REALNA BORBA
Prije 20 dana bio sam učesnik stvarne borbe na jednom mjestu. Lokaciju i učesnike ne mogu otkriti no događaj je vrlo zanimljiv. Tom prilikom pobijedio sam dvije borbe od tri na način: NAJVEĆE JE ONA POBJEDA KOJA JE POSTIGNUTA BEZ BORBE. Nažalost prvu borbu od te tri sam morao odraditi sasvim fizički.
Moram naglasiti da sam bio vrlo sretan i zhvalan na znanju moji ratničkih vještina koje su mi pomogle u savladavanju svih napadača. Prvo nisam morao nikoga ozlijediti, drugo pobjedio sam bez borbe dva puta-projekcijom moje namjere i energije. Sve to ne bi bilo moguće bez upornog proučavanja hrvatskih ratničkih vještina.
Prva borba je izbila u velikom neredu oko 20 raznih napadača ali sa dvojcom kolovođa.---Nisam ja tu bio sam---uletjeli smo u razjarenu ekipu, kako sam igrom slučaja bio najistureniji prema tim napadačima- morao sam se prvi i boriti--bacanjima sam si pročistio put do glavnih---bacanjima koja se ne mogu tehnički opisati--jednostavno sam se kretao i bacao ljude lijevo i desno koji su mi stajali na putu--pri tome hodajući po vrlo strmim stepenicama na kojima se sve to odvija u vrlo skučenom prostoru i gužvi, svi ti ljudi su pružali nekakv otpor ili pokušavali udariti ili uhvatiti ali ništa im to nije vrijedilo.
Začudio sam se svoj snazi i izdržljivosti tada jer su letjeli kao da nemaju u prosjeku 80 do 90 kg.---dolazim do glavnih--jedan zamahuje šakom, drugi mudro istovremeno nogom u noge---uigrana ekipa--izmićem se objema udarcima i hvatam nogu i bacam čovjeka na ovog drugog oba padaju--jer smo na vrlo teškom terenu--strme stepenice-nakon toga obojca se smiruju-no napada me još jedan napadač sa strane---zaleće se u mene kao bik--izmićem se, uhvatim ga. zaustavim i zaurlam mu u lice iz sveg glasa----određene divne hrvatske rijeći i nakon toga smireno kažem neka se smiri...čovjek odustaje od daljnjeg napada.
Nakon nekog vremna još jedan napadač poludi i juriša opet na mene---ali i ja isto tako kurišam na njega--što ga je vrlo iznenadlio pa je stao kad je vidio da dolazim kao razjareni tigar----i njemu sam u nadolasku izrekao čarobne hrvatske rijeći koje se tiću nečije porodice i tako to---jer to je jezik ulice koji takvi najbolje razumijiu - projicirajući svoju-stvarnu namjeru da ga smalvim u komadiće---nakon agresivnog verbalnog napada-stao sam do njega i mirno mu rekao da se smiri--jednostavno tako-smiri se-i čovjek se smirio.
Nakon toga svi učesnici su se koliko toliko normalizirali i otišli svojim putem. Naravno sve je to moglo eskalirati sa još većim sukobom i posljedicama ali nije--jer kako kažu u SAS-u- tko se usudi taj pobjeđuje.
Kasnijom analizom događaja--uvidio sam koliko mi moj trening pomaže u takvim situacijama---teren na kojem smo se borili bio je daleko od idealnog poda u dvorani gdje većina ljudi vježba---no u CROBRAN vještinama vježbamo na svim mogućim terenima.
Svaki pogrešan korak mogao mi je donjeti pad i "Cipelarku" što nikako ne bi bilo zdravo po mene...ali ja sam se po tom neravnom i strmom terenu --naizgled kretao kao po ravnom---čvrsta namjera, odlična ravnoteža, velika snaga i brzina akcije---to sve je išlo zajedno samnom. Uz to bio sam zahvalan i na treningu izdržljivosti koji provodim jer se uopće nisam ni zapuhao.
Nakon svih tih događaja zahvalan sam svom treningu i vještinama koje vježbam do neba i dalje---jer djeluju u stvarnosti---jer djeluju na teškim terenima---jer mi uvije spašavaju glavu kada to treba. To vam je realna borba--ono što amerikanci reklamiraju u svojim časopisima--kao reality based martial arts. Vrlo često u mom profesionalnom životu imam taj reality zapravo. Svako takvo iskustvo je utakno u moj dalnji trening i u obučavanje onih koji vježbaju samnom.
Moj pregled situacije u toj gužvi bio je potpun, vudio sam sve napadaće i potencijalne napadaće, vidipo sam moje ljude --gdje su i šti rade i da li su u nevolji ili ne---vidio sam izlaz iz gužve--doslovno kuda izić van u sigurnost---bio sam potpuno smiren--kao površina planinskog jezera, miran ali ispod se načlazi velika dubina---puna iznenađenja za napadače.
Sve to je moguće zhvaljujući treningu koji provodim i proučavanju CROBRAN vještina.
A o CROBRAN vještinama u slijedećem članku.
Moram naglasiti da sam bio vrlo sretan i zhvalan na znanju moji ratničkih vještina koje su mi pomogle u savladavanju svih napadača. Prvo nisam morao nikoga ozlijediti, drugo pobjedio sam bez borbe dva puta-projekcijom moje namjere i energije. Sve to ne bi bilo moguće bez upornog proučavanja hrvatskih ratničkih vještina.
Prva borba je izbila u velikom neredu oko 20 raznih napadača ali sa dvojcom kolovođa.---Nisam ja tu bio sam---uletjeli smo u razjarenu ekipu, kako sam igrom slučaja bio najistureniji prema tim napadačima- morao sam se prvi i boriti--bacanjima sam si pročistio put do glavnih---bacanjima koja se ne mogu tehnički opisati--jednostavno sam se kretao i bacao ljude lijevo i desno koji su mi stajali na putu--pri tome hodajući po vrlo strmim stepenicama na kojima se sve to odvija u vrlo skučenom prostoru i gužvi, svi ti ljudi su pružali nekakv otpor ili pokušavali udariti ili uhvatiti ali ništa im to nije vrijedilo.
Začudio sam se svoj snazi i izdržljivosti tada jer su letjeli kao da nemaju u prosjeku 80 do 90 kg.---dolazim do glavnih--jedan zamahuje šakom, drugi mudro istovremeno nogom u noge---uigrana ekipa--izmićem se objema udarcima i hvatam nogu i bacam čovjeka na ovog drugog oba padaju--jer smo na vrlo teškom terenu--strme stepenice-nakon toga obojca se smiruju-no napada me još jedan napadač sa strane---zaleće se u mene kao bik--izmićem se, uhvatim ga. zaustavim i zaurlam mu u lice iz sveg glasa----određene divne hrvatske rijeći i nakon toga smireno kažem neka se smiri...čovjek odustaje od daljnjeg napada.
Nakon nekog vremna još jedan napadač poludi i juriša opet na mene---ali i ja isto tako kurišam na njega--što ga je vrlo iznenadlio pa je stao kad je vidio da dolazim kao razjareni tigar----i njemu sam u nadolasku izrekao čarobne hrvatske rijeći koje se tiću nečije porodice i tako to---jer to je jezik ulice koji takvi najbolje razumijiu - projicirajući svoju-stvarnu namjeru da ga smalvim u komadiće---nakon agresivnog verbalnog napada-stao sam do njega i mirno mu rekao da se smiri--jednostavno tako-smiri se-i čovjek se smirio.
Nakon toga svi učesnici su se koliko toliko normalizirali i otišli svojim putem. Naravno sve je to moglo eskalirati sa još većim sukobom i posljedicama ali nije--jer kako kažu u SAS-u- tko se usudi taj pobjeđuje.
Kasnijom analizom događaja--uvidio sam koliko mi moj trening pomaže u takvim situacijama---teren na kojem smo se borili bio je daleko od idealnog poda u dvorani gdje većina ljudi vježba---no u CROBRAN vještinama vježbamo na svim mogućim terenima.
Svaki pogrešan korak mogao mi je donjeti pad i "Cipelarku" što nikako ne bi bilo zdravo po mene...ali ja sam se po tom neravnom i strmom terenu --naizgled kretao kao po ravnom---čvrsta namjera, odlična ravnoteža, velika snaga i brzina akcije---to sve je išlo zajedno samnom. Uz to bio sam zahvalan i na treningu izdržljivosti koji provodim jer se uopće nisam ni zapuhao.
Nakon svih tih događaja zahvalan sam svom treningu i vještinama koje vježbam do neba i dalje---jer djeluju u stvarnosti---jer djeluju na teškim terenima---jer mi uvije spašavaju glavu kada to treba. To vam je realna borba--ono što amerikanci reklamiraju u svojim časopisima--kao reality based martial arts. Vrlo često u mom profesionalnom životu imam taj reality zapravo. Svako takvo iskustvo je utakno u moj dalnji trening i u obučavanje onih koji vježbaju samnom.
Moj pregled situacije u toj gužvi bio je potpun, vudio sam sve napadaće i potencijalne napadaće, vidipo sam moje ljude --gdje su i šti rade i da li su u nevolji ili ne---vidio sam izlaz iz gužve--doslovno kuda izić van u sigurnost---bio sam potpuno smiren--kao površina planinskog jezera, miran ali ispod se načlazi velika dubina---puna iznenađenja za napadače.
Sve to je moguće zhvaljujući treningu koji provodim i proučavanju CROBRAN vještina.
A o CROBRAN vještinama u slijedećem članku.
Primjedbe
Objavi komentar