TEŠKE RIJEČI - IZGUBLJENU SVEMIRU 5
VJEŽBANJE I NOVAC
Ljudi, mi danas živimo u stoljeću u kojem je novac glavno mjerilo vrijednosti. Zato je vježbanje bilo čega danas vrlo skupo i mnogima nedostižno. Klubovi u kojima se vježba moraju naplaćivati članarinu, polaganje pojaseva, doboke, kimona, odjela, majčice, certifikate, knjige, dvd-e, iskaznice, učešća za natjecanja, novac za seminare i putovanja, te posebne cifre za polaganja za crne pojaseve.
Kada razmišljate o učlanjenju u neki klub bilo vas ili vašeg djeteta - ovo gore navedeno su vam otprilike troškovi koje ćete morati podmirivati, omjeri cijena ovise od grada do grada i od kluba do kluba.
To je tako jer mi živimo u potrošačkom društvu gdje se sve plaća pa tako i klubovi borilačkih vještina da bi preživjeli na tržištu i uopće opstali moraju imati iz svega toga navedenoga izvor prihoda. Nemojte se zavaravati, i misliti da će bilo koji borilački klub u Hrvatskoj naći stalnog sponzora koji bi iz ljubavi prema borilačkim vještinama i uzajamne koristi stalno sponzorirao i financirao neki klub. Takvih entuzijasta u Hrvatskoj nema. Imate sportske klubove koji ako imaju sreću dobiju nešto novca iz gradskih proračuna i to je to, tu i tamo možda dobiju neke povremene donacije. Svakom klubu glavni izvor prihoda je članarina i članovi. Što više članova - više članarine - više svih ostalih dodatnih naplata. To je normalno.
Kod nas u Hrvatskoj često možete vidjeti natpise - a ha, ovaj i ovaj je otvorio klub samo zato da zaradi novac, da se obogati itd. Prvo - nađite mi jednog jedinog čovjeka kod nas koji je bogat zbog svog kluba borilačkih vještina!?! - Nema takvoga - može biti samo siromašniji jer stalno u klub ulaže svoj vlastiti privatni novac iz želje da klub postoji, radi i napreduje. Da bi neki klub nakon što je prihvaćen u neku svjetsku asocijaciju i organizaciju mogao biti članom iste - taj i takav klub mora isto tako plaćati članarinu, i to godišnju članarinu koja je vrlo visoka iznosi ponekad preko 1000 US $ godišnje, ili im slati postotak kod ukupnih prihoda i sl. ili plaćati manju članarinu ali plaćati sve certifikate, iskaznice, polaganja direktno njima itd. Klub ima troškove najma, režija, održavanja, čak i plaćanja paušala za dvoranu u ljetnim mjesecima kad ju uopće ne koristi.
Da bi sve to isfinancirao, neki klub, te da im još ostane novaca za gorivo, opremu, prehranu, koji zajednički izlet, literaturu, potrošne materijale i neku zaradu - koliko članova taj klub treba imati? Ja ću vam odgovoriti, bar minimalno 200 pa prema tristo - a da bi se netko obogatio na klubovima taj mora imati bar 10 klubova sa po 200 članova ili jedan od 1000 članova, e pa davidimo... takvoga u Hrvatskoj nema. Ako ima neki bogataš samo sa radom od kluba - smatram da je taj čovjek genije.
No ako i netko radi da bi se obogatio sa treningom borilačkih vještina. -Što je u tome loše? Sve dok je to kvalitetna škola i kvalitetan majstor. Biti bogat prodavajući alkohol maloljetnicima u zagrebačkim, splitskim, osiječkim, dubrovačkim, karlovačkim, zrčanskim, hvarskim i dr. kafićima ili bilo gdje drugdje je vrlo tražena Hrvatska vrlina, a bit bogat učeći druge ljude kako da postano bolje osobe je nešto nemoralno i sramotno - ma nemoj. Tko god tako misli, nema pojma ni o čemu govori ni, o čemu misli. Ja bi bio najsretniji bogataš na svijetu kad bi se mogao obogatiti pomoću mojih vježbanja, učenja, pisanja i škola. Kome ne paše neki način treninga ili plaćanja neka si slobodno nađe drugi - sloboda volje - izbora i sloboda općenito.
Zato danas vježbanje borilačkih vještina mora biti nažalost usko povezano sa novcem. Treninzi koštaju i to je to. Ako želimo masovnost u borilačkim vještinama - a to želimo mi borci - a ne društvo - onda naša država Hrvatska treba financirati tu masovnost u svim gradovima, u svim selima, u svim naseljima po cijeloj Hrvatskoj. Bez toga neće biti masovnosti. Jedino možda kad se ja obogatim na neki drugi način pa iz mog entuzijazma počnem otvarati škole borilačkih vještina po Hrvatskoj u kojima će za svu djecu biti besplatan trening, besplatna natjecanja, a sve na najkvalitetnijem nivou. To je moj san općenito za svu djecu u Hrvatskoj - sve besplatno - od školovanja do sportova, jer po meni na taj način trebamo brinuti o svojoj djeci, a ne zarađivati na njima.
No, naravno trenutno to u našem prodaj, kupi društvu to nije moguće. Zato, molim vas, nemojte osuđivati trenere kad od vas ganjaju članarinu, ako ne platite na vrijeme, ni oni ne mogu platiti na vrijeme njihove obaveze. Ako netko nema novaca za treninge, neka ponudi treneru da će odraditi članarinu radom u klubu, čišćenjem, održavanjem, vođenjem brige o stvarima i opremi, izradom opreme, vođenjem treninga i sl. Ako netko nema takve mogućnosti nije nužno da vježba borilačke vještine u nekom klubu, borilačke vještine moguće je vježbati i sam, pomoću literature, dvd-a i knjiga.
Zbog svega do sada navedenoga teško je naći ravnotežu, kao vježbač, moraš raditi i zaraditi što više novca da bi si mogao priuštiti sve blagodati treninga i života, rad za novac oduzima vrijeme od treninga, to je stalna borba. Kako pronaći ravnotežu u tome? Najljepše je dok si dijete kojem roditelji mogu financirati treninge. To je jako lijepo, ali draga moja djeco, većina vaših roditelja danas to izvodi jako teško, zato to cijenite do neba i još više. Ravnotežu češ pronaći tako da znaš što ti je cilj u životu, te da nesalomljivom voljom ideš prema svome cilju.
Pravi borac mora znati pronaći ravnotežu između borbe za novac i borbe za vrijeme, vrijeme za trening.
KORISTI OD VJEŽBANJA BV-a
Prva korist - samoobrana, ali postoje još neke malo manje poznate koristi od vježbanja borilačkih vještina. Ispravno vježbanje borilačkih vještina od čovjeka koji vježba stvara još boljeg, dobrog i mudrog čovjeka. Oni koji vježbaju samo fizički dio, samo borbu, samo da bi se tukli, samo da bi podizali svoj ego - nisu na ispravnom putu te nakon nekoliko godina - ako do tada nisu uvidjeli druge koristi od svog vježbanja odustaju od vježbanja misleći da nemaju više što naučiti u tome. Takvi vježbači svojim vježbanjem fizički jedan dio života možda napreduju ali psihički otupljuju i zaglupljuju.
Ispravno vježbanje mora kod boraca razvijati pravilnu svijest, duh, moral, etiku i poštovanje. U svakom trenutku vježbač - borac mora znati zašto vježba to što vježba i sa kojim ciljem. Cilj je postignuti majstorstvo nad samim sobom i nikim drugim. Sa takvim ciljem borac zna da mora vježbati uporno i pametno - tj. svestrano obuhvaćajući sve aspekte borilačkih vještina a ne samo ono što se njemu najviše sviđa.
Borac svoje vježbanje mora shvaćati kao MIND BUILDING i kao SPIRIT BUILDING da se izrazim u stranjskoj terminologiji. Da bi se tako vježbalo naravno da se ne može vježbati samo borba. Uz to da bi bio efikasan u borbi najvažniji je je jaki um, jaki um i duh, a oni su proizvod jake volje i ispravnog vježbanja i bez njih nema jakog tijela. U borilačkim vještinama vježbamo tijelom da bi jačali um, vježbamo umom da bi jačali tijelo, vježbamo umom i tijelom da bi jačali duh.
BORAC I NE BORAC
Male razlike između vježbača borilačkih vještina i drugih ljudi su očite na prvi pogled. Recimo ljudi koji puno dižu utege, mišićavi su i jaki ali i tromiji i sporiji od boraca, ljudi koji ne vježbaju borilačke vještine drugačiji hodaju, drugačije gledaju drugačije misle. Borac hoda uvijek mekano, opušteno prirodno oprezno i spremno. Borac prati svoju okolinu, ljude, bića pojave i podsvjesno procjenjuje da li ima opasnosti ili ne, da li postoji kakava prijetnja ili ne. Ostali ljudi hodaju tromo, stupaju o tlo, ne gledaju kuda staju, ne prate svoju okolinu, ne zamjećuju osobe u svojoj blizini, ne zamjećuju promjene u svojoj blizini. Borac kada nešto radi ne umara se brzo, koristi ekonomiju pokreta i čuva energiju, ostali ljudi se brzo umore pri nekim radnjama na koje nisu navikli. Lako je prepoznati borca po njegovu držanju, po stavu koji zauzima kada hoda ili kada stoji, po načinu kretanja i po govoru tijela, sve njegove kretnje ako se malo bolje promatraju odaju čovjeka koji vježba borbu. To je prvi fizički stupanj razvoja.
Danas mnogi mladi borci i nazovi borci žele da ih se prepozna kao takve pa nose majice na mišiće, uske majčice, napumpavaju prsa i ruke i misle da su jaki, gledaju jel i tko gleda, pa se onda još malo pušu...To je uobičajeno za mladenačku zaluđenost, pubertet i put čiste snage. No, taj borac ili u mnogo više slučajeva nazovi borac sam sebe razotkriva, pri možebitnim napadima gubi element iznenađenja, svojim izgledom upozorava da je on kao opasan i možda baš zbog tog svog načina prezentiranja samoga sebe strada od prvog udarca letvom s leđa po glavi ili od metka, noža i sl. Kada izgledaš kao pretnja i kao najjači, ti si mi prvi cilj za onesposobljavanje pa bio ti ili ne stvarno najopasniji.
Kad ne možete prepoznati da je pred vama vrhunski borac, a je, to je cilj svakog borca, da ne odaje svojim držanjem svoje sposobnosti i znanje, tada pred sobom imate stvarno opasno osobu. Kada tek po njegovom/njezinom odašiljanju energije možete zaključiti da je ta osoba neki borac ili opasna taj je borac na mentalnom stupnju razvoja.
Kada pred sobom imate osobu za koju znate da je vrhunski majstor i uvjereni ste u njegove čudesne sposobnosti ali on/ona ni po čem to ne pokazuju, niti tijelom, niti držanjem niti projiciranjem energije tada imate borca - ratnika koji je na duhovnom stupnju razvoja.
Zato po meni pravi borci se ne oblače na majice na mišiće, ne šepire se po svojoj okolini, ne fantaziraju sa svojim sposobnostima ne stavljaju sebe na displej i pano javnosti - da svi znaju kako je on/ ona jak i u formi. Pravi borci se nose normalno i u skladu sa okolinom i uvjetima i ne projiciraju energiju opasnosti od sebe, nego energiju dobrote i ljubavi.
Ostali ljudi to ne mogu postići, niti jedno od ovih držanja niti pojava. Postoje pojedini ludi koji imaju jaku energiju i uvijek su pozitivni i veseli makar ne vježbaju borilačke vještine ali takvi su danas vrlo rijetki i posebni.
Ja sam uvijek veseo i nasmijan. Često i se recimo na mom poslu ljudi dive zbog toga, uvijek u svakoj situaciji nađem humor i zezanciju i tako olakšam teške trenutke i sebi i drugima - drugi vide da sam i ja samo čovjek, a ne neki bezosjećajni robot, a sebi olakšam jer na taj način sav stres usmjerim van sebe kroz šalu. To vam je osnovna lekcija iz borilačkih vještina - preusmjeravanje napada, preusmjeravanje negativne energije - fizički nivo - to je jednostavno izmicanje, praćenje i preusmjeravanje napada sa sviješću o tome. Vrlo jednostavno i samo to primjenimo u život.
Za ljude koji ne vježbaju kao mi u borilačkim vještinama možemo reći da su slijep, gluhi i neosjetljivi u većini svog postojanja, možda ponekad malo živnu, ali onda opet rađe zuje kao zombiji pred svojom televizijom.
ZAMOR
Borac mora nastojati svoje vježbanje usavršavati tako jako da postane otporan na zamor. Otporan u toj mjeri da može vježbati satima ako treba i danima i noćima bez zamora. Da to je moguće ostvariti, naravno nakon takvih pothvata potreban je i adekvatan odmor i nadoknada energije, vode, hrane, sna, vitamina, minerala i sl... Zato su legendarni borci rado uživali u toplicama, toplim kupkama, masažama, danas welnes centrima i sl...
Kako postići takvu otpornost na zamor - odgovor je jednostavan, ha primijetit ćete da je meni sve jednostavno, naravno da je. Treba postepeno povećavati opterećenje, postepeno povećavati intenzitet, postepeno povećavati trajanje, postepeno povećavati jačinu vježbanja, paziti na načine disanja i sve je moguće. Ako tako vježbamo možemo se usavršavati do unedogled.
Otpornost na zamor se postiže i adekvatnim vježbanjem istezanja, disanja, meditacije, te pravilnom prehranom odmorom i snom. Odmor mora biti i pasivan i aktivan. Npr. upalu mišića izazvanu vježba sa utezima najlakše ćete riješiti sa laganom aktivnošću koja uključuje kombinacije poskoka, skokova, trčanja i istezanja, a tek onda masažama, prehranom i pasivnim odmorom.
Pasivni odmor obnavlja unutrašnju energiju, aktivni odmor obnavlja mišiće tetive, zglobove i kosti. Odmor tipa welnes obnavlja cijeli organizam.
Ja znam ponekad kad sam dobre volje demonstrirati otpornost na zamor pred mojim mlađim kolegama na poslu tako što jurim na sve strane, i gore i dolje, i imam me po svuda, da stvorim dojam da sam na sto mjesta odjednom, te pri tome uopće ne pokazujem znakove umora, i još onda u gluho doba noći odem kući 10 km sa biciklom. Naravno da drugi dan odmaram i aktivno i pasivno i na sve moguće načine, ali i dalje imam energije za sve moje potrebe i obiteljski život bez da ležim po cijeli dan pred tv-om.
To sam postigao samo ispravnim neprekidnim treningom, cilj mi je postići razinu iz starih legendi - da mogu vježbati ili ako treba boriti se ili raditi danima i noćim bez zamora. Za sada se još penjem po tim stepenicama, no blizu sam. U takvim aktivnostima kao klinac sam se uvijek divio mojim bakama, ja sa njima kopam recimo krumpir - vadimo krumpir iz polja, one to rade ko dvije mašine - pazite dvije star bake - slabije od mene i uopće se ne umaraju a ja mlad, pun snage riknem za pola sata, pa me onda one uče - Gordo -ovako vidiš, pa polako- ali taj koncept polako je teško naučiti kad si mlad, tada želiš sve brzo a to ne ide.
Zato dragi moji borci sjetite se vaših baka i djedova kad hoćete biti izdržljivi ili recimo tihi. Moje bake su se kretale tako tiho da ih skoro nikad nisam mogao čuti, a nisu vježbale prikradanje cijeli život, nego su jednostavno prirodno hodale opušteno, polako, starački da ih ne bole zglobovi i naravno da su bile tihe, a ne ja kao mladi tinejđer, kao bik. U borilačkim vještinama sve je trening i kretanje naših baka i djedova treba uvrstiti u naš trening.
PADOVI
Vještina padanja je vrlo važna za sve vježbače ali i nevježbače BV-a. U borbi možeš biti bačeni padati iz bilo kojeg razloga i zato moraš znati sigurno pasti. Sigurno znači tako da se ne ozlijediš ili da se minimalno ozlijediš. To je jasno ko dan. No vještina padova je jako korisna za sve ljude, jer tko god hoda nekuda i tko god se nekuda kreće i radi na bilo koji način uvijek može i pasti, a ako zna kako sigurno pasti neće se ozlijediti.
Ja sam dosta puta kao mlađi i dvljiji nego sada znao jako divljati po vani i naravno pasti ko kruška, i sa drveta, i sa stepenica i sa ograda i sa mosta u vodu i sa bicikla i sa motora, ali oduvijek vježbam padove pa sam uvijek sačuvao život i glavu zahvaljujući toj vještini i prošao samo sa oderotinama od asfalta li modricama. Jednom prilikom sam curama demonstrirao svoje vještine skočnost i skakao iz mjest u vis na neki zidić, i naravno da sam nakon nekoliko skokova počeo gledati kako curice reagiraju i kako mi se dive a ne na moje skokove pa sam jednom skočio na pola i pao na leđa - tj na glavu unatrag kao daska - ali što se dogodilo - umjesto da padnem kao trupac na glavu - moje tijelo je samo od sebe napravilo pad natrag, brada na prsa, ruke u amortizaciju sa strane pod 45 % od tijela noge gora u zrak, rolica i eto me na nogama, očistih jaknu i ispadoh još veći frajer nego prije. Eto tako dragi moji tinejđeri možete i bariti cure ili dečke pomoću padova, ako preživite. He, he.
Zato bi svi ljudi trebali vježbati osnove padove, bili bi puno sigurniji, jer svi mi možemo pasti bilo kada. Po nekim antropolozima i biomehaničarima i kineziolozima sam naš hod je ustvari padanje iz stanja mirovanja - kreće pad, pa noga zaustavlja taj pad pa kreće opet pad i tako dalje. Tako da ionako dok hodamo stalno padamo, pa nam onda i vježbanje padova treba biti prirodno.
Uz to vježbanje padanja očvršćuje tijelo i izvana i iznutra, svi unutrašnji organi će od vježbi padova postati jači, zdraviji i otporniji. Vježbanje padova omogućuje vježbačima da izvode tehnike ispravno i točno kako treba, te da vježbaju usaglašavanje sa partnerovom energijom i vođenje partenrove energije. da bi to mogli partneri moraju kroz partnersko vježbanje osjećati partnerovu energiju i onda ju vodi kroz ispravnu tehniku.
Na duhovnom nivou kroz vježbanje padova solo i u paru partneri otkrivaju novu slobodu duha kroz pokret koji je u suštini opasan i vježbaju stanovito usporavanje vremena. Kroz svaki napredniji pad vježba se usporavanje vremena kroz koje se prolazi tijekom pada. To vam e mogu dobro opisati ali ću pokušati. Kada vas partner baca recimo 10 puta za redom, u jednom trenutku dok letite morate sve vidjeti jasno, polagano i usporeno - mada izvana gledano vi padate najduže 1 sekundu ili manje, ali za vas vrijeme protječe sporije i možete čak i u tom položaju naglavce u zraku uočavati partnera, protivnika, okolinu, tlo, oružja, prilike i neprilike te i iz tog položaja napraviti pobjedničku tehniku. To je usporavanje vremena.
Jako bitna stvar kod vježbanja padova sa partnerom je usaglašavanje energije. Partneri nastoje biti u harmoniji jedan sa drugim - u energetskoj harmoniji, osjetiti energiju od partnera, staviti se u harmoniju i sklad sa njom/njim i voditi tu energiju. Svaki put kada napravite neku tehniku u paru sa dobrim osjećajem, to je uspješna harmonja zmeđu oba partnera. To se postiže uz druge načine najbrže i najefikasnije u vježbanju padova kroz tehnike.
Ljudi, mi danas živimo u stoljeću u kojem je novac glavno mjerilo vrijednosti. Zato je vježbanje bilo čega danas vrlo skupo i mnogima nedostižno. Klubovi u kojima se vježba moraju naplaćivati članarinu, polaganje pojaseva, doboke, kimona, odjela, majčice, certifikate, knjige, dvd-e, iskaznice, učešća za natjecanja, novac za seminare i putovanja, te posebne cifre za polaganja za crne pojaseve.
Kada razmišljate o učlanjenju u neki klub bilo vas ili vašeg djeteta - ovo gore navedeno su vam otprilike troškovi koje ćete morati podmirivati, omjeri cijena ovise od grada do grada i od kluba do kluba.
To je tako jer mi živimo u potrošačkom društvu gdje se sve plaća pa tako i klubovi borilačkih vještina da bi preživjeli na tržištu i uopće opstali moraju imati iz svega toga navedenoga izvor prihoda. Nemojte se zavaravati, i misliti da će bilo koji borilački klub u Hrvatskoj naći stalnog sponzora koji bi iz ljubavi prema borilačkim vještinama i uzajamne koristi stalno sponzorirao i financirao neki klub. Takvih entuzijasta u Hrvatskoj nema. Imate sportske klubove koji ako imaju sreću dobiju nešto novca iz gradskih proračuna i to je to, tu i tamo možda dobiju neke povremene donacije. Svakom klubu glavni izvor prihoda je članarina i članovi. Što više članova - više članarine - više svih ostalih dodatnih naplata. To je normalno.
Kod nas u Hrvatskoj često možete vidjeti natpise - a ha, ovaj i ovaj je otvorio klub samo zato da zaradi novac, da se obogati itd. Prvo - nađite mi jednog jedinog čovjeka kod nas koji je bogat zbog svog kluba borilačkih vještina!?! - Nema takvoga - može biti samo siromašniji jer stalno u klub ulaže svoj vlastiti privatni novac iz želje da klub postoji, radi i napreduje. Da bi neki klub nakon što je prihvaćen u neku svjetsku asocijaciju i organizaciju mogao biti članom iste - taj i takav klub mora isto tako plaćati članarinu, i to godišnju članarinu koja je vrlo visoka iznosi ponekad preko 1000 US $ godišnje, ili im slati postotak kod ukupnih prihoda i sl. ili plaćati manju članarinu ali plaćati sve certifikate, iskaznice, polaganja direktno njima itd. Klub ima troškove najma, režija, održavanja, čak i plaćanja paušala za dvoranu u ljetnim mjesecima kad ju uopće ne koristi.
Da bi sve to isfinancirao, neki klub, te da im još ostane novaca za gorivo, opremu, prehranu, koji zajednički izlet, literaturu, potrošne materijale i neku zaradu - koliko članova taj klub treba imati? Ja ću vam odgovoriti, bar minimalno 200 pa prema tristo - a da bi se netko obogatio na klubovima taj mora imati bar 10 klubova sa po 200 članova ili jedan od 1000 članova, e pa davidimo... takvoga u Hrvatskoj nema. Ako ima neki bogataš samo sa radom od kluba - smatram da je taj čovjek genije.
No ako i netko radi da bi se obogatio sa treningom borilačkih vještina. -Što je u tome loše? Sve dok je to kvalitetna škola i kvalitetan majstor. Biti bogat prodavajući alkohol maloljetnicima u zagrebačkim, splitskim, osiječkim, dubrovačkim, karlovačkim, zrčanskim, hvarskim i dr. kafićima ili bilo gdje drugdje je vrlo tražena Hrvatska vrlina, a bit bogat učeći druge ljude kako da postano bolje osobe je nešto nemoralno i sramotno - ma nemoj. Tko god tako misli, nema pojma ni o čemu govori ni, o čemu misli. Ja bi bio najsretniji bogataš na svijetu kad bi se mogao obogatiti pomoću mojih vježbanja, učenja, pisanja i škola. Kome ne paše neki način treninga ili plaćanja neka si slobodno nađe drugi - sloboda volje - izbora i sloboda općenito.
Zato danas vježbanje borilačkih vještina mora biti nažalost usko povezano sa novcem. Treninzi koštaju i to je to. Ako želimo masovnost u borilačkim vještinama - a to želimo mi borci - a ne društvo - onda naša država Hrvatska treba financirati tu masovnost u svim gradovima, u svim selima, u svim naseljima po cijeloj Hrvatskoj. Bez toga neće biti masovnosti. Jedino možda kad se ja obogatim na neki drugi način pa iz mog entuzijazma počnem otvarati škole borilačkih vještina po Hrvatskoj u kojima će za svu djecu biti besplatan trening, besplatna natjecanja, a sve na najkvalitetnijem nivou. To je moj san općenito za svu djecu u Hrvatskoj - sve besplatno - od školovanja do sportova, jer po meni na taj način trebamo brinuti o svojoj djeci, a ne zarađivati na njima.
No, naravno trenutno to u našem prodaj, kupi društvu to nije moguće. Zato, molim vas, nemojte osuđivati trenere kad od vas ganjaju članarinu, ako ne platite na vrijeme, ni oni ne mogu platiti na vrijeme njihove obaveze. Ako netko nema novaca za treninge, neka ponudi treneru da će odraditi članarinu radom u klubu, čišćenjem, održavanjem, vođenjem brige o stvarima i opremi, izradom opreme, vođenjem treninga i sl. Ako netko nema takve mogućnosti nije nužno da vježba borilačke vještine u nekom klubu, borilačke vještine moguće je vježbati i sam, pomoću literature, dvd-a i knjiga.
Zbog svega do sada navedenoga teško je naći ravnotežu, kao vježbač, moraš raditi i zaraditi što više novca da bi si mogao priuštiti sve blagodati treninga i života, rad za novac oduzima vrijeme od treninga, to je stalna borba. Kako pronaći ravnotežu u tome? Najljepše je dok si dijete kojem roditelji mogu financirati treninge. To je jako lijepo, ali draga moja djeco, većina vaših roditelja danas to izvodi jako teško, zato to cijenite do neba i još više. Ravnotežu češ pronaći tako da znaš što ti je cilj u životu, te da nesalomljivom voljom ideš prema svome cilju.
Pravi borac mora znati pronaći ravnotežu između borbe za novac i borbe za vrijeme, vrijeme za trening.
KORISTI OD VJEŽBANJA BV-a
Prva korist - samoobrana, ali postoje još neke malo manje poznate koristi od vježbanja borilačkih vještina. Ispravno vježbanje borilačkih vještina od čovjeka koji vježba stvara još boljeg, dobrog i mudrog čovjeka. Oni koji vježbaju samo fizički dio, samo borbu, samo da bi se tukli, samo da bi podizali svoj ego - nisu na ispravnom putu te nakon nekoliko godina - ako do tada nisu uvidjeli druge koristi od svog vježbanja odustaju od vježbanja misleći da nemaju više što naučiti u tome. Takvi vježbači svojim vježbanjem fizički jedan dio života možda napreduju ali psihički otupljuju i zaglupljuju.
Ispravno vježbanje mora kod boraca razvijati pravilnu svijest, duh, moral, etiku i poštovanje. U svakom trenutku vježbač - borac mora znati zašto vježba to što vježba i sa kojim ciljem. Cilj je postignuti majstorstvo nad samim sobom i nikim drugim. Sa takvim ciljem borac zna da mora vježbati uporno i pametno - tj. svestrano obuhvaćajući sve aspekte borilačkih vještina a ne samo ono što se njemu najviše sviđa.
Borac svoje vježbanje mora shvaćati kao MIND BUILDING i kao SPIRIT BUILDING da se izrazim u stranjskoj terminologiji. Da bi se tako vježbalo naravno da se ne može vježbati samo borba. Uz to da bi bio efikasan u borbi najvažniji je je jaki um, jaki um i duh, a oni su proizvod jake volje i ispravnog vježbanja i bez njih nema jakog tijela. U borilačkim vještinama vježbamo tijelom da bi jačali um, vježbamo umom da bi jačali tijelo, vježbamo umom i tijelom da bi jačali duh.
BORAC I NE BORAC
Male razlike između vježbača borilačkih vještina i drugih ljudi su očite na prvi pogled. Recimo ljudi koji puno dižu utege, mišićavi su i jaki ali i tromiji i sporiji od boraca, ljudi koji ne vježbaju borilačke vještine drugačiji hodaju, drugačije gledaju drugačije misle. Borac hoda uvijek mekano, opušteno prirodno oprezno i spremno. Borac prati svoju okolinu, ljude, bića pojave i podsvjesno procjenjuje da li ima opasnosti ili ne, da li postoji kakava prijetnja ili ne. Ostali ljudi hodaju tromo, stupaju o tlo, ne gledaju kuda staju, ne prate svoju okolinu, ne zamjećuju osobe u svojoj blizini, ne zamjećuju promjene u svojoj blizini. Borac kada nešto radi ne umara se brzo, koristi ekonomiju pokreta i čuva energiju, ostali ljudi se brzo umore pri nekim radnjama na koje nisu navikli. Lako je prepoznati borca po njegovu držanju, po stavu koji zauzima kada hoda ili kada stoji, po načinu kretanja i po govoru tijela, sve njegove kretnje ako se malo bolje promatraju odaju čovjeka koji vježba borbu. To je prvi fizički stupanj razvoja.
Danas mnogi mladi borci i nazovi borci žele da ih se prepozna kao takve pa nose majice na mišiće, uske majčice, napumpavaju prsa i ruke i misle da su jaki, gledaju jel i tko gleda, pa se onda još malo pušu...To je uobičajeno za mladenačku zaluđenost, pubertet i put čiste snage. No, taj borac ili u mnogo više slučajeva nazovi borac sam sebe razotkriva, pri možebitnim napadima gubi element iznenađenja, svojim izgledom upozorava da je on kao opasan i možda baš zbog tog svog načina prezentiranja samoga sebe strada od prvog udarca letvom s leđa po glavi ili od metka, noža i sl. Kada izgledaš kao pretnja i kao najjači, ti si mi prvi cilj za onesposobljavanje pa bio ti ili ne stvarno najopasniji.
Kad ne možete prepoznati da je pred vama vrhunski borac, a je, to je cilj svakog borca, da ne odaje svojim držanjem svoje sposobnosti i znanje, tada pred sobom imate stvarno opasno osobu. Kada tek po njegovom/njezinom odašiljanju energije možete zaključiti da je ta osoba neki borac ili opasna taj je borac na mentalnom stupnju razvoja.
Kada pred sobom imate osobu za koju znate da je vrhunski majstor i uvjereni ste u njegove čudesne sposobnosti ali on/ona ni po čem to ne pokazuju, niti tijelom, niti držanjem niti projiciranjem energije tada imate borca - ratnika koji je na duhovnom stupnju razvoja.
Zato po meni pravi borci se ne oblače na majice na mišiće, ne šepire se po svojoj okolini, ne fantaziraju sa svojim sposobnostima ne stavljaju sebe na displej i pano javnosti - da svi znaju kako je on/ ona jak i u formi. Pravi borci se nose normalno i u skladu sa okolinom i uvjetima i ne projiciraju energiju opasnosti od sebe, nego energiju dobrote i ljubavi.
Ostali ljudi to ne mogu postići, niti jedno od ovih držanja niti pojava. Postoje pojedini ludi koji imaju jaku energiju i uvijek su pozitivni i veseli makar ne vježbaju borilačke vještine ali takvi su danas vrlo rijetki i posebni.
Ja sam uvijek veseo i nasmijan. Često i se recimo na mom poslu ljudi dive zbog toga, uvijek u svakoj situaciji nađem humor i zezanciju i tako olakšam teške trenutke i sebi i drugima - drugi vide da sam i ja samo čovjek, a ne neki bezosjećajni robot, a sebi olakšam jer na taj način sav stres usmjerim van sebe kroz šalu. To vam je osnovna lekcija iz borilačkih vještina - preusmjeravanje napada, preusmjeravanje negativne energije - fizički nivo - to je jednostavno izmicanje, praćenje i preusmjeravanje napada sa sviješću o tome. Vrlo jednostavno i samo to primjenimo u život.
Za ljude koji ne vježbaju kao mi u borilačkim vještinama možemo reći da su slijep, gluhi i neosjetljivi u većini svog postojanja, možda ponekad malo živnu, ali onda opet rađe zuje kao zombiji pred svojom televizijom.
ZAMOR
Borac mora nastojati svoje vježbanje usavršavati tako jako da postane otporan na zamor. Otporan u toj mjeri da može vježbati satima ako treba i danima i noćima bez zamora. Da to je moguće ostvariti, naravno nakon takvih pothvata potreban je i adekvatan odmor i nadoknada energije, vode, hrane, sna, vitamina, minerala i sl... Zato su legendarni borci rado uživali u toplicama, toplim kupkama, masažama, danas welnes centrima i sl...
Kako postići takvu otpornost na zamor - odgovor je jednostavan, ha primijetit ćete da je meni sve jednostavno, naravno da je. Treba postepeno povećavati opterećenje, postepeno povećavati intenzitet, postepeno povećavati trajanje, postepeno povećavati jačinu vježbanja, paziti na načine disanja i sve je moguće. Ako tako vježbamo možemo se usavršavati do unedogled.
Otpornost na zamor se postiže i adekvatnim vježbanjem istezanja, disanja, meditacije, te pravilnom prehranom odmorom i snom. Odmor mora biti i pasivan i aktivan. Npr. upalu mišića izazvanu vježba sa utezima najlakše ćete riješiti sa laganom aktivnošću koja uključuje kombinacije poskoka, skokova, trčanja i istezanja, a tek onda masažama, prehranom i pasivnim odmorom.
Pasivni odmor obnavlja unutrašnju energiju, aktivni odmor obnavlja mišiće tetive, zglobove i kosti. Odmor tipa welnes obnavlja cijeli organizam.
Ja znam ponekad kad sam dobre volje demonstrirati otpornost na zamor pred mojim mlađim kolegama na poslu tako što jurim na sve strane, i gore i dolje, i imam me po svuda, da stvorim dojam da sam na sto mjesta odjednom, te pri tome uopće ne pokazujem znakove umora, i još onda u gluho doba noći odem kući 10 km sa biciklom. Naravno da drugi dan odmaram i aktivno i pasivno i na sve moguće načine, ali i dalje imam energije za sve moje potrebe i obiteljski život bez da ležim po cijeli dan pred tv-om.
To sam postigao samo ispravnim neprekidnim treningom, cilj mi je postići razinu iz starih legendi - da mogu vježbati ili ako treba boriti se ili raditi danima i noćim bez zamora. Za sada se još penjem po tim stepenicama, no blizu sam. U takvim aktivnostima kao klinac sam se uvijek divio mojim bakama, ja sa njima kopam recimo krumpir - vadimo krumpir iz polja, one to rade ko dvije mašine - pazite dvije star bake - slabije od mene i uopće se ne umaraju a ja mlad, pun snage riknem za pola sata, pa me onda one uče - Gordo -ovako vidiš, pa polako- ali taj koncept polako je teško naučiti kad si mlad, tada želiš sve brzo a to ne ide.
Zato dragi moji borci sjetite se vaših baka i djedova kad hoćete biti izdržljivi ili recimo tihi. Moje bake su se kretale tako tiho da ih skoro nikad nisam mogao čuti, a nisu vježbale prikradanje cijeli život, nego su jednostavno prirodno hodale opušteno, polako, starački da ih ne bole zglobovi i naravno da su bile tihe, a ne ja kao mladi tinejđer, kao bik. U borilačkim vještinama sve je trening i kretanje naših baka i djedova treba uvrstiti u naš trening.
PADOVI
Vještina padanja je vrlo važna za sve vježbače ali i nevježbače BV-a. U borbi možeš biti bačeni padati iz bilo kojeg razloga i zato moraš znati sigurno pasti. Sigurno znači tako da se ne ozlijediš ili da se minimalno ozlijediš. To je jasno ko dan. No vještina padova je jako korisna za sve ljude, jer tko god hoda nekuda i tko god se nekuda kreće i radi na bilo koji način uvijek može i pasti, a ako zna kako sigurno pasti neće se ozlijediti.
Ja sam dosta puta kao mlađi i dvljiji nego sada znao jako divljati po vani i naravno pasti ko kruška, i sa drveta, i sa stepenica i sa ograda i sa mosta u vodu i sa bicikla i sa motora, ali oduvijek vježbam padove pa sam uvijek sačuvao život i glavu zahvaljujući toj vještini i prošao samo sa oderotinama od asfalta li modricama. Jednom prilikom sam curama demonstrirao svoje vještine skočnost i skakao iz mjest u vis na neki zidić, i naravno da sam nakon nekoliko skokova počeo gledati kako curice reagiraju i kako mi se dive a ne na moje skokove pa sam jednom skočio na pola i pao na leđa - tj na glavu unatrag kao daska - ali što se dogodilo - umjesto da padnem kao trupac na glavu - moje tijelo je samo od sebe napravilo pad natrag, brada na prsa, ruke u amortizaciju sa strane pod 45 % od tijela noge gora u zrak, rolica i eto me na nogama, očistih jaknu i ispadoh još veći frajer nego prije. Eto tako dragi moji tinejđeri možete i bariti cure ili dečke pomoću padova, ako preživite. He, he.
Zato bi svi ljudi trebali vježbati osnove padove, bili bi puno sigurniji, jer svi mi možemo pasti bilo kada. Po nekim antropolozima i biomehaničarima i kineziolozima sam naš hod je ustvari padanje iz stanja mirovanja - kreće pad, pa noga zaustavlja taj pad pa kreće opet pad i tako dalje. Tako da ionako dok hodamo stalno padamo, pa nam onda i vježbanje padova treba biti prirodno.
Uz to vježbanje padanja očvršćuje tijelo i izvana i iznutra, svi unutrašnji organi će od vježbi padova postati jači, zdraviji i otporniji. Vježbanje padova omogućuje vježbačima da izvode tehnike ispravno i točno kako treba, te da vježbaju usaglašavanje sa partnerovom energijom i vođenje partenrove energije. da bi to mogli partneri moraju kroz partnersko vježbanje osjećati partnerovu energiju i onda ju vodi kroz ispravnu tehniku.
Na duhovnom nivou kroz vježbanje padova solo i u paru partneri otkrivaju novu slobodu duha kroz pokret koji je u suštini opasan i vježbaju stanovito usporavanje vremena. Kroz svaki napredniji pad vježba se usporavanje vremena kroz koje se prolazi tijekom pada. To vam e mogu dobro opisati ali ću pokušati. Kada vas partner baca recimo 10 puta za redom, u jednom trenutku dok letite morate sve vidjeti jasno, polagano i usporeno - mada izvana gledano vi padate najduže 1 sekundu ili manje, ali za vas vrijeme protječe sporije i možete čak i u tom položaju naglavce u zraku uočavati partnera, protivnika, okolinu, tlo, oružja, prilike i neprilike te i iz tog položaja napraviti pobjedničku tehniku. To je usporavanje vremena.
Jako bitna stvar kod vježbanja padova sa partnerom je usaglašavanje energije. Partneri nastoje biti u harmoniji jedan sa drugim - u energetskoj harmoniji, osjetiti energiju od partnera, staviti se u harmoniju i sklad sa njom/njim i voditi tu energiju. Svaki put kada napravite neku tehniku u paru sa dobrim osjećajem, to je uspješna harmonja zmeđu oba partnera. To se postiže uz druge načine najbrže i najefikasnije u vježbanju padova kroz tehnike.
Primjedbe
Objavi komentar