ORUŽJE I ZAKON

SRCE RATNIKA

Možda ste ponekada negdje čuli izraz Srce Ratnika. Tom prilikom vam se u mislima mogu pojaviti romantične slike ratnika - kavalira - viteza -samuraja: ljudi koji žive po kodeksu viteštva i hrabrosti. Takvi ratnici ponegdje i postoje čak i među nama ali Srce Ratnika je nešto drugo. Srce Ratnika nije rezervirano za profesionalne vojnike - ratnike na ratištu - viteze u sjajnom oklopu i slično. Srce Ratnika čeka da bude otkriveno u svakom od vas. Za to nije potrebno biti supermen - muškarac - macho man. Srce Ratnika može imati svatko - baka i djed - starije osobe, braco i seka-djeca, djevojke i žene, pubertetlije na hormonima - svi.

Srce Ratnika se postiže odlukom. Vi odlučujete hoćete li ili ne posjedovati Srce Ratnika.

Srce ratnika je često korištena fraza raznim vještinama borbe i borilačkim sportovima i umjetnostima. Isto tako jako puno ljudi i oni koji upotrebljavaju tu frazu i oni koji o njoj čitaju i slušaju ne razumije što je to zapravo. Mnogi vježbači borilačkih umjetnosti i vještina zanemaruju istinsko srce ratnika misleći da i bez toga mogu doći do najviših nivoa svojih vještina.

Postoje ljudi koji su rođeni sa srcem ratnika i ne trebaju se prejako truditi da pokažu, iskažu i razviju te kvalitete, takvi ljudi su jako rijetki. Većina ljudi koji posjeduju srce ratnika stekli su sve odgovarajuće kvalitete i to srce kroz dugi vijek nimalo laganih iskustava.

Srce ratnika je suosjećajno, ono osjeća patnje drugih. Ratnik može sebe staviti na mjesto druge osobe prije nego što počne prosuđivati i osuđivati ali i pored toga ratnik nikada ne osuđuje.


Srce ratnika je pošteno, on ne govori: "Ja ne znam što se dogodilo sa kolačem!" On govori: "Ja sam ga pojeo!" On ne govori: "Novci su na pošti, banci, negdje se zagubili!" On govori: "Oprosti, zaboravio sam, odmah ću ti poslati!"

Čovjek sa srcem trgovca govori ljudima stvari za koje on promućurno shvaća da oni žele čuti i prebacuje krivnju od sebe, to rade kukavice i sitne duše prosječnih spodoba i većina tzv. normalnih ljudi.

Trgovac gleda na ljude na način da traži sve moguće načine na koji će oni njemu nešto dati (novac, robu, usluge) a ne na način - što on može dati drugima - pazite ovdje ne govorim o trgovcu u trgovini - govorim o ljudskom karakteru.

Svijet je danas pun takvih trgovaca koji poziraju - blefiraju i predstavljaju nam razne verzije svega i svačega bez pokrića a koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću i rješavanjem problema i izazova današnjice. Svijet je pun takvih likova u svim sferama života. (politika, zdravstvo, školstvo, policija, vojska, gospodarstvo, turizam, sport, itd..) Koje god područje zamislitie - vjerujem da ćete sami prepoznati nesposobne pozere jer ih osobno poznate.

Srce trgovca kaže: "Naručio sam onu opremu ali je nešto zapelo kod prodavača!" Srce ratnika kaže: Imam još nekoliko narudžbi prije tvoje, tvoju još nije na redu, kada riješim prve narudžbe ide druga skupina." Što zvuči iskrenije od ove dvije tvrdnje?

Srce ratnika je odgovorno. Ratnik će prvi istupiti i priznati da je odgovoran za pogrešku i shvaća da i iz pogreške ponekad može naučiti više nego iz točne akcije. On ne predaje odgovornost dalje, nego on ustaje i suočava se sa vatrom.

Ratnik je prvi koji će priznati i reći: "Ja sam to učinio" kad je upitan za pogrešku koju je napravio. Ratnik ne krivi druge ili svoju prošlost ili nesretne okolnosti ili osjećaje, on shvaća da je on produkt svojih misli i svojih izbora. Ratnik preuzima odgovornost za svoj neuspjeh jednako kao i za uspjeh. On zna svoje obaveze i živi u skladu sa njima.

Srce ratnike je hrabro. Ono funkcionira na skupu principa što ih u borilačkim umjetnostima zovemo ISTINA. Ako postupamo po principima istine onda smo uvijek na strani pravednosti i ispravnosti. To zahtjeva jako puno hrabrosti i može zahtijevati da se ratnik izloži raznim rizicima.

Srce ratnika je nesebično, nije orijentirano samo na sebe. Ratnik čini stvari zato jer stvari treba činiti a ne zato jer misli na sebe na prvom mjestu. Postoje dva načina na koji se može predavati znanje borilačkih umjetnosti.

Prvi način je način trgovca, koji će podučavati podilazeći, razvodnjavajući i na način da osigura što je više moguće polaznika kako bi što duže i što više imao i održao što veći profit.

Drugi način je podučavati kao ratnik, nudeći samo istinsku umjetnost borbe, istinsku filozofiju, istinsku realnost i istinsko znanje, ne brinući se o tome da li će imati veliku školu ili ne.

Mnoge škole borilačkih vještina se danas bave baby sitingom, fitnesom, pilatesom, rekreacijom, modernim napravama za vježbanje itd. To je sve u redu ali to sve služi biznisu ----a u ganjanju biznisa treba jako paziti da se ne izgubi srce ratnika.  

Istina je da je istinski put borilačke umjetnosti težak, bolan i nepopularan, na žalost takav je put pravih ratnika i oni ga ne razvodnjavanju ni za koga.

Iako je taj put ispočetka neugodan, on je dobar za vas i kasnije će vam bit vrlo drago što ste ustrajali i što ste ga prihvatili i borili se na tom putu.

Borili, da borili, protiv svojih slabosti, protiv svojih demona, protiv sama sebe, odbacujući od sebe sve nepotrebno kako bi postali pravi ratnici.
Srce ratnika je ISTINSKO srce.