TEŠKE RIJEČI - KNJIGA II OSVJEŠČIVANJE 4
STRAH
Strah, što je to? Za sve normalne ljude to je vrlo zastrašujuća riječ, grozan osjećaj univerzalan za cijelu ljudsku rasu. Svi ljudi svijeta bili su i bit će pod utjecajem neke vrste straha. Uglavnom su to strahovi koje su ljudi sami sebi nametnuli, npr. strah od neuspjeha, strah u ljubavi, strah od odbijanja, strah u radu, strah u školi, karijeri itd...to bih nazvao moderan strah. Moderan strah je onaj koji sami sebi namećemo ili nam ga društvo nameće postavljenjim normama ponašanja, uspjeha i neuspjeha u svemu.
Postoji naravno i strah kao bolest - patološki strah, koji može biti razgranat kao strah od svega i svačega - npr. strah od bakterija na rukama, pa ludi peru ruke do krvi, strah d malih skučenih prostora, strah od dodira drugih ljudi. No, nas ovdje ne zanima niti jedan od tih vrsta strahova niti želim izvesti medicinsko predavanje o uzrocima bolesti straha.
Nas ovdje zanima onaj stari dobri osnovni, primarni prvi strah - STRAH za vlastiti život. Ima ljudi koji se za svoj život boje više, ima i onih koji se za svoj život boje manje. Neki sami za sebe kažu da se ničega ne boje, ti su mi najdraži za proučavanje, vratit ću se na takve nazovi stručnjake kasnije. Za neke ljude drugi kažu da su neustrašivi. To s sve procjene drugih ljudi, koje borac ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Svaki čovjek se boji kada shvati da mu je kraj blizu, da nema izlaza i tada ljudi reagiraju različito. Tada se najviše boje oni koji tvrde sami za sebe da su neustrašivi, da njih ništa ne plaši, takvih se borac mora čuvati, jer se na njih ne može osloniti. Samoprozvani neustrašivi ljudi - a vidio sam to vlastitim očima skaču a glavu u grmlje kao nojevi u pijesak, a umiru od straha u opasnim situacijama, takvima se ne može vjerovati.
U situaciji gdje je opasnost po život ogromna i velika, neki ljudi se još žešće bore za vlastiti život ne popuštajući ni za tren, neki se zamrznu i izgube u umu, neki jednostavno čekaju smrt.
Pravi ratnik i borac u takvom trenutku gdje je smrt vrlo izgledna postaje čudo, tada se ratnik bori još 900 puta žešće, 900 jače mudrije i snažnije i to bez i jedne misli o svom kraju i smrti. U tom trenu nestaju misli, nestaje um, postoji samo akcija i praznina, nema ni borca, on postaje praznina i akcija - borac postaje gibanje koje pokreće svemir, pa kako ga onda usmrtiti, kad je postao dio svemira i svemir sam - dio univerzuma i kad ga nema tu gdje ga drugi vide. Odgovorit ću vam na ovo: Nikako! Pravi ratnik će uvijek biti tu, kao i svemir, smrt u trenucima borba i akcije nije bitna i on to zna, stoga nema misli o smrti, pa nema ni smrti same.
Postoji transformacija ratnika u vječno gibanje i promjenu - to je borčevo shvaćanje smrti. Mi možda ne znamo što nas čeka iza te transformacije, ali ratniku to nje niti važno jer zna da gdje god da dođe on donosi svjetlo, svjetlo univerzuma, svjetlo svoga nepobjedivog duha, svjetlo jedinstva kojeg je do i da će se čista uma i čista srca boriti za to svjetlo u bilo kom obliku. Ne zaboravimo: borci-ratnici su moćni jer gospodare voljom, stoga nema straha za borca, nema demona koji je moćniji, borac je svemir sam i sav svemir je u borcu.
Zato se istinski ratnici ne boje. Jedino je pitanje gdje su takvi ljudi, da li mi možemo postati jedni od njih.?
Strah uvijek postoji kao osnovni ljudski instinkt i koliko ja znam - jedini efikasni lijek protiv straha je ispravan trening borilačkih vještina, jer se mi tu vrlo često suočavamo sa vlastitim strahovima te ih prevladavamo snagom volje. Kako sam gore naveo - ratnik je gospodar volje i iti jedan demon nije močniji od ratnika pa tako ni strah.
Strah, što je to? Za sve normalne ljude to je vrlo zastrašujuća riječ, grozan osjećaj univerzalan za cijelu ljudsku rasu. Svi ljudi svijeta bili su i bit će pod utjecajem neke vrste straha. Uglavnom su to strahovi koje su ljudi sami sebi nametnuli, npr. strah od neuspjeha, strah u ljubavi, strah od odbijanja, strah u radu, strah u školi, karijeri itd...to bih nazvao moderan strah. Moderan strah je onaj koji sami sebi namećemo ili nam ga društvo nameće postavljenjim normama ponašanja, uspjeha i neuspjeha u svemu.
Postoji naravno i strah kao bolest - patološki strah, koji može biti razgranat kao strah od svega i svačega - npr. strah od bakterija na rukama, pa ludi peru ruke do krvi, strah d malih skučenih prostora, strah od dodira drugih ljudi. No, nas ovdje ne zanima niti jedan od tih vrsta strahova niti želim izvesti medicinsko predavanje o uzrocima bolesti straha.
Nas ovdje zanima onaj stari dobri osnovni, primarni prvi strah - STRAH za vlastiti život. Ima ljudi koji se za svoj život boje više, ima i onih koji se za svoj život boje manje. Neki sami za sebe kažu da se ničega ne boje, ti su mi najdraži za proučavanje, vratit ću se na takve nazovi stručnjake kasnije. Za neke ljude drugi kažu da su neustrašivi. To s sve procjene drugih ljudi, koje borac ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Svaki čovjek se boji kada shvati da mu je kraj blizu, da nema izlaza i tada ljudi reagiraju različito. Tada se najviše boje oni koji tvrde sami za sebe da su neustrašivi, da njih ništa ne plaši, takvih se borac mora čuvati, jer se na njih ne može osloniti. Samoprozvani neustrašivi ljudi - a vidio sam to vlastitim očima skaču a glavu u grmlje kao nojevi u pijesak, a umiru od straha u opasnim situacijama, takvima se ne može vjerovati.
U situaciji gdje je opasnost po život ogromna i velika, neki ljudi se još žešće bore za vlastiti život ne popuštajući ni za tren, neki se zamrznu i izgube u umu, neki jednostavno čekaju smrt.
Pravi ratnik i borac u takvom trenutku gdje je smrt vrlo izgledna postaje čudo, tada se ratnik bori još 900 puta žešće, 900 jače mudrije i snažnije i to bez i jedne misli o svom kraju i smrti. U tom trenu nestaju misli, nestaje um, postoji samo akcija i praznina, nema ni borca, on postaje praznina i akcija - borac postaje gibanje koje pokreće svemir, pa kako ga onda usmrtiti, kad je postao dio svemira i svemir sam - dio univerzuma i kad ga nema tu gdje ga drugi vide. Odgovorit ću vam na ovo: Nikako! Pravi ratnik će uvijek biti tu, kao i svemir, smrt u trenucima borba i akcije nije bitna i on to zna, stoga nema misli o smrti, pa nema ni smrti same.
Postoji transformacija ratnika u vječno gibanje i promjenu - to je borčevo shvaćanje smrti. Mi možda ne znamo što nas čeka iza te transformacije, ali ratniku to nje niti važno jer zna da gdje god da dođe on donosi svjetlo, svjetlo univerzuma, svjetlo svoga nepobjedivog duha, svjetlo jedinstva kojeg je do i da će se čista uma i čista srca boriti za to svjetlo u bilo kom obliku. Ne zaboravimo: borci-ratnici su moćni jer gospodare voljom, stoga nema straha za borca, nema demona koji je moćniji, borac je svemir sam i sav svemir je u borcu.
Zato se istinski ratnici ne boje. Jedino je pitanje gdje su takvi ljudi, da li mi možemo postati jedni od njih.?
Strah uvijek postoji kao osnovni ljudski instinkt i koliko ja znam - jedini efikasni lijek protiv straha je ispravan trening borilačkih vještina, jer se mi tu vrlo često suočavamo sa vlastitim strahovima te ih prevladavamo snagom volje. Kako sam gore naveo - ratnik je gospodar volje i iti jedan demon nije močniji od ratnika pa tako ni strah.
Primjedbe
Objavi komentar