POZDRAV IZ DALEKE ZEMLJE
AFGANISTAN
Pozdrav svima. Evo napokon uhvatih malo vremena da se opet javim i pojavim. Danas vas neću mučiti sa filozofskim razgovorima i mudrim razmatranjima, samo ću vam pokazati neke slike iz zemlje u kojoj se trenutno nalazim. Moj prvi dojam kad sam ovamo došao je bila ogromna tuga i ništa drugo. Bio sam jako tužan kad sam vidio kako ljudi, a pogotovo djeca ovdje žive u odnosu na naš život u Hrvatskoj.
Ovdje se nalazimo u 1390. godini po njihovom kalendaru, dok mi u našem svijetu živimo u dalekoj budućnosti u 2011. godini. Vjerujte mi ovdje je stvarno doba srednjeg vijeka sa primjesama modernog - osim magaraca, deva i tu i tamo kojeg konja voze se automobili i motori i koriste se mobiteli. Kontrasti između bogatih i siromašnih su ogromni. Bogati imaju sve i to više nego ista klasa u Hrvatskoj a siromašni - što ćini većinu ove zemlje nemaju baš ništa.
Zanimljivo je da ljudi u gradovima žive na relativno moderan način, ali ovdje je pravih gradova vrlo malo, većinu ove zemlje čini seosko-plemenski orijentirano stanovništvo. Situacija u Afganistanu se ne da jednostavno opisati, tamo gdje je mir i nema rata razvoj i napredak je munjevit i očit, ali što dalje od centra nekog grada sve je gore i opasnije za život. U većini sela nema struje ni vode, svaki napredak koji se dogodi je pod tendencijom uništenja i opasnosti.
Tko želi istraživati o Afganistanu neka obavezno potraži podatke o gradu Balkh - koji je nekada bio jedna od kolijevki civilizacije, i gradu Mazari e Sharif--koji je danas najrazvijeniji grad ovdje. Začudit ćete se što ćete naći.
U Afganistanu ima puno toga za istraživati i otkrivati kad bi bio mir. Planine su ogromne i prekrasne ali nažalost isto tako i opasne, drevne građevine i arheološka nalazišta se nalaze po svuda ali niko ne istražuje, lako se odleti u zrak ili ostane bez glave. Gdje god da ideš postoji opasnost od skrivenih mina i desetine kombinacija skrivenih mina i prikrivenih napadača. Šteta jer baš čovjek dobije želju da uroni u domaći život ovdje, nauči običaje, nauči kako preživljavaju i žive ljudi u pustinjama i planinama i selima, ali nažalost ne ide to baš tako.
Velika je šteta što je ovdje rat i što nema normalnog života. Ljudima Afganistana želim samo MIR, kad jednom ovdje bude mir ova zemlja će jednostavno procvasti. Afganistanci su koliko sam ja vidio odlični građevinari...iz svoje zemlje..blata rade čuda, odlični poljoprivrednici, rođeni trgovci, odlični majstori svih zanata, čak sam vidio instalirane Toyota motore u starim Moskvič automobilima, radione i obrti rade na sve strane sa vrlo malo alata...moderan alat mogu samo sanjati.
Naravno osim ratnih zločestoća ima ovdje i raznih kriminalnih zločestoća na svim mogućim nivoima ali o tome ne želim pisati, ja vidim puno višeg dobroga i gdje god dođem širim to dobro i pomažem koliko mogu, pa tako i ovdje.
Evo neke od slika koje sam uslikao na mojim putevima.
Pozdrav svima. Evo napokon uhvatih malo vremena da se opet javim i pojavim. Danas vas neću mučiti sa filozofskim razgovorima i mudrim razmatranjima, samo ću vam pokazati neke slike iz zemlje u kojoj se trenutno nalazim. Moj prvi dojam kad sam ovamo došao je bila ogromna tuga i ništa drugo. Bio sam jako tužan kad sam vidio kako ljudi, a pogotovo djeca ovdje žive u odnosu na naš život u Hrvatskoj.
Ovdje se nalazimo u 1390. godini po njihovom kalendaru, dok mi u našem svijetu živimo u dalekoj budućnosti u 2011. godini. Vjerujte mi ovdje je stvarno doba srednjeg vijeka sa primjesama modernog - osim magaraca, deva i tu i tamo kojeg konja voze se automobili i motori i koriste se mobiteli. Kontrasti između bogatih i siromašnih su ogromni. Bogati imaju sve i to više nego ista klasa u Hrvatskoj a siromašni - što ćini većinu ove zemlje nemaju baš ništa.
Zanimljivo je da ljudi u gradovima žive na relativno moderan način, ali ovdje je pravih gradova vrlo malo, većinu ove zemlje čini seosko-plemenski orijentirano stanovništvo. Situacija u Afganistanu se ne da jednostavno opisati, tamo gdje je mir i nema rata razvoj i napredak je munjevit i očit, ali što dalje od centra nekog grada sve je gore i opasnije za život. U većini sela nema struje ni vode, svaki napredak koji se dogodi je pod tendencijom uništenja i opasnosti.
Tko želi istraživati o Afganistanu neka obavezno potraži podatke o gradu Balkh - koji je nekada bio jedna od kolijevki civilizacije, i gradu Mazari e Sharif--koji je danas najrazvijeniji grad ovdje. Začudit ćete se što ćete naći.
U Afganistanu ima puno toga za istraživati i otkrivati kad bi bio mir. Planine su ogromne i prekrasne ali nažalost isto tako i opasne, drevne građevine i arheološka nalazišta se nalaze po svuda ali niko ne istražuje, lako se odleti u zrak ili ostane bez glave. Gdje god da ideš postoji opasnost od skrivenih mina i desetine kombinacija skrivenih mina i prikrivenih napadača. Šteta jer baš čovjek dobije želju da uroni u domaći život ovdje, nauči običaje, nauči kako preživljavaju i žive ljudi u pustinjama i planinama i selima, ali nažalost ne ide to baš tako.
Velika je šteta što je ovdje rat i što nema normalnog života. Ljudima Afganistana želim samo MIR, kad jednom ovdje bude mir ova zemlja će jednostavno procvasti. Afganistanci su koliko sam ja vidio odlični građevinari...iz svoje zemlje..blata rade čuda, odlični poljoprivrednici, rođeni trgovci, odlični majstori svih zanata, čak sam vidio instalirane Toyota motore u starim Moskvič automobilima, radione i obrti rade na sve strane sa vrlo malo alata...moderan alat mogu samo sanjati.
Naravno osim ratnih zločestoća ima ovdje i raznih kriminalnih zločestoća na svim mogućim nivoima ali o tome ne želim pisati, ja vidim puno višeg dobroga i gdje god dođem širim to dobro i pomažem koliko mogu, pa tako i ovdje.
Evo neke od slika koje sam uslikao na mojim putevima.
Primjedbe
Objavi komentar