TEŠKE RIJEČI - IZGUBLJEN U SVEMIRU 4
TAKTIKA
Borac kad ide u neku misiju treba dobro razmisliti o taktici borbe, kretanja, nastupanja i povlačenja. Borac treba izabrati taktiku iznenađenja i nevidljivosti kad god je to moguće. Kod toga mora voditi računa o svim mogućim čimbenicima. Za iznenađenja možemo uporabiti razne zamke i naprave, vatrene, vodene, ledene, eksplozivne, plinske, električne, lažne i stvarne, kiseline, otrovi i mehaničke naprave, improvizirane naprave, mine iznenađenja i skrivene mine...
Kod taktike nevidljivosti borac mora voditi računa o okolini, izgledu okoline i klimi u kojoj se nalazi. Kod te nevidljivosti treba dobro proučiti protivnika, protivnike te napasti onda kada je oprez najslabiji, a to su uglavnom gluha doba noći - oko 3 ili 4 ujutro. Kod taktike nevidljivosti borac mora izabrati prikladnu odjeću i obuću. Posebnu za šumu, posebnu za pustinju, posebnu za stijene, posebnu za grad. Izviđanje, planiranje upada, planiranje odstupnice, pomoćnih pravaca, rezervnih pravaca, putova za povlačenje, planiranje, planiranje i planiranje prije akcije. Kad su svi detalji dobro isplanirani, kreće se u akciju.
Ponekad borac neće imati vremena za planiranje, nego na temelju trenutnog pregleda situacije mora djelovati odmah. Tada do izražaja dolazi borčeva izvježbanost, obuka, sposobnosti, osobine, volja i znanje.
Važno je znati gdje su sve naše zamke da sami ne padnemo u njih, važno je znati da u prostorima koji gore lako možeš udisanjem vrućeg zraka izgoriti dišne organe, da pri požarima dim guši i onesvješćuje, da je brzina i efikasnost ključni faktor, da u jakoj vodi, slapovima i virovima borba protiv vode donosi samo zamor i utapanje, u jakoj vodi se treba prepustiti i opustiti, kada dođe trenutak slabe vode - koji se pojavljuje vrlo brzo jer jaka voda brzo teče i sve se to događa vrlo brzo.
Odgovarajuće maske pomažu u plin, vatra, voda situacijama. Oprema za svaku akciju mora biti pripremljena i adekvatna. Ako borac nema opreme a mora djelovati, tada improvizira i nabavlja opremu putem kako napreduje, otima od protivnika, izrađuje ju prema potrebi od stvari koje su mu na putu.
Sistem sveobuhvatosti - nema granica.
OPREZ
Mudar borac je uvijek oprezan, čak i među najboljim prijateljima i na najsigurnijem mjestu. Da se borac ne bi opterećivao oprezom na pogrešan način (nervozno okretanje, zurenje u okolinu, brzi koraci, panika...), borac mora vježbati taj oprez na način da razvija vanjsku svijesnost okoline koja će borcu pomoći da pazi ne pazeći, da vidi ne gledajući, da sluša ne slušajući, da osjeća okolinu i dok spava. Tada će borac biti na stalnom oprezu koji neće smetati njegovom trenutnom djelovanju.
POPULARNOST BORILAČKIH VJEŠTINA
Razmišljao sam o popularnosti borilačkih vještina ovih dana. Popularnost b.v.-a je u stalnom porastu kod mladih generacija ali i kod starijih generacija također. No popularnost kod mladih se uglavnom zasniva na tome da se svi oni žele naučiti dobro tuči, to im je glavna preokupacija kod pomisli o vježbanju borilačkih vještina. Tako nedavno sretoh jednog mog prijatelja koji je poče vježbati borilačke vještine, i odmah mi je rekao kako mu je to super jer se naučio dobro tuči i daje sad frajer, a vježba tek oko godinu dana. Uz to hoće biti najbolji u tom svom vježbanju od svih.
Kasnije sretnem jedno društvo u kome je i taj moj prijatelj i odmah me svi poču ispitivati a koji ti imaš pojas, a kako ovo, kako ono, ko je jači, ko je bolji od ovoga ili onoga, što ja mislim tko bi bio bolji....? stotine glupih pitanja. Onda tvrdnje, pa ti si ovakav, ti si onda bolji od ovih i onih i tako dalje. No, kako zadovoljiti takve ljude nekim odgovorom. Nikako. Ja sam im se samo odmahnuo rukom, rekavši da nije to baš tako.
Što hoću naglasiti, danas se ljudi cijene u svim oblastima po svojim certifikatima, pojasevima i simbolima koji predstavljaju određeni nivo znanja, a ne cijene se po svojim stvarnim znanjima. Ljude treba cijeniti po njihovim znanjima, sposobnostima, dobroti, postupcima, ponašanju, načinu razmišljanja, stavovima i njihovoj pameti - po njihovom stvarnom znanju i stvarnoj vrijednosti.
Moja baka Milica je imala više znanja o koječemu nego mnogi vrhunski stručnjaci - npr. o ekonomiji - ona nikada nije bila bez kuna, bez ušteđevine, uvijek je imala za sve svoje potrebe, za režije, drva, putovanja, za unuke, za kćer, za posudit, uvijek, a imala je penziju od vrlo malih 1200 kn. Pa ajde sada dragi moji stručnjaci - nadmašite moju baku sa svim vašim certifikatima i školama. By the way, moja baka je završila samo osnovnu školu., ali bili je velik znalac života i ljudi.
Imate ljude koji znaju i ljude koji neznaju i nikakvi certifikati na svijetu ne vrijede ništa onima koji neznaju.
Popularnost borilačkih vještina kod današnje mladeži je krivo usmjerena. HO GO put je jedan od načina pomoću kojeg možete naučiti istinske vrijednosti borilačkih vještina. To zasigurno nisu stvari o naučiti se dobro tuči i biti najjači u školi, kvartu ili gradu ili gdje god. Stvarna vrijednost borilačkih vještina se očituje prvo u shvaćanju da svi moramo biti svjesni da nam uvijek treba više i još više vježbanja, da se moramo stalno kretati ka savršenstvu bez kraja, da taj put ne prihvaća nasilje u niti jednom obliku, da se da bi dostigli stvarne vrijednosti borilačkih vještina moramo za to truditi svaki dan.
Obrana nije nasilje, nasilje postaje tek kada prekoračiš tu obranu.
NESVJESNI POKRET
Jednog dana u mojoj nekoj srednjoj mladosti (17.g.) bacam iscjepana drva u podrum, bacam tako veliku hrpetinu drva, već par sati i odjednom osjetim da ta drva lete sama bez napora, bez moje neke posebne svjesnosti, bez da se išta zamaram ili umaram, osjećam stanje kao nekog transa i kojem moje tijelo i um i duh rade u savršenoj harmoniji, niti me išta boli, niti išta osjećam, samo radim kao neki duhovni robot, i savršen pogađam otvor podrumskog prozora sa komadima drva.
Naravno tada mi se upali lampica, počnem razmišljati i odmah više nisam u tom stanju i vraćen u ovu našu dimenziju stvarnosti odmah pogriješim u tom bacaju kroz prozor i pogodim u zid. Naravno kad kažem da mi se upalila lampica shvatio sam ono o čemu sam do tada samo čitao iz knjiga starih majstora. Oni kažu da u svakodnevnom životu borac mora postići stanje praznine u kojem smo oslobođeni svih emocija, želja i prohtjeva. U tom stanju se oslobađamo svog i najmanjeg negativnog egoizma. Tako oslobođen borac može svu svoju koncentraciju usmjeriti na oo što radi i sa sigurnošću se može reći da će uspjeti u tome te da će to izvesti na ajbolji mogući način. To stanje se ponekad naziva i prazan um, japanci, koreanci, kinezi, filipinci i svi drugi narodi i majstori imaju svoje izraze za to tipa mushin, zanshin, sonmu, son, seon, i sl. no trenutno to nije važno. Prazan um je važan za borca kako u svakodnevnom životu tako i u borbi.
Jednom prilikom sam se borio na natjecanju za prvo mjesto, te slušajući doslovno svijet od jednog velikog majstora borilačkih vještina nisam želio to prvo mjesto, nisam želio ni pobjedu ni poraz, jednostavno sam se oslobodio i nisam mislio ni na pobjedu ni na poraz ni na bodove ili knock down niti na to kakav će biti završetak borbe. Položio sam sebe cijeloga, čistog srca i uma pred protivnika, ne mareći ni o protivniku ni o njegovim mogućnostima, znajući da će moje oružje (u ovom slučaju moji udarci rukama i nogama) udariti u pravom trenutku i pobijedio sam i to vrlo glatko, bez zamora. I da nisam pobijedio jer je i to moguće na natjecanjima pošto sam uspio postići ovo staje u jako stresnoj situaciji bio bih sretan svejedno a izgubio bih možda za neku nijansu koja mi tada ne bi bila važna. Pobjeda i poraz nisu važni kad borac postigne stanje praznine - pobjeda je tada uvijek posljedica stanja praznine i o tome ne treba voditi brigu.
Tako je i u drugim stvarima, čim se u naše trenutno djelovanje umiješa trun egoizma i misli o nama samima odmah se pojavljuje grešaka u tom istom djelovanju. Na primjer kada vozimo auto sve ide glatko i dobro i kada odjednom pomislimo: Gle me kako ja dobro vozim, opa, evo greške, odmah skoro istovremeno sa tom misli radimo neku grešku, ponekad sitnu - npr. u šaltanju, ponekad krupnu kao što je zabijanje u automobil ispred nas jer ga nismo vidjeli da je tako blizu, zbog svojih misli.
Prazan um - stanje praznine se u vježbanju borilačkih vještina postiže vrlo jednostavnim načinom - trebate ono što vježbate ponavljati tisuće i tisuće puta, na taj način svjesnost izbijamo van a nesvjesno i prazninu puštamo unutra. Ima tu i fiziološko - anatomsko objašnjenje ali ono je dio fizičke i intelektualne razine - prava praznina je duhovna razina koja se ne može objasniti riječima. Prava praznina se postiže iskustvom - vlastitim iskustvom kroz tisuće ponavljanja.
Borac kad ide u neku misiju treba dobro razmisliti o taktici borbe, kretanja, nastupanja i povlačenja. Borac treba izabrati taktiku iznenađenja i nevidljivosti kad god je to moguće. Kod toga mora voditi računa o svim mogućim čimbenicima. Za iznenađenja možemo uporabiti razne zamke i naprave, vatrene, vodene, ledene, eksplozivne, plinske, električne, lažne i stvarne, kiseline, otrovi i mehaničke naprave, improvizirane naprave, mine iznenađenja i skrivene mine...
Kod taktike nevidljivosti borac mora voditi računa o okolini, izgledu okoline i klimi u kojoj se nalazi. Kod te nevidljivosti treba dobro proučiti protivnika, protivnike te napasti onda kada je oprez najslabiji, a to su uglavnom gluha doba noći - oko 3 ili 4 ujutro. Kod taktike nevidljivosti borac mora izabrati prikladnu odjeću i obuću. Posebnu za šumu, posebnu za pustinju, posebnu za stijene, posebnu za grad. Izviđanje, planiranje upada, planiranje odstupnice, pomoćnih pravaca, rezervnih pravaca, putova za povlačenje, planiranje, planiranje i planiranje prije akcije. Kad su svi detalji dobro isplanirani, kreće se u akciju.
Ponekad borac neće imati vremena za planiranje, nego na temelju trenutnog pregleda situacije mora djelovati odmah. Tada do izražaja dolazi borčeva izvježbanost, obuka, sposobnosti, osobine, volja i znanje.
Važno je znati gdje su sve naše zamke da sami ne padnemo u njih, važno je znati da u prostorima koji gore lako možeš udisanjem vrućeg zraka izgoriti dišne organe, da pri požarima dim guši i onesvješćuje, da je brzina i efikasnost ključni faktor, da u jakoj vodi, slapovima i virovima borba protiv vode donosi samo zamor i utapanje, u jakoj vodi se treba prepustiti i opustiti, kada dođe trenutak slabe vode - koji se pojavljuje vrlo brzo jer jaka voda brzo teče i sve se to događa vrlo brzo.
Odgovarajuće maske pomažu u plin, vatra, voda situacijama. Oprema za svaku akciju mora biti pripremljena i adekvatna. Ako borac nema opreme a mora djelovati, tada improvizira i nabavlja opremu putem kako napreduje, otima od protivnika, izrađuje ju prema potrebi od stvari koje su mu na putu.
Sistem sveobuhvatosti - nema granica.
OPREZ
Mudar borac je uvijek oprezan, čak i među najboljim prijateljima i na najsigurnijem mjestu. Da se borac ne bi opterećivao oprezom na pogrešan način (nervozno okretanje, zurenje u okolinu, brzi koraci, panika...), borac mora vježbati taj oprez na način da razvija vanjsku svijesnost okoline koja će borcu pomoći da pazi ne pazeći, da vidi ne gledajući, da sluša ne slušajući, da osjeća okolinu i dok spava. Tada će borac biti na stalnom oprezu koji neće smetati njegovom trenutnom djelovanju.
POPULARNOST BORILAČKIH VJEŠTINA
Razmišljao sam o popularnosti borilačkih vještina ovih dana. Popularnost b.v.-a je u stalnom porastu kod mladih generacija ali i kod starijih generacija također. No popularnost kod mladih se uglavnom zasniva na tome da se svi oni žele naučiti dobro tuči, to im je glavna preokupacija kod pomisli o vježbanju borilačkih vještina. Tako nedavno sretoh jednog mog prijatelja koji je poče vježbati borilačke vještine, i odmah mi je rekao kako mu je to super jer se naučio dobro tuči i daje sad frajer, a vježba tek oko godinu dana. Uz to hoće biti najbolji u tom svom vježbanju od svih.
Kasnije sretnem jedno društvo u kome je i taj moj prijatelj i odmah me svi poču ispitivati a koji ti imaš pojas, a kako ovo, kako ono, ko je jači, ko je bolji od ovoga ili onoga, što ja mislim tko bi bio bolji....? stotine glupih pitanja. Onda tvrdnje, pa ti si ovakav, ti si onda bolji od ovih i onih i tako dalje. No, kako zadovoljiti takve ljude nekim odgovorom. Nikako. Ja sam im se samo odmahnuo rukom, rekavši da nije to baš tako.
Što hoću naglasiti, danas se ljudi cijene u svim oblastima po svojim certifikatima, pojasevima i simbolima koji predstavljaju određeni nivo znanja, a ne cijene se po svojim stvarnim znanjima. Ljude treba cijeniti po njihovim znanjima, sposobnostima, dobroti, postupcima, ponašanju, načinu razmišljanja, stavovima i njihovoj pameti - po njihovom stvarnom znanju i stvarnoj vrijednosti.
Moja baka Milica je imala više znanja o koječemu nego mnogi vrhunski stručnjaci - npr. o ekonomiji - ona nikada nije bila bez kuna, bez ušteđevine, uvijek je imala za sve svoje potrebe, za režije, drva, putovanja, za unuke, za kćer, za posudit, uvijek, a imala je penziju od vrlo malih 1200 kn. Pa ajde sada dragi moji stručnjaci - nadmašite moju baku sa svim vašim certifikatima i školama. By the way, moja baka je završila samo osnovnu školu., ali bili je velik znalac života i ljudi.
Imate ljude koji znaju i ljude koji neznaju i nikakvi certifikati na svijetu ne vrijede ništa onima koji neznaju.
Popularnost borilačkih vještina kod današnje mladeži je krivo usmjerena. HO GO put je jedan od načina pomoću kojeg možete naučiti istinske vrijednosti borilačkih vještina. To zasigurno nisu stvari o naučiti se dobro tuči i biti najjači u školi, kvartu ili gradu ili gdje god. Stvarna vrijednost borilačkih vještina se očituje prvo u shvaćanju da svi moramo biti svjesni da nam uvijek treba više i još više vježbanja, da se moramo stalno kretati ka savršenstvu bez kraja, da taj put ne prihvaća nasilje u niti jednom obliku, da se da bi dostigli stvarne vrijednosti borilačkih vještina moramo za to truditi svaki dan.
Obrana nije nasilje, nasilje postaje tek kada prekoračiš tu obranu.
NESVJESNI POKRET
Jednog dana u mojoj nekoj srednjoj mladosti (17.g.) bacam iscjepana drva u podrum, bacam tako veliku hrpetinu drva, već par sati i odjednom osjetim da ta drva lete sama bez napora, bez moje neke posebne svjesnosti, bez da se išta zamaram ili umaram, osjećam stanje kao nekog transa i kojem moje tijelo i um i duh rade u savršenoj harmoniji, niti me išta boli, niti išta osjećam, samo radim kao neki duhovni robot, i savršen pogađam otvor podrumskog prozora sa komadima drva.
Naravno tada mi se upali lampica, počnem razmišljati i odmah više nisam u tom stanju i vraćen u ovu našu dimenziju stvarnosti odmah pogriješim u tom bacaju kroz prozor i pogodim u zid. Naravno kad kažem da mi se upalila lampica shvatio sam ono o čemu sam do tada samo čitao iz knjiga starih majstora. Oni kažu da u svakodnevnom životu borac mora postići stanje praznine u kojem smo oslobođeni svih emocija, želja i prohtjeva. U tom stanju se oslobađamo svog i najmanjeg negativnog egoizma. Tako oslobođen borac može svu svoju koncentraciju usmjeriti na oo što radi i sa sigurnošću se može reći da će uspjeti u tome te da će to izvesti na ajbolji mogući način. To stanje se ponekad naziva i prazan um, japanci, koreanci, kinezi, filipinci i svi drugi narodi i majstori imaju svoje izraze za to tipa mushin, zanshin, sonmu, son, seon, i sl. no trenutno to nije važno. Prazan um je važan za borca kako u svakodnevnom životu tako i u borbi.
Jednom prilikom sam se borio na natjecanju za prvo mjesto, te slušajući doslovno svijet od jednog velikog majstora borilačkih vještina nisam želio to prvo mjesto, nisam želio ni pobjedu ni poraz, jednostavno sam se oslobodio i nisam mislio ni na pobjedu ni na poraz ni na bodove ili knock down niti na to kakav će biti završetak borbe. Položio sam sebe cijeloga, čistog srca i uma pred protivnika, ne mareći ni o protivniku ni o njegovim mogućnostima, znajući da će moje oružje (u ovom slučaju moji udarci rukama i nogama) udariti u pravom trenutku i pobijedio sam i to vrlo glatko, bez zamora. I da nisam pobijedio jer je i to moguće na natjecanjima pošto sam uspio postići ovo staje u jako stresnoj situaciji bio bih sretan svejedno a izgubio bih možda za neku nijansu koja mi tada ne bi bila važna. Pobjeda i poraz nisu važni kad borac postigne stanje praznine - pobjeda je tada uvijek posljedica stanja praznine i o tome ne treba voditi brigu.
Tako je i u drugim stvarima, čim se u naše trenutno djelovanje umiješa trun egoizma i misli o nama samima odmah se pojavljuje grešaka u tom istom djelovanju. Na primjer kada vozimo auto sve ide glatko i dobro i kada odjednom pomislimo: Gle me kako ja dobro vozim, opa, evo greške, odmah skoro istovremeno sa tom misli radimo neku grešku, ponekad sitnu - npr. u šaltanju, ponekad krupnu kao što je zabijanje u automobil ispred nas jer ga nismo vidjeli da je tako blizu, zbog svojih misli.
Prazan um - stanje praznine se u vježbanju borilačkih vještina postiže vrlo jednostavnim načinom - trebate ono što vježbate ponavljati tisuće i tisuće puta, na taj način svjesnost izbijamo van a nesvjesno i prazninu puštamo unutra. Ima tu i fiziološko - anatomsko objašnjenje ali ono je dio fizičke i intelektualne razine - prava praznina je duhovna razina koja se ne može objasniti riječima. Prava praznina se postiže iskustvom - vlastitim iskustvom kroz tisuće ponavljanja.
Primjedbe
Objavi komentar