CROBRAN PREDSTVALJA: ŽELJKA

MODERNA CROBRAN RATNICA ŽELJKA

Željka Rodić, Pakrac. Željka je čista energija koja se rijetko viđa. Njezina energija pokreće i inspirira i nas njezine instruktore. Hrvatski Ratnički Duh živo  u toj ženi, zaključio bih jednostavno.

Njezina volja za istraživanjem i vježbanjem Crobran Vještina i njezin tjelesni izražaj tih vještina na očigled su potencijal za vrhunska ostvarenja. Ona će reći da je još početnica ali njezina urođena čvrstoća, brzina, volja, izdržljivost i nasmijanost su sve odlike istinske ratnice. Zbog toga joj je  napredak u vježbanju izuzetno ubrzan pa ju nitko više ne može smatrati baš početnicom. No Željka tako skromno izjavljuje.

Željka je kao djevojčica odrasla uz dječake, pa su joj jurnjava, nogomet, trčanje, penjanje, skakanje, bicikli od malena sasvim normalna stvar. U osnovnoj školi bavila se rukometom, kasnije aerobikom i fitnes treningom. I danas se uključuje u fitnes programe kad osjeti potrebu za dodatnim kondicijskim treninzima, te volontira svojim radom u Hrvatskom Domu u Pakracu. Željkine riječi i stavovi o njezinom vježbanju mogu poslužiti kao uzor svim djevojaka i ženama Hrvatske.

Žejka o svom vježbanju:

Na samom početku želim reći da mi je jako drago što se u ovoj knjizi piše o ženama kao ratnicama, a ne kao o nekim krhkim bićima kao što smo do sad imali priliku čitati..

Žene nadasve trebaju same sebi biti oslonac i podupirati jedna drugu, jer iz svakodnevnog života znamo da je ženama puno teže i da se moraju dokazivati puno više nego muškarci.

I ja sam jedna od tih žena... nisam bila samouvjerena i mislila sam da borilačke vještine nisu za mene, ali dokazalo se sasvim suprotno. S obzirom da sam u nekoj srednjoj životnoj dobi (40.god.), imam dvoje prekrasne djece 17. i 10.god. koja više ne traže 24. satnu pažnju, što znači više slobodnog vremena za mene.  U razgovoru s nekim ljudima čula sam da se kod nas u gradu održavaju treninzi samoobrane (Crobran).

Oduvijek me je zanimao taj način vježbanja, rekreacije...ali nikad do sada se nisam odvažila i sama probati. Ali uz nagovor kolegice i potporu muža ipak sam krenula na te treninge. Očekivanja i nisu bila pretjerana, samo malo vježbe i druženja! 

Ali, već na prvom treningu sam bila oduševljena sa istim. Odmah se vidjelo da će se na treninzima raditi i da je ekipa odlična, i koliko god da mi je bilo teško nakon treninga osjećala sam se puno lakše, zadovoljnije. Sa nestrpljenjem sam očekivala svaki idući trening i nije trebalo proći dugo vremena da treninzi postanu sastavni dio mog dana!

Štoviše, počela sam biti aktivnija i kod kuće, vježbam one dane kad nema treninga (kao sad preko ljeta, nažalost), pomažu mi i prave ponekad društvo djeca i muž! Tijelo sam dovela u dosta dobru formu, ali nadam se da ću to još dosta poboljšati!

Ali ono najbitnije, psihički sam očvrsnula, dobila sam na samopouzdanju! Kad krenu jesenski treninzi namjeravam trenirati još intenzivnije! Nadam se da će ekipa ostati ista i da trener neće izbivati često! Kao početnik u ovakvoj vrsti vježbanja sam oduševljena i preporučila bi ga svakome!