NEMA PREDAJE I POŠTENJE

Mudri Poved 8

Predstavljam vam Poved o Ne predaji i Poštenju. 

Ova učenja su potpuno autentična učenja Istinskih Hrvatskih Ratnika Zaštitnika i ne treba ih opisivati naširoko i nadugačko. Točno tako se to dogodilo i tim Majstorima je njihov integritet toliko jednostavan a opet mnogima danas potpuno nedostižan.

Ne predaja

Jednog dana jedne godine izbio je rat. Rat koji je pogodio i grad o majstora Gorda. On je bio Majstor Legendarnih Gromovitih Vještina. Zemlja od majstora Gorda je bila napadnuta i svi su ju morali braniti. Nekoliko dana nakon izbijanja rata k majstor Gordu dolaze neki prijatelji i pitaju ga: „Gord što češ ti napraviti, ovi su jaki i moćni, doći će ovamo i sve nas poubijati, jel da bježimo ili da ostajemo?“ "Što ti misliš?"

Majstor Gord je ustao, izgledao je strašno moćan i uvjerljiv. Kad je ustao, kao da se nebo i drveće pomaknulo. Odgovorio je ovako: „Dečki, mene iz mog grada neće istjerati nitko, ja ne bježim nikuda, oružja imamo i borit ćemo se, branit ćemo se, vi morate odlučiti sami za sebe ali znajte samo da je sada trenutak kada moramo zauzeti stav: -NEMA PREDAJE- I TO SADA ILI NIKADA? 

Dečki su ga pogledali, vjerovali su mu, znali su za njegove sposobnosti i vještine i rekli su: Majstore u pravu si, i mi ostajemo – nema predaje!“ I tako su ostali i hrabrim stavom Gromovith Vještina – pobjedili u Domovinskom Ratu i oslobodili svoju Hrvatsku. 

Istinski Ratničkih Stav - Nema Predaje je utkan u Crobran Hrvatske Ratničke Vještine od davnina ali i kroz Majstore i Ratnike iz sadašnjosti.

Poštenje

Nakon pobjede u Domovinskom Ratu pojavile su se skupine pljačkaša koji su išli po napuštenim kućama i krali sve što su mogli. Takve bande su bile posvuda. Majstor Hrvatskih Ratničkih Vještina kojeg su svi zvali Zec (a i danas ga tako zovu) se vraćao iz svojih borbi kući jer je sve bilo gotovo. Dok su neke skupine vozile i kamione ukradenih stvari svojim kućama kao ratni plijen, Majstor Zec nije osim svoje ratničke opreme donio baš ništa. Obitelj od Majstora Zeca nije bila bogata i sigurno bi im dobro došli televizori, linije, frižideri, traktori, prikolice, namještaj...

Kao ratni plijen sa sobom je donio mali drveni zvrk za igru daj dva, uzmi dva i tako dalje....Kad su ga njegovi poznanici upitali Majstore Zec zašto si nisio donio namještaja, telvizore, linije, traktore, auto itd...

Majstor Zec je tada izrekao legendarne riječi: „Gospodo (mada to nisu bila nikakva gospoda) OTETO – PROKLETO. Ništa od toga meni ne treba.“ Zato je bio i ostao živuća legenda.