PRIČA O CROBRANU 6

RATNIČKE VJEŠTINE HRVATSKIH RATNIKA 1990. DO 2000.

Od 1990. Godine prije zvaničnog početka domovinskog rata počinje obuka Hrvatskih Ratnika. Osim pucačkih vještina, koje su se također  uvježbavale kad god je bilo moguće. Od 1990. Godine počinje stihijska i sustavna obuka raznih jedinca Hrvatske Vojske i policije, ovisno o instruktorskom kadru, uvježbavalo se sve što je moglo koristiti u borbi protiv neprijatelja – JNA, četnika i srpskih postrojbi.

U nekim jedinicama poseban naglasak je bio na Jiu Jitsi, u nekima na daljnjem razvoju policijske samoobrane poboljšane sa novim majstorima tae kwon doa, judoa, karate, boksa, kung fua, ninjutsua, aikidoa tako su se upotrebljavali i posebne sklopive zvijezde za bacanje po uzoru na šurikene ali puno veće i jače probojnosti. Bilo je čak i pojedinih slučajeva gdje su vojnici i specijalci MUPa sa sobom nosili i mačeve – katane i šurikene.

U specijalnim jedinicama taj je trening bio kako i dolikuje specijalcima vrhunski, i neizvediv za obične vojnike ili civile, u najtežim uvjetima kako bi ih se pripremilo za preživljavanje bilo čega. Mnogi od tih vojnika su zahvaljujući takvim treninzima preživjeli i borbe i ranjavanja, i zarobljavanja i logore.

Vještine Specijalnih Jedinca MUP-a – više trening antiterorizma i urbane borbe ali isto tako i vojni trening i obuka u svim vojnim vještinama.

Vještine Vojnih Specijalnih Jedinica – više vojni trening. Vojne Vještine, Vojna samoobrana i vojno borenje..

Već od 1992.godine postojali su centri za obuku i specijalizaciju gdje su se vježbale vojne vještine kako sam gore naveo.

Što se tiče Specijalnih Jedinica MUP-a prvo vrijeme svaki grad je imao jednu takvu jedinicu, i oni su samostalno trenirali svoje vještine, kasnije su reducirani po većim gradovima i gdje je njihovo zapovjedništvo preuzelo sustavnu obuku u svim vještinama mupovskih specijalaca, koji su uz klasičan policijskih repertoar samoobrane uvije i tako i danas donosili nove vještine iz raznih drugih područja, u današnje dane najveća novost je Krav Maga i brazilski Jiu Jitsu u njihovim vještinama.

U dijelu svijeta u kojem sam ja živio i bio u to vrijeme mi smo u obuci određenih vojnika koristili najviše mješavinu tae kwon doa, juda, jiu jitse i znanja iz vojnog borenja koje smo naučili u JNA—ali smo stalno dalje razvijali svoje vještine u nešto bolje i novo. Tako je na mom području postojala jedna specijalna  jedinica o kojoj nigdje nećete vidjeti niti jedna natpis niti članak u novinama niti igdje u dokumentima,  kao što i treba biti kad se priča o specijalnim jedinicama, postajali su ali i nisu… vojna jedinica, u obuci koje sam i sam učestvovao.

Ti specijalni vojnici su bili kao svemirski marinci za tadašnje uvjete, obučeni u svemu, čak i da rone naslijepo u potpunom mraku, mulju i uvjetima ne vidljivosti, samo pomoću posebnih podvodnih kompasa. U borbi smo ih obučavali upotrebi sveg hladnog oružja, za njih i samo za njih je razvijen i poseban borbeni nož sa priborom za preživljavanje, sklopivim šurikenom, šiljcima, zubima, po uzoru na rambo nož, samostrel, kamuflaža, prigušivači. Goloruka borba, samo tehnike koje ubijaju efikasno i brzo, iz bilo koje vještine, lomovi vrata, grkljana, bacanja i likvidacija na tlu, …..mnogo tehnike su osmislili i oni sami, jer su to bili stvarno najbolji borci koje je moj kraj mogao probrati.

Tako je svaki kraj uvježbavao svoje vojnike malo drugačije sve dok se nisu oformile Gardijske Brigade i uspostavili standardi vojne obuke. Ja sam djelomično predstavnik tih vojnih vještina i predstavnik policijskih vještina iz tog razdoblja U mnogome se te vještine preklapaju, vojna taktika, urbana borba, antiteroristička taktika, borilačke vještine, osim što policija želi uhvatiti žive napadače a vojska ne žali hvatati žive nego usmrtiti neprijatelja kako on ne bi usmrtio vas, nas, druge vojnike i civile.