CROBRAN MAJSTOR

Dođe jednog dana jedan Crobran Majstor do nekih naših osoba u odori, koje rade na ulici i riskiraju svoju glavu da bi svima vama bio život sigurniji i ljepši, mada većina naroda to tako ne shvaća. No kako god bilo, tim ljudima je često glava u torbi i često se moraju boriti. Majstor se predstavi, kaže tko je i što je, ćime se bavi i predstavi im ukrtatko svoje vještine i svoje sposbnosti te da ima klub u njihovom gradu. Taj majstor je ionako poznat u tim uniformiranim krugovima i ne treba mu baš posebnog predstavljanja.

Razgovor je bio ugodan za sve strane, na kraju razgovora, kaže taj majstor tim ljudima - pa dečki kad stignete možda bi mogli doći vježbati kod nas u klub i daje im letke od kluba. Najmlađi od tih ljudi se tada iskreno ironično nasmije i uzme letak ali sa ironijom i podsmjehom u ruku i kaže pokroviteljski - da, da, doći ćemo trenirati i dalje se podsmjehujući.... Crobran majstor je to naravno primjetio i.....

Što ste mislili, razbio ih sve da im pokaže superiornost svoje vještine. Pa ne baš, majstor je naravno shvatio podcjenjivanje od mladog, zdravog, jakog čovjeka punog sebe i svoje mladosti, te ga jednostavno ostavio da živi u svojoj zabludi. 

Kaže taj majstor slijedeće:  -  Ta zabluda bi ga mogla koštati života, nadamo se da neće ali bi mogla i to vrlo lako. Neki takvi mladi i starij ljudi su smrtno stradali zbog svoje neukosti i zablude. Imati pištolj za pasom ne znači da ćeš preživjeti u borbi za život. Ponekad upravo pogibaju dok se hvataju za pištolj. Samo vještina daje sposobnost i hrabrost za preživljanje i pobjedu po život opasnih situacija. Jedna od takvih vještina je i Crobran.

Ponudu je dobio od čovjeka koji je isto tako cijeli radni vijek u odori- čuva-štiti-bori se i živi i preživljava sve svoje bitke, koji ima iskustva u načinima preživljavanja iz vatre, vode, eksplozija, metaka, granata, raketa, aviona, helikoptera, noževa, lanaca, motornih pila, sjekira, batina i čiste divljačke borbe za goli život i tako stotine puta. To iskustvo kroz svoja učenja prenosi dalje na one koji žele učiti, kako bi im pomogao u životu i kroz život. Ali samo onima koji žele i shvaćaju da im je pomoć potrebna.

Misija Crobran majstora nije da na silu nekoga tjera na promjenu mišljenja nego da vodi one koji traže isti ili sličan put kao i on, da ih vodi na hoždeniu bez kraja ka savršenstvu bez kraja. To se ne postiže prisilom, nego samo svojim životom i svojim vježbanjem i učenjima koje služe kao primjer. 

Jednom jedan učenik od toga majstora pita: - Majstore, zašto imamo tako malo članova, nije mi jasno zašto nitko od ovih i onih ne dođe vježbati kod nas, pa ovaj vaš trening je fenomenalan, sveobuhvatan i tako dalje?

Majstor ga blagim glasom prekine u hvalospjevima i kaže: Nikoga ne prisiljavamo da dođe, tko želi slijediti istinski put Hrvatskih Ratničkih Vještina taj je već tu i doći će, a ostali neka žive u svojoj zabludi. Nažalost mnogi od njih će stradati u životu zbog te zablude, ali mi im tu nemožemo pomoći. Mi smo tu, ne skrivamo se, svi znaju za nas i kad im budemo trebali doći će. Nisu svi ljudi za ratničke vještine, težak je to put, put stalne discipline i odricanja, put teške vježbe i čeličenja volje - pogledaj oko sebe - danas je takvih ljudi vrlo malo.

Nadalje govori majstor:  - Danas svi rađe zure u ekrane kompjutera i televizije ili piju po parkovima i u bircevima. To je puno lakše nego baviti se ratništvom, nego živjeti stvaran život. Lakše je misliti da imaš kontrolu nad nečim bilo čim - kao što su igrice, televizija, izležavanje i buljenje kao zombi u serije pa kontroliraš daljnskim programe...nego živjeti stvaran život u kome nemaš nikakvu kontrolu kakvu bi želio. U stvarnom životu da bio imao kontrolu u nekim djelovima života moraš to zaraditi, tako i kod nas na treningu, da bi imao kontrolu nad samim sobom to zarađuješ kroz znoj, trening i trud. Lakše je živjeti u zabludi da imaš kontrolu nad sitnim mobitelom u ruci s kojim se igraš nego vježbati i postići stvarnu kontrolu.

Danas većina društva, djece i odraslih putuje kroz život linijom manjeg otpora - jednostavno se prepuštaju lakšim načinima života, zato jer je tako lakše. To ti je realnost današnjeg društva što se tiće vježbanja. 

Tako da ti konačno odgovorim - nije važno koliko mi imamo članova, naša kvaliteta se mjeri u sadržaju a ne u broju člnaova. Osobno mene ne zanima imati stotine članova, nego samo one ozbiljne koji žele proučavati Istinske Ratničke Vještine, takvi imaju moju pažnju, ostali neka trče po polju, stadionu, voze bicikle, igraju nogomet, tenis ili što god ali neka ne gube moje vrijeme.

Suprotno uvriježenom mišljenju da mi majstori Ratničkih Vještina stojimo svima na raspolaganju, kod mene to nije tako - ja stojim na raspolaganju samo onima koji stvarno žele ići ratničkim putem do kraja, ostali me ne zanimaju, kako rekoh neka se bave nekom rekreacijom. Kod mene poseban tretman može dobiti samo osoba ćista srca i čelične volje.

Eto zato možda nemamo puno članova, ali se nadam da od vas koje imam, da svi barem malo razumijete Crobran vještine u suštini i njihovoj biti. 

Nadalje kazuje taj majstor evo ti primjer dragi učeniće: - Nedaleko od nas naliz se i sredna i osnovna škola, sve zajedno oko 1300 učenika, a kod nas uz sve moguće reklamiranje vježba 1 srednjoškolac i 3 osnovnoškolca. To ti je realnost. To ti samo govori o tome da iznimnih ljudi, istinskih ratnika ima vrlo malo u našem svijetu i u svijetu općenito te da ima velika većina ovih ostalih koji žele živjeti po onoj liniji - manjeg otpora, bez napora, bez truda, bez rada. To puno govori i o roditeljima od te djece. Tu sada nastupa moderna znanost psihologija, pedagogija, i sve moguće logije i ekonomske znanosti i makreting i sva moguća čuda kako privuči te ostale da nam dođu ....i to onda djeluje, ali to ti je učeniče nasilna metoda, još gore potajna metoda utjecaja na nečiju svijest i podsvijet da bi ga pridobio za svoj cilj. To je opravdnao samo neiskrenim ljudima želnim profita i slave na taj način i to u svim poljima života.

 TO nije način ISTINSKIH RATNIČKIH VJEŠTINA. 

ISTINSKIH HRVATSKIH RATNIKA JE JAKO MALO baš iz tog razloga jer oni čine i žele poštenje u svemu, u svakom svom koraku, poštenje i poštovanje, trud, red, rad, učenje, proučavanje, usavršavanje, samodisciplinu, a svi ostali žele prečice i kračice i lakše načine riješavanja životnih situacija.

Pita učenik dalje: - Majstore a kako ću ja prepoznati Istinskog Hrvatskog Ratnika ili negdje u svijetu Istinskog Ratnika? Majstor opet blago sa osmjehom odgovara: Kroz godine treninga steći češ sposobnosti pogleda u čovjekovu dušu i samo jedan pogled i jedan dodoir će ti biti dovoljan da shvatiš tko je i kakva osoba pred tobom. To prepoznavanje se događa samo osjećajem, shvatit ćeš ponekad da ispred sebe imaš sličnog čovjeka kao što si i ti sam, čovjeka koji je na putu znanja i ratništva, nakon što to osjetiš, porazgovarat češ sa njim i uvidjeti da si imao pravo te da si osjetio Istinskog Ratnika ispred sebe, jer on se ionako neće skrivati ni razmetati isto kao što se i ti ne skrivaš i ne razmečeš nego jednostavno jesi ti. 

Eto tako ćeš prepoznati istinskog ratnika. Vjeruj mi to nisu stereoidima napucani mladići koji izgledaju opasno po nočnim klubovima, istinski ratnici imaju nešto drugo u sebi, oni zrače ne stereoidnim ručerdama nego stvarnim ratništvom. Kad ti istinski ratnik priđe blizu ojetiti češ njegovu energiju - ratničku enrgiju koja je jedinstvena kod svih nas i znat ćeš točno tko je pred tobom.

Ponekad ćeš tako naletjeti i na ratnike koji jesu i ratnici i opasni ali su samo obični ubojice, hladokvrni i ledeni kao frižider. I njihovu ćeš energiju osjetiti ali je ona potpuno različita od Istinske Ratničke energije. Njihova energija je uništavajuća i ubilačka, dok je ratnička energija enrgija života i ona koja će te privući. Energija ubojice zraći samo uništenjem i ničim drugim.

Ponekad ćeš naići i na varalice koji pričaju svakakve divne priče o vještinama i ovome i onome ali u stvari su samo jadni kukavice koje se skrivaju iza te svoje priće. To trebaš znati. Istinski Ratnik nikada ne priča bez veze i potrebe, ne razmeće se glupostima i ne privalči pažnju na taj način.

Evo ti praktičan primjer, poogledaj kad hodaš sa tvojim prijeteljem XXX koji je također Crobran Majstor gradom koliko ljudi zastajkuje i gleda u tvog prijatelja bez da se on šepuri, pravi važan ili glumata po okolo. Skoro svaka osoba koja ga sretne osjeća njega - da je ratnik, gledaju ga ili otvoreno ili potajno jer ga se i malo boje i jer uopće neznaju zašto ali jednostavno osjećaju da je poseban. To ti je lako kad se sretnu takva dva majstora oni se odmah prepoznaju zbog tih energija. 

Kaže majstor nadalje: Učeniče dosta smo pričali idemo sada vježbati!