TEŠKE RIJEČI - KNJIGA DVA - OSVJEŠĆIVANJE

MISLITI


U borilačkim vještinama vrlo je važno misliti - ispravno misliti. Ako ne misliš, ako samo juriš kroz dan, dan za danom, mjesec za mjesecom, nemaš pojma ni o čemu što ti se događa u tvom životu. Život tada također juri pored tebe a da to ne primjećuješ, a to naravno nije dobro. Ponekad mi ljudi namjerno stvaramo takvu situaciju oko sebe, da nam brže prođe vrijeme, da se čim prije riješimo neke situacije, da čim prije završimo, da čim prije odemo, da se čim prije maknemo odatle. To izvodimo tako - da koristimo moć uma, pa pomoću nje i njega - uma, blokiramo, sve sadržaje koji nam - recimo - smetaju i onda pokušavamo ubrzati vrijeme ne obazirući se na ništa oko sebe osim na pomisao  - da se toga čim prije riješim, kad će kraj i sl.

Takva skraćena mišljenja nas dovode do toga da u cijeloj zbrci koju smo stvorili oko sebe više ne znamo gdje smo bili prije dva dana, prije pet sati, da ne znamo što smo točno radili prije par sati, dan, dva, da ne znamo gdje ostavimo šlape u kući, da ne znamo ili nismo sigurni gdje su nam ključevi od stana, auta, bicikla, podruma i sl...Naravno tako nismo svjesni ničega stvarnoga oko nas.


Borac mora razviti sposobnost mišljenja na trenutke u kojim se nalazi, misliti i raditi sa promišljenim akcijama, na taj način neće zaboraviti da li je ostavio cipele ispred ili iza, unutra ili vani, da li je ostavio svoje oružje u ovoj ili onoj prostoriji. Kada nešto radimo - trebamo krenuti svjesno i sa punom sviješću u taj rad, sa punom koncentracijom, voljom i uživanjem, takve trenutke svi pamtimo jer su nam dragi. Tako moramo razviti sposobnost uživanja u trenutcima u kojima se nalazimo. Svjesno ponekad stati i malo uživati u trenutku. Nije to tako teško, treba se samo malo natjerati i usporiti ono vrijeme koje želimo da što brže prođe.

Borac mora misliti o svojim postupcima, mora biti sada i tu, ne smije mu se događati da zaboravlja, ni sitnice koje premeće ni krupne stvari, ni sitne događaje, ni važne događaje. Da bi to postigao potrebna mu je svijest o svakom trenutku - to treba stalno vježbati. U borbenom smislu takva svijest odlično pomaže da se unaprijed uoče opasne situacije, opasne misli, opasni ljudi te da ih se izbjegne ili napadne i pobjedi ovisno o situaciji.

Borac još mora paziti da ne padne u zamku tih svojih misli i recimo i ovih ovdje čitanja ili bilo kojih čitanja. Kako? tako, na način da pročitam neku misao ili si sam kažem neku misao ili ideju i sav sam zadovoljan tom misli samim sobom kako sam to dobro smislio ali djelovanje po njoj ostavljam za poslije....by,by, ništa od toga, taj poslije u većini slučajeva neće doći, poslije imam nekog drugog pametnijeg posla, poslije idem van, poslije idem gledati filmove, poslije idem...a što sam ono dobro mislio i smislio, ma ko ga fućka, smislit ću opet, valjda. Kad se tako nemar počne slagati ništa od ispravih misli.

Borac - ratnik  misli jasno, misli odmah, djeluje odmah, ako ne može odmah djeluje čim je moguće, Misliti, misliti, misliti i djelovati put je do harmonije i istinskog uma. Da bi to mogao borac mora stalno proučavati mudrost, znanje , učenja i metode kako što bolje povećati pamćenje, brzo pamćenje detalja oko sebe, što više detalja zapamtiti u jednom pogledu, skraćivati vrijeme tog pogleda.

POSLJEDICE i POPULARIZACIJA


Opet malo o ciljevima vježbanja. U raznim medijima: internet, web stranice, blogovi, postovi, novine, magazini o borilačkim vještinama, televizijske kuće, plakati i reklame, jako često možete vidjeti naslove i natpise i teme i opise tipa: nevjerojatna vještina obrane od najjačih napadača, načini borenja specijalnih snaga, nevjerojatna KI energija, postani jak za 6 mjeseci, obrani se od crnih pojasa, postigni harmoniju, najbolji način postizanja mističnih znanja, tajne tehnike, tajna znanja, ultimativni ratnici, nepobjedivi ratnici i tako dalje.

Ljudi moj dragi, i ja sam koristio takvu taktiku u početku popularizacije Instinktivnog Streetfightinga i to namjerno da izazovem i pozitivne i negativne reakcije. Najosnovniji razlog bio je da na taj način proširim potpuno nepoznatu vještinu do tada van javnosti - znači iz razloga reklame, promocije i promidžbe. Naravno ponekad neki majstor i stvarno može napraviti ono što tvrdi u reklami za svoju vještinu a ponekad i ne može.

Jedna od osnovnih stvari u borilačkim vještinama je ta da je svaki korak u borbenom i ne borbenom smislu unaprijed proračunat da proizvede neki efekt, tako i ta promocija, dok se ljudi svađaju po forumima oko ovoga ili onoga - cilj je ispunjen - priča se o onome o čemu želimo da se priča -u ovom slučaju o ISF-u. Na taj način majstori ostvaruju - kako bi se danas reklo gledanost. Baciš mamac i ljudi se love na njega - cilj je da se što više o tome govori i piše i eto ga vrlo brzo si poznat. Sada kad smo to razjasnili možemo dalje.

To je čisti sistem promidžbe da bi se stekao na taj način veći rejting u javnosti, jer što se više govori o nekoj vještini i čovjeku i pozitivno i negativno više članova dobivamo. To je je ko 1+1. Tako morate znati da je u svim spektakularnim nazivima skrivena - evo ga opet - jednostavna reklama.

Svi ciljevi koje mi navodimo zbog popularizacije borilačkih vještina ustvari nisu ciljevi koji se postižu vježbanjem, nego najobičnije posljedice tog vježbanja i to sasvim normalne posljedice. Kada jako vježbate i dugo vježbate, normalno je da vam se poveća snaga, izdržljivost, vještina, percepcija i koncentracija i sve, to ja sasvim normalno i to nije cilj vježbanja borilačkih vještina. To su sve posljedice vašeg - našeg vježbanja a koriste se u promociji borilačkih vještina kako bi se lakše razumjele određene vještine i što je sve moguće kad ih se ispravno vježba.

Cilj ovih mojih pisanja, recimo, jedan od ciljeva je da olakšam razumjevanje složenosti borilačkih vještina, da pokažem ljepotu borilačkih vještina, njihovu širinu, dubinu i sveobuhvatnost. Glavni cilj mi je da kroz ova pisanja pomognem čovječanstvu, a imami jedan osobni - ako sve to ne napišem i objavim - eksplodirat ću jer me unutarnja energija tjera i tjera da radim i pišem i kad to ne bi činio mislim da bi eksplodirao kao atomska bomba. Pa zato bolje da pišem nego da eksplodiram. Šalim se naravno.

FUNKCIONALNA POTREBA

U psihologiji postoji termin funkcionalni motiv ili fukcionalna potreba. To znači da neka aktivnost koja nam nije biološki uvjetovana a čovjek ju izvodi veći dio svog života postaje tom čovjeku funkcionalna potreba i funkcionalni motiv - kao da mu je urođena. Ta aktivnost postaje takva potreba da ako ju se ne zadovoljava kroz neki period vremena čovjek će se osjećati izgubljeno, jadno, ćudno, nezgrapno, u nekim slučajevima će doživjeti i ozbiljne mentalne poremećaje a ponekad je moguće da uslijed nezadovoljavanje takve potrebe nastupi i smrt. Na primjer kad se neka osoba navikne recimo 40 godina ići na posao, naglim odlaskom u mirovinu ili otkazom više ne može zadovoljiti potrebu za poslom, radom, druženjem i svim ritualima koje je imao, ponekad to ljude toliko dotuče da se razbole i umru. To se sve događa nesvjesno u ljudskom umu

Kad se vježbač borilačkih vještina zakvači i vježba dugi niz godina isto tako se i kod njega znao on to ili ne pojavljuje efekt funkcionalne potrebe, a to je potreba za vježbanjem, za aktivnošću. Ta potreba se kod nas javlja kao posljedica našeg svjesne volje i želje za neprekidnim vježbanjem. U sportskoj rekreaciji, fitnesu i welnesu cilj svih trenera, instruktora i vlasnike je da kod svojih članova razviju i potaknu stvaranje te funkcionalne potrebe za aktivnošću. Kod pravih boraca ta potreba se pojavljuje ali zbog volje borca koji je prije početka prvog treninga odlučio da nikada neće odustati.

Uobičajeni izraz bi bio: nešto me tjera da vježbam. Naravno što se više vježba tijelo se mijenja i duboko iznutra, te se na fiziološkom nivou također događaju čudni efekti. Na fiziološkom nivou kod učestalog vježbanja pojavljuje se lučenje hormona zadovoljstva koji nam omogućuje da osjetimo pojačano zadovoljstvo vezano za svoje vježbanje, te tako opet želimo svojim aktivnostima postići to stanje zadovoljstva.

INTELEKTUALNO U TRENINGU


Značaj intelektualnog u treningu i borbi jednak je onome kojeg imaju borbene i ostale motoričke sposobnosti. Intelektualno značenje u vježbanju je osnovna značajka treninga. Prvo moramo shvatiti i razumjeti to što se vježba - korak po korak, zatim to treba i upamtiti, zatim sve zapamćeno spojiti u neku smislenu cjelinu koja se zove tehnika. Intelekt je tu vrlo, vrlo aktivan. Naravno u procesu učenja i usavršavanja to je u redu i tražena vrlina. Što borac duže vježba lakše će angažirati svoje intelektualne snage u svom treningu.

U borbi i u treningu intelektualni značaj se očituje ovako: predviđanje pokreta protivnika, skrivanje svojih namjera, memoriranje pokreta, kretanja, situacija, taktičko planiranje, pronalaženje novih riješena za uvijek nove situacije - pogotovo u borbi ili opasnim situacijama, pronalaženje smirenosti i stanja bez stresa uslijed stresne situacije.

Kako vidimo angažman uma i intelekta je maksimalna. Tijekom borbe borac ne smije popustiti ni psihički ni fizički svoju koncentraciju, spremnost i pažnju i akciju i to do samog kraja borbe. Samo mala nesmotrenost, popuštanje makar i u kratkom trenutku može značiti poraz. Zbog toga trening borbe zahtjeva stopostotno psihičko i fizičko angažiranje, a stvarna borba još više od toga.

Kada borac izvod uspješnu obranu od napada, u tom trenutku to izvodi u stanju odsustva misli i intelekta, tada se nalazi u stanju praznine, ali prije tog trenutka u borcu se odvijaju procesi i misli i osjećaja i ideja i svega, um luduje brzinom munje, brzinom misli ali je u isto vrijem taj um zauzdan treningom tako da može u djeliću sekunde prestati sa intelektualnim procesima i prepustiti se višim duhovnim sferama. Tako vam je to u bilo kojoj aktivnosti koju radite, prvo se kreće iz stanja svjesnosti ali onaj ključni trenutak vašeg trijumfa i pobjede događa se u stanju bez misli. Da našim treningom naš um, tijelo i duh su sposobni za takve male podvige.

EMOCIJE I KONTROLA


Svaki borac i ratnik mora znati kako kontrolirati svoje emocije, te kako kontrolirati emocije drugih osoba. Pazite kako je lako prepustiti kontrolu naših emocija drugim osobama; Mi ćemo brinuti ako pomislimo da netko ne odobrava naše ponašanje, naše mišljenje, naš izgled, naš govor, naš stav. Ljutit ćemo se ako pomislimo da nam netko zavidi, da netko loše govori o nama, da netko adi nešto protiv nas. Bit ćemo sretni ako pomislimo da smo nekoga usrećili, da se netko slaže sa nama, da nas cijeni i uvažava. Bit ćemo uvrijeđeni ako je suprotno od ovog sretnog dijela.

Kako možemo poznavati sami sebe ako stalno dopuštamo drugima da nam određuju kako ćemo se ponašati, kako misliti, kako izgledati, kako govoriti, kako osjećati? Borac mora ovo znati i koristiti to u svoju korist, te odbaciti takve neprikladne reakcije na okolinu. Bez brige velik dio slobode emocija, osjećaja, stavova i mišljenja dolazi uz ispravan trening borilačkih vještina. No, svejedno i uz to potrebno je osvijestiti kontrolu emocija i ne dozvoliti da nas kontrolira vanjski svijet.  Borac je sam svoj gospodar - emocionalno - te je uvijek u emocionalnoj ravnoteži i kontroli.

Kontrola vlastitih emocija na vlastiti način za borca je vrlo važna jer ako izgubi tu kontrolu lako će izgubiti i borbu. Ako se prepustim strahu i mislima ah, gotov sam ne mogu.... stvarno ću i biti gotov.

Sve neprikladne emotivne reakcije borac - ratnik mora razumjeti, izostaviti i ispustiti, znati da postoje ali ne pasti pod njihov utjecaj. To će nam omogućiti bolje upoznavanje nas samih - onih istinskih nas - istinskog uma ali i omogućiti upoznavanje drugih osoba ili protivnika. Poučavajući reakcije drugih na određene situacije, varke, zamke i kad su pod stresom omogućuje nam bolje poznavanje mogućih protivnika - poznavanje njihovih reakcija, emocija, mišljenja, stavova i nivoa sposobnosti. Borac sada kad je osvijestio kontrolu emocija mora znati pročitati protivnika ili druge osobe, mora znati što da im da, čega da ih liši da bi ih podčinio i savladao.

Borac mora promatrati suptilne tjelesne signale svojih oponenta, osluškivati varijacije u glasu, čak i namirisati njihove emocije, prepoznavati nijanse u crtama lica, u pokretima očiju, ruku, grudnog koša, ramena, kukova i nogu. Borac mora uvijek nastojati upoznati slabosti i navike protivnika.

Naravno kad se radi o borbi i neprijateljima koje trebamo srediti. To se normalnim ljudima često ne događa, ali svejedno to treba vježbati i imati stalno na umu, te upotrebljavati u određenom obimu i u svakodnevno životu. Upotrebljavati u svakodnevnom životu kako bi si osigurali pobjedu u radnim i životnim zadacima i bitkama a ne kako bi kontrolirali druge ljude. Kontrola je dozvoljena samo kad ispred sebe imaš protivnika, neprijatelja ili zlikovaca.

Dodatno na ovo gore izlaganje ratnik - borac mora imati i sposobnost zračenja emocija kojih on želi u vrijeme kada to želi. To znači da borac može u određenom trenutku isijavati i pokazivati iznimnu tugu i žalost a da uopće nije tužan, izniman bijes i ljutnju a da uopće nije bijesan niti ljut. Borac može isijavati emocije po potrebi i za postizanje cilja pobjede u borbi ili cilja manipulacije protivnicima. Borac upotrebljava emocije kao oružje kojim djeluje na druge i psihološki ih manipulira a da oni toga nisu svjesni.

Iza takvog djelovanja stoji stanje bez emocija, želja, htijenja, čista praznina sa određenom svrhom takvog djelovanja.

Molim sve one koji ovo čitaju da pokušaju shvatiti da sve ove riječi ništa ne vrijede ako se ti putovi ne vježbaju u praksi. Ako naše riječi nisu povezane sa praksom i stvarnim životom one isto kao da ine postoje - mrtvo slovo na papiru - na ekranu. Jedna jedina riječ kroz koju se sve druge mogu sagledati i shvatiti je VJEŽBANJE. To je univerzalna i čarobna riječ, ona je izvor svega, ako se nje držimo sve je moguće ostvariti. Proučavaj pa uvježbaj, nauči pa uvježbaj, održavaj znanje - opet uvježbavanjem i vježbanjem...vježbaj um, vježbaj tijelo, vježbaj duh. Istrajno vježbanje.