MALI GRAD VELIKI MAJSTOR

Mudri Poved 9

Mali grad veliki majstor

U jednom malom gradu živio je jedan dječak koji je odmalena vježba borilačke vještine, vježbao je i vježbao. Nikad nije otišao iz svog malog grada, tu je završio svoje škole, zaposlio se, oženio, imao djecu, njegova djeca su imala djecu i tako redom. Taj dječak, pa čovjek, pa djed je cijeli svoj život vježbao borilačke vještine, po livadama, po šumama, po planinama, po dvoranama. Vježbao je u svim mogućim vremenskim uvjetima, a to znači i po velikoj hladnoći i po velikoj kiši, i u vodi, i u blatu i na teškim terenima i strminama i na drveću. Njegovo vježbanje je uključivalo sve moguće vrste oružja, drvenog i pravog, te goloruku borbu i proučavanje ljekovitog bilja. 

Tako vježbajući taj dječak je dočekao duboku starost i kroz svoj život u svom gradu postao legenda zahvaljujući svojoj velikoj vještini, mudrosti i snazi. Mnogi ljudi njegovog kraja su mu uvijek dolazili po savjet kad im je zatrebalo. Cijeli život vježbanja borilačkih vještina i sada već kao stari čovjek, uvijek totalno vjerujući u svoju vještinu vježba i dalje uporno i predano i nikada mu ne dosad. Otkrio je kroz svoj životni vijek da još uvijek otkriva nove tajne u svojim vještinama a samo zahvaljujući velikoj upornosti i vjeri.

Jednoga dana taj sada stari majstor šetao je obalom rijeke koja je tekla usred njegovog grada. Ispred sebe uz obalu na stazi ugleda grupu ljudi kako se komeša i tuče. On polako prilazi i ugleda kako četiri čovjeka tuku jednoga koji se jedva nekako odupire ali dobiva batine. Stari majstor – koji se nikada u životu nije zapravo tukao – uleće tako brzo među tu četvoricu i odbacuje prvog kojeg je zahvatio na trojcu drugih. Dvojca padaju, dvojca posrću, svi iznenađeni. Ispred sebe vide starog djeda koji je pomeo jednog od njih kao da je od papira. No to su bili iskusni ulični štemeri, i odmah su uz psovke i povike nešto kao: Stari razbit ćemo ti glavu….svi krenuli u napad na starog majstora.

Svjedoci koji su vidjeli ovu borbu kažu da tijekom ove vrlo kratke borbe stari majstor nije skidao osmjeh sa lica. Napadači su krenuli naprijed smetajući jedan drugom, stari majstor ih je sve razbacao munjevitom kombinacijom udaraca rukama, nogama, bacanjima i polugama. Letjeli su i padali bolno na glavu, ramena ili leđa, te ostali ležati u boli. Silina, brzina i snaga kojom su bili savladani bila je munjevita, kao da ih je pogodio grom. 

Nakon ove borbe stari majstor je osmjehujući se rekao napadačima,: „Momci, nije stvar ni u snazi, ni mladosti, ni brojnosti, stvar je u dobroti i vještini, a vi koliko vidim niste ni dobri ni vješti, zato bježite sad.“

Žrtva napada se uljudno zahvalio starom majstoru i pitao ga: Majstore kako se zovu vještine koje vi vježbate? Stari majstor mu je polako odgovorio: „Ono što ja vježbam cijeli život može se zvati Vještine Prirode ali vi iz Hrvatske bi trebali znati što znači kad vam netko kaže Gromovite Vještine jer samo je Jedan koji vlada Gromom.

Vježbajući cijeli život sa potpunom predanošću stari majstor je vrlo lako pobijedio četvoricu napadača. Vještina uvijek radi, rekao bi taj majstor nije to pitanje borbe, to je pitanje vježbanja sa vjerom.