OSVJEŠČIVANJE 3
TEHNIKA i NE PREDAJA
Borac, ratnik, vježbač mora vježbati svoje tehnike na način da kada jednom udari, blokira, lomi, baca, da tada ta tehnika izazove vrlo teške posljedice. Svaka tehnike koja se izvodi u borbi mora se izvoditi snažno, najjače što se može - ali i oprezno - ne srljati. Borac mora zadavati takve udarce poslije kojih se pada nesposoban za daljnju borbu, jer može odmah naići drugi napadač. Svakog napadača treba pobijediti što prije sa što manje utrošene energije, to ne znači laganim pokretima, nego efikasnim tehnikama.
Takve tehnike se postižu vježbanjem u maksimalnoj brzini, maksimalno snažno, maksimalno brzo, maksimalno eksplozivno, te vježbanje iz raznih nepovoljnih i otežavajućih situacija.
Efikasnost tehnika je vrlo važna - ako se nalazimo u borbi na život i smrt - onda svaki naš pokret mora biti takav da nanosi ogromnu štetu napadaču koja će ga trenutno zaustaviti u napada. Takve tehnike su jaki udarci u glavu, koljena, genitalije, vrat, oči, lomovi kostiju i zglobova. Za primijetiti je da su najefikasnije tehnike - one koje možete izvesti maksimalno brzo, snažno i eksplozivno a da pri tome ne gubite ravnotežu i glavu - to su jednostavne tehnike. Složene tehnike ne mogu postići takvu maksimalnu efikasnost. Kod vježbanja tehnike još je važno spojiti i vježbanje brzine akcije i kontranapada - brzina kontranapada dovodi do čvrste tehnike koja obara.
Uz to borac mora vježbati ne predaju. To znači da na treningu a tako i u stvarnoj borbi trenira čvrsto, kada primi udarac od partnera/protivnika nastavlja sa borbom, nastavlja kao da udarca nije niti bilo. To ne znači da će borac dozvoliti da bude udaren. Kad je udaren, nema reakcije na udarac - gledanjem u mjesto udarca, jaukanjem, hvatanjem za bolno mjesto, sva pažnja je na protivniku i na tome kako ga najefikasnije savladati.
Borac mora biti svjestan da uvijek može učiniti nešto kako bi nastavio sa svojim putem prema pobjedi, to znači i u zadnji tren kad je već protivnikov udarac prošao sve obrane postoji mogućnost spasa - tu nema mjesta mislima - uh, evo ga, sad će me, gotov sam, ide, - ne, uvijek postoji šansa da se nekim sukanjem, uvijanjem, kretanjem ili postavljanjem izbjegne ili umanji efekt protivnikovog napada i prijeći u kontranapad. Naravno to treba vježbati,
Kod uvježbavanja ne predaje važno je vježbati obrane iz nepovoljnih situacija, ležanja, sjedenja, s leđa, iznenadne napade u prolazu, mimoilaženje, uskim prostorima, na tlu ...po svuda, te se stavljati u nemoguće situacije i vježbati izvlačenje iz gotovih zahvata za glavu, ruke, noge i sl...Ove se odnosi i na trening sa oružjem također. Kod vježbanja ne predaje važno je biti spreman na to da će borac biti udaren, da će možda izvrnuti zglob, slomiti neku kost, biti uboden, upucan, da će biti krvav, zamagljenog vida, zamagljenih očiju te da može osjećati veliku bol, šok, strah itd... ali svejedno da mora pobijediti, ne obazirući se na ozljede, ubode, pogotke. Bez obzira a sve to borac mora znati da ako stane i odustane da će poginuti, te zato mora zanemariti sve te nebitne stavke i pobijedit, kako god zna i može - kamenom u glavu ako je kamen pri ruci...
Naravno vježbannje ne predaje je samo priprema i za takvu tešku situaciju, ali mudar borac mora pokušati da nikada ne dođe baš u takvu situaciju gdje će biti potpuno iznenađen, savladan, pogođen i sl... ali i na to moramo biti spremni i ne biti šokirani i iznenađeni kad nam se tako nešto desi. Nitko nije nedodirljiv, a ako se dogodi neka takva situacija kako sam gore naveo sjeti se borče:
Borac, ratnik, vježbač mora vježbati svoje tehnike na način da kada jednom udari, blokira, lomi, baca, da tada ta tehnika izazove vrlo teške posljedice. Svaka tehnike koja se izvodi u borbi mora se izvoditi snažno, najjače što se može - ali i oprezno - ne srljati. Borac mora zadavati takve udarce poslije kojih se pada nesposoban za daljnju borbu, jer može odmah naići drugi napadač. Svakog napadača treba pobijediti što prije sa što manje utrošene energije, to ne znači laganim pokretima, nego efikasnim tehnikama.
Takve tehnike se postižu vježbanjem u maksimalnoj brzini, maksimalno snažno, maksimalno brzo, maksimalno eksplozivno, te vježbanje iz raznih nepovoljnih i otežavajućih situacija.
Efikasnost tehnika je vrlo važna - ako se nalazimo u borbi na život i smrt - onda svaki naš pokret mora biti takav da nanosi ogromnu štetu napadaču koja će ga trenutno zaustaviti u napada. Takve tehnike su jaki udarci u glavu, koljena, genitalije, vrat, oči, lomovi kostiju i zglobova. Za primijetiti je da su najefikasnije tehnike - one koje možete izvesti maksimalno brzo, snažno i eksplozivno a da pri tome ne gubite ravnotežu i glavu - to su jednostavne tehnike. Složene tehnike ne mogu postići takvu maksimalnu efikasnost. Kod vježbanja tehnike još je važno spojiti i vježbanje brzine akcije i kontranapada - brzina kontranapada dovodi do čvrste tehnike koja obara.
Uz to borac mora vježbati ne predaju. To znači da na treningu a tako i u stvarnoj borbi trenira čvrsto, kada primi udarac od partnera/protivnika nastavlja sa borbom, nastavlja kao da udarca nije niti bilo. To ne znači da će borac dozvoliti da bude udaren. Kad je udaren, nema reakcije na udarac - gledanjem u mjesto udarca, jaukanjem, hvatanjem za bolno mjesto, sva pažnja je na protivniku i na tome kako ga najefikasnije savladati.
Borac mora biti svjestan da uvijek može učiniti nešto kako bi nastavio sa svojim putem prema pobjedi, to znači i u zadnji tren kad je već protivnikov udarac prošao sve obrane postoji mogućnost spasa - tu nema mjesta mislima - uh, evo ga, sad će me, gotov sam, ide, - ne, uvijek postoji šansa da se nekim sukanjem, uvijanjem, kretanjem ili postavljanjem izbjegne ili umanji efekt protivnikovog napada i prijeći u kontranapad. Naravno to treba vježbati,
Kod uvježbavanja ne predaje važno je vježbati obrane iz nepovoljnih situacija, ležanja, sjedenja, s leđa, iznenadne napade u prolazu, mimoilaženje, uskim prostorima, na tlu ...po svuda, te se stavljati u nemoguće situacije i vježbati izvlačenje iz gotovih zahvata za glavu, ruke, noge i sl...Ove se odnosi i na trening sa oružjem također. Kod vježbanja ne predaje važno je biti spreman na to da će borac biti udaren, da će možda izvrnuti zglob, slomiti neku kost, biti uboden, upucan, da će biti krvav, zamagljenog vida, zamagljenih očiju te da može osjećati veliku bol, šok, strah itd... ali svejedno da mora pobijediti, ne obazirući se na ozljede, ubode, pogotke. Bez obzira a sve to borac mora znati da ako stane i odustane da će poginuti, te zato mora zanemariti sve te nebitne stavke i pobijedit, kako god zna i može - kamenom u glavu ako je kamen pri ruci...
Naravno vježbannje ne predaje je samo priprema i za takvu tešku situaciju, ali mudar borac mora pokušati da nikada ne dođe baš u takvu situaciju gdje će biti potpuno iznenađen, savladan, pogođen i sl... ali i na to moramo biti spremni i ne biti šokirani i iznenađeni kad nam se tako nešto desi. Nitko nije nedodirljiv, a ako se dogodi neka takva situacija kako sam gore naveo sjeti se borče:
nema predaje,
nema boli,
nema ničega,
samo je borba tu, samo borba,
samo tvoja brza pobjeda.
Primjedbe
Objavi komentar