TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 7 - JEDNOSTAVNOST 1
JEDNOSTAVNOST
Jednostavnost življenja, jednostavnost postojanja, jednostavnost u borilačkim umjetnostima, filozofiji, duhovnosti, intelektualnosti - ukupnost jednostavnosti. U POČETKU ZA MENE JE UDARAC RUKOM BIO SAMO UDARAC RUKOM, KASNIJE UDARAC RUKOM VIŠE NIJE BIO SAMO UDARAC RUKOM, SADA JE OPET UDARAC RUKOM SAMO UDARAC RUKOM. To je jednom davno rekao legendarni Bruce Lee.
Put do jednostavnosti je također jednostavan - neprekidno, redovito, brže, više, jače, pametnije, efikasnije, upornije, mudrije vježbanje i učenje - i to je to.
MAJSTOR
Ispričat ću vam jednu priču. To je potpuno istinita priča.
Bio jednom jedan dječak. Živio je jednom malom lijepom gradiću u Hrvatskoj. Odgajala ga je majka sa vrlo malom plaćicom i baka sa svojom penzijicom. Bez oca. On isprva nije osjećao neku neimaštinu i probleme u snalaženju i preživljavanju. No kako je postajo stariji uvidio je da mora vježbati borilačke vještine kako bi zaštitio sebe i svoju majku od raznih problema, između ostalog i od alkoholičara očuha.
Isprva to nije mogao makar je imao veliku želju i volju, ali je ubrzo zbog predanosti treningu - dan i noć - svaki dan - jednostavno je uspio izgraditi sebe i svoju vještinu do stupnja da je nasilje stalo samo zbog njegove prisutnosti bez potrebe za fizičkom borbom. Bile su to najteže bitke u njegovu životu, pobijediti napetost, strah i riješiti situaciju bez borbe, samo čvrstim duhom i čvrstim stavom. Siguran sam da je puno puta morao smirivati pijanog i poludjelog očuha i uvijek je uspio. To je uspio jer je jednostavno vjerovao u ono što vježba - vježbao je u lokalnom klubu te sam iz svih mogućih knjiga, časopisa i kazeta. Vježbao je sve vještine koje je mogao naći u literaturi na tlu bivše Jugoslavije, imao je talenta za vježbanje i išlo mu je jako dobro. Nasilje u obitelji zauvijek je nestalo samo zbog njegovog snažnog duha i čvrstine stečene vježbanjem.
Taj je dječak u početku kao i većina nas vježbao Karate, bio izviđač, bio odličan učenik, omiljen u društvu. Vježbao je u podrumu svoje zgrade - sanjajući kako će jednog dana postati pravi majstor. Doslovno je vježbao dan i noć. Tijekom vremena uspio je nabaviti ogromnu kolekciju literature i video kazeta iz borilačkih vještina i sve je to tako išlo svojim tijekom. Taj dječak je bio siromašan za današnja i ondašnja mjerila, nije imao skupe bicikle, skupe motore, skupu odjeću, obitelj mu nje bila baš najsiromašnija, nekako su se snalazili. No sve to nije ga moglo omesti u njegovim nastojanjima i vježbanju. Čeličnom voljom je trenirao i trenirao.
Tada je odjednom došao rat (1991. g.) i on je u ratu izgubio sve što je ikad posjedovao osim odjeće na njemu, sve je izgorjelo u zgradi u kojoj je živio. Postao je kao i tisuće drugih ljudi u to doba, - PROGNANIK - te cijela obitelj bez igdje ičega.
Unatoč svemu tome - duh borilačkih vještina i njegova moć, snaga i čvrstina nisu ga nikamo napustili, sve je to ostalo u njemu. Unatoč svim tim nedaćama uspio je upisati fakultet u Zagrebu gdje sam ga i ja upoznao i unatoč neimaštini koja je tada vladala među nama studentima, on je uspješno studirao, uspješno nastavio svoje treninge u klubu u Zagrebu, živio je u svom rodnom gradu u raznim tuđim kućama i stanovima, prognanički - svi u dvije tri prostorije.
No, njegovi snovi su ga stalno gonili naprijed - ja sam često u ta vremena znao doći do njega u posjet i nikada nisam primjetio nikakvu klonulost volje i duha. Tijekom studiranja uspio je položiti za majstorski ispit u svojoj vještini, postao je majstor, završio fakultet, vratio se raditi u svoj razrušeni grad, uspio je naći posao, uspio je otvoriti svoj vlastiti klub - koji i danas uspješno radi, uspio je i dalje vježbati i usavršavati se, ostvariti svoj vlastiti stan, svoj auto, svoju vlastiti obitelj, svoj život.
On je i dalje isti onaj skromni dječak unatoč svim tim raznim uspjesima, čak je postao izdavač knjiga o borilačkim vještinama. Uspio je ostvariti i svoj san da ode u Japan na treninge kod glavnih majstora, uspio je u svoj grad redovito dovoditi najveće majstore na seminare i kroz sve to od kako ga ja poznam postao je pravi majstor i prijatelj. Onaj dječak u njemu uvijek proradi kad god govorimo o treninzima, vježbanju i slično, mislim da oba tada podjetinjimo i počnemo se igrati kao u djetinjstvu, mada smo svjesni ozbiljnosti te igre.
Jednostavno taj dječak koji danas više nije dječak postiže uspjehe zbog toga jer u sve što radi ulaže trud kako je naučio u svojim treninzima borilačkih umjetnosti.
Tako je jedan siromašan dječak postao pravi čovjek, pravi majstor, pravo ljudsko biće. Danas je on legenda u svom kraju - kao što svaki pravi majstor mora biti, to se opet jednostavno događa ispravnim ljudima.
To je dar koji dobivamo u vježbanju borilačkih umjetnosti ako smo predani i uporni. Duh borilačkih umjetnosti je nepobjediv i vječan te djeluje u ponekad neshvatljivim razinama i pomaže istinskom vježbaču.
Tako da koliko god se osjećali mali, nemoćni, sitni, beznačajni u bilo kojem smislu - to nije istina. Ne brinite se, to će sve proći, sve je to prolazna pojava, samo budite uporni na putu borilačke umjetnosti.
Da zaključim - mi ljudi iz borilačkih umjetnosti - da bi se osjećali vrijednima ne moramo biti prvaci svijeta, ne moramo najbolje pucati, najbolje ovo ili ono, mi smo samo mali ljudi koji ne odustaju, koji se ne predaju, koji jednostavno jesu. To je za mene savršenstvo postojanja. Tako da su svi ljudi sa ispravnog puta borilačkih umjetnosti ustvari jako veliki ljudi - puno veći nego što se vidi na prvi pogled.
Jednostavno, zar ne!
Ima još jedna priča...Bio jednom jedan mali dječak...to ste možda i vi bez obzira na godine, ima i još milion priča - postoje mali dječaci i djevojčice, ljudi, stariji i mladi koji počinju sa novim putem u životu...samo se sjetite ovih riječi - nema predaje, nema odustajanja - vi ste veliki i uspjet ćete.
PUT DO ODLUKE
U borilačkim umjetnostima postoje pet postavki koje su jako korisne da kada treba donijeti neku odluku. Našu odluku treba uz sve druge analitičke faktore - vanjske i unutarnje - temeljiti na ovih pet postavki:
ISTINITOST - znati pravu istinu stvari i pojava koji se tiću vaše odluke!
JEDNOSTAVNOST - temeljiti odluku na jednostavnosti, biti svjestan da je to ponekad vrlo teško!
SPONTANOST - temeljiti odluku na spontanim akcijama i mislima koje dolaze kad imamo istinu i jednostavnost!
EFIKASNOST - temeljiti odluku na principu efikasnosti, mora biti efikasna u rješavanja u situacije na više polja ne samu u jednom smjeru.
PRIRODNOST - pokušati steći prirodni tijek ovih faktora kako bi donijeli ispravnu odluku, to treba vježbati - redom istina, jednostavnost, spontanost, efikasnost, prirodnost - bez napora.
Ovaj sistem donošenja odluka uvijek pomaže. Mada moramo biti svjesni da ponekad u životu ima odluka koje moramo donijeti htjeli mi to ili ne - te da su neke odluke vrlo teške i mogu povrijediti ljude oko vas. Da bi mogli donositi takve odluke morate sve svoje misli temeljiti osim na ovome gore na što većem znanju i ispravnosti. Samo ispravni ljudi mogu donositi ispravne odluke. Te odluke ponekad neće biti drage ni vašim prijateljima ni vašim bližnjima, ni vašim pretpostavljenima, ni vašim podređenima - ali ako su ispravne i pravedne na kraju će se pokazati - da ste odlučili dobro.
Gledajte - sva naša učenja u borilačkim umjetnostima i sva naša učenja iz života, škole, knjiga i sl... ukupnost svih naših znanja i iskustva - sve to kada odlučujete morate svesti na jednostavnu jednu odluku - ili seriju jednostavnih odluka koje će postepeno donijeti željeni rezultat.
PRIRODA
Svaki borilački majstor mora nastojati postići posvemašnju harmoniju sa prirodom koja ga okružuje. MI u borilačkim umjetnostima moramo steći sposobnost sklada sa svojim okruženjem do najsitnijeg nivoa - do nivoa atoma, protona, neutrona i kvarka i još sitnije čestice ako je ima. Naše vježbanje i proučavanje nam to omogućava.
Harmonija sa svime što nas okružuje jako je važna. Sjetite se velikog tsunamja iz 2004. godine, mislim da se dogodio točno 07.12. 2004. - tada je pod velikim plimnim valom u više zemalja (Indonezije, Tajland, Indija, Bangladeš, male otočne državice) stradalo oko 120 000 tisuća ljudi - od toga oko 40 000 tisuća djece. To je strašno. Strašno je kada priroda krene u napad - žrtve ne razumiju zašto, samo nestaju.
Važno je za napomenuti - možda griješim ali koliko je meni poznato niti jedna životinja koja je živjela na područjima udara plimnog vala nije smrtno stradala u toj katastrofi - govorim o divljim životinjama. Sve su one osjetile da nešto nje uredu i zbrisale su na vrijeme na sigurno u viša i sigurnija područja. To je klasični primjer harmonije i sklada sa okolinom - osjetiti promjene i djelovati u skladu sa njima, osjetiti da ti je život u opasnosti i spasit se na vrijeme. Tu harmoniju moramo učiti od divljih životinja, opažanjem, promatranjem i posebnim vježbama.
Najgore što možemo učiniti je biti zatvoreni u naša četiri zida i gledati televiziju da nam kažu ovo ili ono, da nam kažu kakva će biti prognoza i sl. Pogledajte u nebo ponekad, u oblake, u zvijezde, osjetite vjetar, pogledajte ptice, cvijeće, mačke, pse, travu i drveće - sve vam to može reći puno toga o tome što predstoji.
Dublje razine percepcije se postižu ranije opisanim meditacijama - jednostavno - moramo postati dio prirode i svemira - da bi na vrijeme znali što se događa oko nas. Tada kad postignemo tu harmoniju i spojimo ju sa današnjom tehnologijom stvarno smo u prednosti nad prirodom ali i u skladu sa istom.
U vrijem tog tsunamja Indoneziji na odmoru u hotelu, bio je i majstor glumac Jet Lee, i on je zahvaljujući svojim predosjećanjima uspio spasiti i sebe i svoju djecu ispred velike vodene stihije. Jet Lee je vrhunski Wu Shu majstor koji je očito na određenom stupnju harmonije. Zato je uspio spasiti svoju obitelj.
Jedan od recepata za siguran život je harmonija, prosvjetljenje i sklad sa svime. Jednostavno, zar ne.
Jednostavnost življenja, jednostavnost postojanja, jednostavnost u borilačkim umjetnostima, filozofiji, duhovnosti, intelektualnosti - ukupnost jednostavnosti. U POČETKU ZA MENE JE UDARAC RUKOM BIO SAMO UDARAC RUKOM, KASNIJE UDARAC RUKOM VIŠE NIJE BIO SAMO UDARAC RUKOM, SADA JE OPET UDARAC RUKOM SAMO UDARAC RUKOM. To je jednom davno rekao legendarni Bruce Lee.
Put do jednostavnosti je također jednostavan - neprekidno, redovito, brže, više, jače, pametnije, efikasnije, upornije, mudrije vježbanje i učenje - i to je to.
MAJSTOR
Ispričat ću vam jednu priču. To je potpuno istinita priča.
Bio jednom jedan dječak. Živio je jednom malom lijepom gradiću u Hrvatskoj. Odgajala ga je majka sa vrlo malom plaćicom i baka sa svojom penzijicom. Bez oca. On isprva nije osjećao neku neimaštinu i probleme u snalaženju i preživljavanju. No kako je postajo stariji uvidio je da mora vježbati borilačke vještine kako bi zaštitio sebe i svoju majku od raznih problema, između ostalog i od alkoholičara očuha.
Isprva to nije mogao makar je imao veliku želju i volju, ali je ubrzo zbog predanosti treningu - dan i noć - svaki dan - jednostavno je uspio izgraditi sebe i svoju vještinu do stupnja da je nasilje stalo samo zbog njegove prisutnosti bez potrebe za fizičkom borbom. Bile su to najteže bitke u njegovu životu, pobijediti napetost, strah i riješiti situaciju bez borbe, samo čvrstim duhom i čvrstim stavom. Siguran sam da je puno puta morao smirivati pijanog i poludjelog očuha i uvijek je uspio. To je uspio jer je jednostavno vjerovao u ono što vježba - vježbao je u lokalnom klubu te sam iz svih mogućih knjiga, časopisa i kazeta. Vježbao je sve vještine koje je mogao naći u literaturi na tlu bivše Jugoslavije, imao je talenta za vježbanje i išlo mu je jako dobro. Nasilje u obitelji zauvijek je nestalo samo zbog njegovog snažnog duha i čvrstine stečene vježbanjem.
Taj je dječak u početku kao i većina nas vježbao Karate, bio izviđač, bio odličan učenik, omiljen u društvu. Vježbao je u podrumu svoje zgrade - sanjajući kako će jednog dana postati pravi majstor. Doslovno je vježbao dan i noć. Tijekom vremena uspio je nabaviti ogromnu kolekciju literature i video kazeta iz borilačkih vještina i sve je to tako išlo svojim tijekom. Taj dječak je bio siromašan za današnja i ondašnja mjerila, nije imao skupe bicikle, skupe motore, skupu odjeću, obitelj mu nje bila baš najsiromašnija, nekako su se snalazili. No sve to nije ga moglo omesti u njegovim nastojanjima i vježbanju. Čeličnom voljom je trenirao i trenirao.
Tada je odjednom došao rat (1991. g.) i on je u ratu izgubio sve što je ikad posjedovao osim odjeće na njemu, sve je izgorjelo u zgradi u kojoj je živio. Postao je kao i tisuće drugih ljudi u to doba, - PROGNANIK - te cijela obitelj bez igdje ičega.
Unatoč svemu tome - duh borilačkih vještina i njegova moć, snaga i čvrstina nisu ga nikamo napustili, sve je to ostalo u njemu. Unatoč svim tim nedaćama uspio je upisati fakultet u Zagrebu gdje sam ga i ja upoznao i unatoč neimaštini koja je tada vladala među nama studentima, on je uspješno studirao, uspješno nastavio svoje treninge u klubu u Zagrebu, živio je u svom rodnom gradu u raznim tuđim kućama i stanovima, prognanički - svi u dvije tri prostorije.
No, njegovi snovi su ga stalno gonili naprijed - ja sam često u ta vremena znao doći do njega u posjet i nikada nisam primjetio nikakvu klonulost volje i duha. Tijekom studiranja uspio je položiti za majstorski ispit u svojoj vještini, postao je majstor, završio fakultet, vratio se raditi u svoj razrušeni grad, uspio je naći posao, uspio je otvoriti svoj vlastiti klub - koji i danas uspješno radi, uspio je i dalje vježbati i usavršavati se, ostvariti svoj vlastiti stan, svoj auto, svoju vlastiti obitelj, svoj život.
On je i dalje isti onaj skromni dječak unatoč svim tim raznim uspjesima, čak je postao izdavač knjiga o borilačkim vještinama. Uspio je ostvariti i svoj san da ode u Japan na treninge kod glavnih majstora, uspio je u svoj grad redovito dovoditi najveće majstore na seminare i kroz sve to od kako ga ja poznam postao je pravi majstor i prijatelj. Onaj dječak u njemu uvijek proradi kad god govorimo o treninzima, vježbanju i slično, mislim da oba tada podjetinjimo i počnemo se igrati kao u djetinjstvu, mada smo svjesni ozbiljnosti te igre.
Jednostavno taj dječak koji danas više nije dječak postiže uspjehe zbog toga jer u sve što radi ulaže trud kako je naučio u svojim treninzima borilačkih umjetnosti.
Tako je jedan siromašan dječak postao pravi čovjek, pravi majstor, pravo ljudsko biće. Danas je on legenda u svom kraju - kao što svaki pravi majstor mora biti, to se opet jednostavno događa ispravnim ljudima.
To je dar koji dobivamo u vježbanju borilačkih umjetnosti ako smo predani i uporni. Duh borilačkih umjetnosti je nepobjediv i vječan te djeluje u ponekad neshvatljivim razinama i pomaže istinskom vježbaču.
Tako da koliko god se osjećali mali, nemoćni, sitni, beznačajni u bilo kojem smislu - to nije istina. Ne brinite se, to će sve proći, sve je to prolazna pojava, samo budite uporni na putu borilačke umjetnosti.
Da zaključim - mi ljudi iz borilačkih umjetnosti - da bi se osjećali vrijednima ne moramo biti prvaci svijeta, ne moramo najbolje pucati, najbolje ovo ili ono, mi smo samo mali ljudi koji ne odustaju, koji se ne predaju, koji jednostavno jesu. To je za mene savršenstvo postojanja. Tako da su svi ljudi sa ispravnog puta borilačkih umjetnosti ustvari jako veliki ljudi - puno veći nego što se vidi na prvi pogled.
Jednostavno, zar ne!
VESEO I SRETAN U SVAKOM TRENUTKU VLASTITOG UDAHA I IZDAHA, TAJNA JE TOTALNE SREĆE.
Ima još jedna priča...Bio jednom jedan mali dječak...to ste možda i vi bez obzira na godine, ima i još milion priča - postoje mali dječaci i djevojčice, ljudi, stariji i mladi koji počinju sa novim putem u životu...samo se sjetite ovih riječi - nema predaje, nema odustajanja - vi ste veliki i uspjet ćete.
PUT DO ODLUKE
U borilačkim umjetnostima postoje pet postavki koje su jako korisne da kada treba donijeti neku odluku. Našu odluku treba uz sve druge analitičke faktore - vanjske i unutarnje - temeljiti na ovih pet postavki:
ISTINITOST - znati pravu istinu stvari i pojava koji se tiću vaše odluke!
JEDNOSTAVNOST - temeljiti odluku na jednostavnosti, biti svjestan da je to ponekad vrlo teško!
SPONTANOST - temeljiti odluku na spontanim akcijama i mislima koje dolaze kad imamo istinu i jednostavnost!
EFIKASNOST - temeljiti odluku na principu efikasnosti, mora biti efikasna u rješavanja u situacije na više polja ne samu u jednom smjeru.
PRIRODNOST - pokušati steći prirodni tijek ovih faktora kako bi donijeli ispravnu odluku, to treba vježbati - redom istina, jednostavnost, spontanost, efikasnost, prirodnost - bez napora.
Ovaj sistem donošenja odluka uvijek pomaže. Mada moramo biti svjesni da ponekad u životu ima odluka koje moramo donijeti htjeli mi to ili ne - te da su neke odluke vrlo teške i mogu povrijediti ljude oko vas. Da bi mogli donositi takve odluke morate sve svoje misli temeljiti osim na ovome gore na što većem znanju i ispravnosti. Samo ispravni ljudi mogu donositi ispravne odluke. Te odluke ponekad neće biti drage ni vašim prijateljima ni vašim bližnjima, ni vašim pretpostavljenima, ni vašim podređenima - ali ako su ispravne i pravedne na kraju će se pokazati - da ste odlučili dobro.
Gledajte - sva naša učenja u borilačkim umjetnostima i sva naša učenja iz života, škole, knjiga i sl... ukupnost svih naših znanja i iskustva - sve to kada odlučujete morate svesti na jednostavnu jednu odluku - ili seriju jednostavnih odluka koje će postepeno donijeti željeni rezultat.
PRIRODA
Svaki borilački majstor mora nastojati postići posvemašnju harmoniju sa prirodom koja ga okružuje. MI u borilačkim umjetnostima moramo steći sposobnost sklada sa svojim okruženjem do najsitnijeg nivoa - do nivoa atoma, protona, neutrona i kvarka i još sitnije čestice ako je ima. Naše vježbanje i proučavanje nam to omogućava.
Harmonija sa svime što nas okružuje jako je važna. Sjetite se velikog tsunamja iz 2004. godine, mislim da se dogodio točno 07.12. 2004. - tada je pod velikim plimnim valom u više zemalja (Indonezije, Tajland, Indija, Bangladeš, male otočne državice) stradalo oko 120 000 tisuća ljudi - od toga oko 40 000 tisuća djece. To je strašno. Strašno je kada priroda krene u napad - žrtve ne razumiju zašto, samo nestaju.
Važno je za napomenuti - možda griješim ali koliko je meni poznato niti jedna životinja koja je živjela na područjima udara plimnog vala nije smrtno stradala u toj katastrofi - govorim o divljim životinjama. Sve su one osjetile da nešto nje uredu i zbrisale su na vrijeme na sigurno u viša i sigurnija područja. To je klasični primjer harmonije i sklada sa okolinom - osjetiti promjene i djelovati u skladu sa njima, osjetiti da ti je život u opasnosti i spasit se na vrijeme. Tu harmoniju moramo učiti od divljih životinja, opažanjem, promatranjem i posebnim vježbama.
Najgore što možemo učiniti je biti zatvoreni u naša četiri zida i gledati televiziju da nam kažu ovo ili ono, da nam kažu kakva će biti prognoza i sl. Pogledajte u nebo ponekad, u oblake, u zvijezde, osjetite vjetar, pogledajte ptice, cvijeće, mačke, pse, travu i drveće - sve vam to može reći puno toga o tome što predstoji.
Dublje razine percepcije se postižu ranije opisanim meditacijama - jednostavno - moramo postati dio prirode i svemira - da bi na vrijeme znali što se događa oko nas. Tada kad postignemo tu harmoniju i spojimo ju sa današnjom tehnologijom stvarno smo u prednosti nad prirodom ali i u skladu sa istom.
U vrijem tog tsunamja Indoneziji na odmoru u hotelu, bio je i majstor glumac Jet Lee, i on je zahvaljujući svojim predosjećanjima uspio spasiti i sebe i svoju djecu ispred velike vodene stihije. Jet Lee je vrhunski Wu Shu majstor koji je očito na određenom stupnju harmonije. Zato je uspio spasiti svoju obitelj.
Jedan od recepata za siguran život je harmonija, prosvjetljenje i sklad sa svime. Jednostavno, zar ne.
Primjedbe
Objavi komentar