HRVATSKI DUH RATNIKA - ISTINITE PRIČE

U Dugoj Resi živio je Hrvatski Ratnik svima znan kao DEDA ili kao RIGO. Bio je dragovoljac domovinskog rata i uvijek prvi tamo gdje je trebalo ići u opasnost i pogibelj. Sve je svoje bitke u ratu pobijedio. Nažalost nije pobjedio onu životnu, umro je od raka pluća u 67 godini i pokopan je kao pravi Hrvatski Branitelj i Heroj. Nije on bio tako star u ratu, 1991.--imao je 46 godina ali je imao bradu i držanje starijeg otmjenog gospodina pa su ga svi rado zvali DEDA - a taman je i postao djed zapravo.

Od njega sam puno puta naučio  što je to Hrvatski duh ratnika:

DUH LJUBAVI I SUOSJEĆANJA

Prije jedne akcije 1992. godine zapovjednik njegove postrojbe bira ljude s kojima će ići u izviđanje duboko u neprijateljsku pozadinu, te između ostalih izabire mladog vojnika da ide sa njim a DEDU ostavlja u bazi, odmah u isti tren DEDA se diže i kaže ---Idem ja umjesto....maloga...on ima mladu ženu i malu djecu...šteta bi bilo da pogine tamo i ostavi obitelj bez oca...neka ostane tu..a ja idem s vama....kad je deda nešto tako odlučio nitko se nije bunio, zapovjednik je naravno pristao i u akciju su krenuli stariji i iskusniji borci. Takav duh ratnika nikada nisu vidjeli niti iskusili njegovi suborci, pa su svi ponosni zbog DEDE i njegove brige za njih unatoć svojim strahovima bili neustrašivi, unatoć opasnostima išli u opasnost---uvijek su imali DEDU za oslonac i vodilju. Dan danas svi njegovi suborci pričaju ovu priću i uvjek se sjećaju kako je DEDA brinuo za njih, svi kažu da je ovkvih prilika bilo mnogo i uvijek je DEDA našao način da ih nekako zaštiti, sačuva, poštedi ili zamjeni.

HLADNOLKRVNOST i ZDRAV RAZUM

Davne 1991. avioni raketiraju po Dugoj Resi i okolici, vojnici oko DEDE skaću u grmlje na glavu kao nojevi, glava dolje--pozadina gore, kad tamo čuju DEDU kako se smije ko lud, pa šta se sad događa--pitaju se, ...pogledaju a deda leži na leđima..puška u rukama..gleda u nebo..čeka avion...i smije se..prvi do njega pita --DEDA ..kaj se tako smiješ..jesi lud skrivaj se...a DEDA odgovara...pa smijem se vama...kaj se tako bojite, svejedno je hoće li te raketa ili top iz aviona pogodit s leđa ili iznaprijed, zato se okrenite na leđa i gledajte kaj se događa, ak te pogodi ..pogodit će te i na trbihu i na leđima...ma nemjte se bojat..dok ležiš dolje na miru ne može nas vidjet tu u ovom grmlju...i puca preko nas..na naše položaje i po gradu...ali da niste zabili glave u zemlju vidjeli bi to...DEDA je uvjek bio neustrašivh i hlade glave.

ISPRAVNOST i ČVRSTOĆA

1992. godina - godina ludosti...pa neki hrvatski vojnici u znak odmazde žele ići i raditi zločine nad civilnim stanovništvom svoga grada...i takvih je bilo i kod DEDE--koji su to htjeli. Viču oni na hrpi...njih tri četiri...idemo onaj tamo nije ugasio svjetla idemo pucat po njima...oni tamo su izdajice idemo ih pobit...one tamo treba zaklat...i tako dalje...ali svaki put ih je DEDA smirio....sve to su vojnici izvikivali iz svog vlastitig straha i svoje prestravljenosti...no DEDA ih je uvijek zaustavio, naravno i par DEDINIH bliskih suradnika...i uvijek je preusmjerio njihovu agresiju....nije to tako... rekao bi DEDA stojeći ispred njih...nisu oni krivi...neprijatelj je na drugoj strani...ili izjave tipa opa...pa vi bi ubijali...ajde zamnom idemo preko pa ćemo tamo taminiti koga treba......tada bi svi veliki ratnici utihnuli i slušali daljnje zapovjedi....kažu jednom tako njegovi dečki---DEDA nas je uvijek držao ispravnima...i mi smo htjeli krasti po kućama kao neki tamo drugi...ali uvijek je DEDA rekao ...nemoj da koga vidim da krade...mi smoHrvatski Vojnici a ne lopovi...mi smo ratnici...i bome uvijek su svi s ponosom stajali i postupali ispravno kao pravi ratnici. Sve zahvaljujući DEDI. Svi oko DEDE su bili ispravni i uvjek su se ugledali na njegovu ispravnost. Čvrstoća njegovog uvjerenja u ispravnost je bila neslomljiva...kaže mi jedan njegov suborac...ti Gogi ja mislim da bi on pucal u nas prije nego bi dopustil bilo kakava sranja....

ZRAČENJE KVALITETE i SIGURNOSTI

Tko god ga je poznavao kaže---dosta ti je bilo samo da vidiš da je DEDA tu i znao si da će sve biti u redu...jednostavno si mu vjerovao što god da se događalo...on je uvijek bio miran, nasmijan, i sa odgovarajućim odogovorom za svaku situaciju...kao da ima iskustvo cijeloga svijeta...ali najviše nas je smirivalo samo njegovo prisustvo...ako je DEDA tu sve je OK..i tako je i bilo..svi smo znali da on brine za sve nas kao za svoju rođenu djecu. Tako je uvijek zračio i u ratu i poslije.

NEUSTRAŠIVOST

Nakon početka rata u bosni negdje u ljeto 1992. godine kaže DEDA ...idem ja tamo ..pomoći našima da se bore ...i obuče DEDA svoju odoru i opremu i ode sam samcat pravo u Mostar pomoći našim borcima. Nakon par dana ispred DEDINE kuće zaustavlja se kamion i vozač pita ---jel tu živi Joža Krajačić- Deda- mi odgovaramo potvrdno--kaže vozač...javlja DEDA da je živ i zdrav i da se ništa ne brinete te šalje pozdrave iz Mostara. Kako je iznenada otišao tako se jednog dana i vratio. Svi su se divili njegovoj neustrašivosti i odlučnosti. Sreća prati hrabre, tako je DEDA tamo prošao žestoke bitke i nije zadobio niti jednu ogrebotinu.

VJERA U BOLJU BUDUĆNOST

Ono što je meni uvjek govorio išlo je nekako ovako: ...Gogi bit će bolje, jednog dana vidjet češ bit će bolje....i za taj bit će bolje se borio i uvijek je vjerovao u to...kad god sam ga pitao ---tata jel misliš da će biti bolje nakon rata...ili bolje za koju godunu...uvijek mi je odgovarao...bit će bolje...nismo ni on ni ja mislili nama osobno bolje...jer nama je uvijek bilo dobro...bez obzira na rat...mir...imaština i neimaština...uvijek smo imali jedni druge...i uvijek smo se voljeli i nikada nam nije trebalo ništa drugo...uvijek smo mislili ...da će biti bolje našoj državi i našim ljudima. Zato smo svi mi---cijela moja obitelj i ostali u Hrvatskoj da se i dalje borimo za to bolje...unatoč svim mogučim i nemogučim problemima i krizama i neprijateljima, jer mi smo Hrvatski Ratnici i nikada se ne predajemo i nikada ne odustajemo. DEDA je uvijek vjerovao da će biti bolje.

MOJ TATA ----HEROJ DOMOVINSKOG RATA---HRVATSKI RATNIK---HRVATSKI VITEZ

JOSIP KRAJAČIĆ - DEDA -RIGO