CROBRAN PREDSTAVLJA: LEON

CROBRAN PREDSTAVLJA

MODERNI CROBRAN RATNIK LEON

Leon, Pakrac. Instruktor Modernih Crobran Vještina. Leon je moderni Crobran Ratnik koji toliko zrači oko sebe svojom ogromnom pozitivnom energijom koja privlači doslovno sve.

Njegova dobrota, poštenje, iskrenost, pažnja, ljubav prema svojoj obitelji, veličina i znanje ogromni su unatoč njegovoj mladosti.
Instruktor Leon je ponos Crobran Hrvatskih Borbenih Učenja, moj ponos, moja snaga i moja inspiracija. Iako sam mu ja i otac i trener cijeli život, i ja sam od njega naučio puno i još uvijek učim.

Koja je Leonova priča? Pa evo je:
Leon vježba borilačke i ratničke vještine od prvog dana svog dolaska kući nakon rođenja. U ranoj mladosti Leonov otac ga je sustavno učio i obučavao kroz igru i zabavu, tako da Leon uopće nije bio svjestan da kad kod se igra sa svojim tatom, da u stvari vježba borilačke vještine. Leonu je jako odgovarao takav sistem igre i pri tome je uvijek uživao i beskrajno se veselio.

Uz takav sistem vježbanja Leonov napredak u vještini je bio uvijek vrlo brz i vrlo velik u odnosu na njegovu dob. Takvo igranje – trening za Leona traje posljednjih 15 godina. Kroz takav način vježbanja Leon je postao vrlo vješt borac u svim vrstama borbe bez i sa oružjem. U toj ranoj mladosti Leon je bio takvog karaktera da ga je ustvari bilo nemoguće učiti kao ostale vježbače borilačkih vještina. Svaki pokušaj nekog sustavnog treninga kod njega nije palio i završio bi svađom, još od najranije mladosti. Zato je njegov otac smislio savršen način kako će ga naučiti sve što treba…konstantu igru kroz borilačke i ratničke vještine.

Taj način vježbanja je trajao sve do nedavno, no nakon pokretanja Crobran Kluba u Pakracu, Leon je počeo za vježbati sustavno i jako ozbiljno i to vježbanje je rezultiralo velikim uspjehom za njega. On je 2014. Godine postao NAJMLAĐI INSTRUKTOR MODERNIH CROBRAN VJEŠTINA U HRVATSKOJ, a možemo reći da i u svijetu nema tako mladih i sposobnih ljudi.

Netko bi pomislio da Leon je sin od osnivača Crobran Vještina pa mu je tata poklonio zvanje da sin bude sretan. Tko god tako misli preporučam da se sretne sa Leonom i provjeri svoje misli u praksi. Iako sam mu ja otac, Leon je od mojih svih dosadašnjih Instruktora prošao najtežu pripremu, najteže treninge, najteže borbe, najteže i najzahtjevnije treninge da bi bio dostojan svog instruktorskog zvanja i znanja. Nakon takvih testiranja za Leona ja sam ponekad znao završiti bolestan, sa temperaturom, izubijan i na opravku od 4 dana a Leon opravljen za nekoliko sati ide dalje. Tako da za Leona nije bilo nikakvog popusta nikada.

Na moje zadovoljstvo i zbog činjenice da kad je polagao za Instruktorsko zvanje iza sebe ima već 15 godina života i 15 godina staža u vrhunskom vježbanju Leon je položio za Instruktora zajedno sa Instruktorom Selimom u vrhunskoj izvedbi, kakvu rijetko viđate kod stvarnih majstora borilačkih vještina.

To zvanje je mladiću od 15 godina donijelo veliku odgovornost. Kako sam ja morao otići raditi u inozemstvo i dolazim svakih dva mjeseca kući, na Leonu je ostalo da vodi klub, treninge, polaganja i sve što ide uz vođenje kluba te da brine o raznim obiteljskim obavezama. Leon to odrađuje vrhunski i bez njega i njegovog truda Crobran Klub u Pakracu uopće ne bi mogao postojati.

Zanimljivo je čuti što o svemu tome kaže sam Leon:
Moje upoznavanje sa borilačkim vještinama počelo je u mojem ranom djetinjstvu. Sjećam se da sam još u vrtiću vježbao Kuk Sul Do i išao na razne demonstracije sa ocem. Cijelo moje djetinjstvo vrti se oko borilačkih vještina, stalno sam trenirao i borio se sa tatom, u stanu po boravku pa bi se mama ljutila zbog nereda koji bi napravili, mačevao se sa kumom Tušekom (Mario Tušek, Pakrac, Ninjutsu Majstor 7. DAN) kad god bi došli u Pakrac u NINJUTSU DOJO, tada sam imao sreću i privilegiju gledati i dva vrhunska majstora kako vježbaju zajedno i vježbati sa njima.

Tata i ja smo trenirali po šumama, rijekama kao što je prekrasna Mrežnica, na moru i uglavnom gdje god bi došli obiteljski ili sami.
Mislim da sve zajedno ne bi to bilo onako dobro kako je bilo i kako je danas dobro da nismo tako trenirali i borili se. Kao mali bio sam ratoboran i gledao i proučavao sve sto ima veze sa borilačkim vještinama, i kroz cijeli život treninga sa mojim ocem postao sam najmlađi instruktor borilačkih vještina na svijetu, sa samo 15. godina.(stvarni instruktor koji vodi treninge, klub, uči odrasle i mlade, naravno uz veliku pomoć i podršku mog oca i instruktora Selima).

Kad sam malo porastao i postao jači imao sam nezamislive testove za prebroditi o kojima ću vam reći malo kasnije. U svemu tome najbitnije mi je oduvijek bilo učiniti tatu ponosnim. Kasnije sam shvatio da ni ne mogu vježbati Crobran samo zbog nekog drugog, shvatio sam kakva je to borilačka vještina, kakav osjećaj zadovoljstva mi pruža kada ju vježbam i prenosim moje znanje na druge.

Vježbam zbog sebe i prvenstveno zbog sebe, da bi bio bolja osoba, bolji prijatelj, bolji brat, bolji sin i na kraju bolji instruktor. Treniram borilačke vještine od kad znam za sebe i proučavao sam nebrojeno mnogo razno raznih stilova borbe, ali nikada nisam naišao na borilačku vještinu koja je tako učinkovita i jednostavna kao Crobran!

Shvatio sam da dok sam gledao po knjigama i filmovima i internetu tražeći najbolji stil borbe, bio mi je pred nosom u mojoj kući. Shvatio sam to i tako što moj Crobran radi u stvarnosti, prilikom nekoliko situacija gdje sam se efikasno obranio ponekad i od više napadača. Tako da vježbam Crobran jer me to ispunjava i čini me boljom i sposobnijom osobom. Moram i spomenuti mog trening partnera Selima bez kojeg ne bi mogao doći na ovaj nivo vještine, od njega sam puno naučio i još poboljšao svoju vlastitu vještinu.
Instruktor sam postao sa 15 godina, i to najmlađi od svih Crobran Instruktora u Hrvatskoj. Nisam uopće mogao naslutiti kako će me to promijeniti. Postao sam svjesniji svega oko sebe, postao sam bolja osoba.

Kroz sve testove koje sam sa ocem prošao kao što je 120 borbi bez odmora i treninzi od 4 sata bez odmora non stop, stvarne borbe protiv moga oca na svim mogućim terenima i u svim mogućim i nemogućim vremenskim uvjetima i prostorima, kombinacije kondicijsko borilačkih treninga gdje se smjenjuju vježbe jedna za drugom bez ikakvih odmora shvatio sam tko sam i što sam. Na mom polaganju za Instruktora trudio sam se maksimalno i sve sam tehnike radio sa 100% predanosti i koncentracije. Bilo je to dugo i teško ali kada sam odradio to polaganje sa svim svojim srcem i dao sve od sebe znao sam da ću položiti i postati instruktor.

Takvu radost koju sam osjetio kada mi je moj otac i trener rekao da sam postao instruktor vam ne mogu opisati, to se mora doživjeti da bi se moglo predočiti nekome drugome. Pogotovo jer nismo baš bili sigurni ni da polažemo ni što se događa, ni zašto nas sada (mene i Selima) tako jako naganja (moj otac trener), nagađali smo da je to možda polaganje, pa je moje iznenađenje na kraju tog polaganja bilo nevjerojatno. I opet moram naglasiti da sam jako zahvalan Instruktoru Selimu bez kojeg to ne bi mogao odraditi tako dobro i ispravno.

Na kraju moram reći da me najviše u životu inspirira moj uzor i idol, moj otac koji je zaslužan za to što sam danas, koji je zaslužan da znam tko sam. Ja sam Leon, ja sam Crobran Ratnik!