TEŠKE RIJEČI - IZGUBLJEN U SVEMIRU 6
CILJ VJEŽBANJA BORILAČKIH VJEŠTINA
Već sam prije naglasio da je cilj vježbanja borilačkih vještina - samoobrana - obraniti se od napada. To je prvi i osnovni cilj i vještina u tom djelu mora biti vrlo efikasna i ne smije zakazati. Vježbanjem, sve dužim vježbanjem ciljevi se mijenjaju. Nakon nekog vremena vježbač postaje svjestan da se može obratiti od napada, postaje sigurniji u sebe i svoje sposobnosti i zna da kako sve više i dalje vježba ta sposobnost samoobrane spontano raste. Kada se to desi ciljevi vježbanja se mijenjaju.
Također sam već prije napomenuo da je glavni cilj postojanja borilačkih vještina da iz vježbača naprave boljeg čovjeka. Cilj borilačke vještine je da ona bude pokretač dešavanja čovjeka, da se desi čovjek. Borilačka vještina mora dati čovjeka koji je svjestan svijeta koji ga okružuje, čovjeka koji ima razumijevanja, strpljenja, čovjeka koji je uvijek spreman pomoći, čovjeka koji ima suosjećanja, čovjeka koji ima ljubavi - da skratim čovjeka koji je čovjek. Pazite, to nije čovjek koji kao svetac prima sve nevolje svijeta na sebe, ne to je borac, to je za sve negativno, za sve negativce vrlo opasno biće, ali ipak biće sa razumijevanjem.
Sve borilačke vještine koje nemaju za cilj da iz svojih vježbača naprave ljude bolje nego što su ikad bili,uzalud su stvarane, uzalud vježbanje i ništa ne vrijede.
Vrlo je velika moć - čista fizička koju stječe borac vježbajući borilačke vještine. Borčeva superiornost nad drugim ljudima je vrlo velika i može vrlo lako negativno utjecati na vježbača, te ju isti može početi zloupotrebljavati. Zbog toga svaki učitelj borilačkih vještina mora kod svojih učenika od prvog dana razvijati pravilnu svijest: dobrota, moral, poštovanje, iskrenost, prijateljstvo, integritet, karakter...Ukoliko učitelj uoči da je kod nekoga nemoguće postaviti pravilnu svijest, takvog - takve učenike treba odmah isključiti od daljnjeg obučavanja. Tu nema rasprave.
Borac mora svoje stečeno znanje iskoristiti da pomaže drugima - kad jednom dosegne taj nivo. Pomoć se može očitovati na tisuće načina ne samo borenjem; savjetom, primjerom, ispravnim ponašanjem, pomoći starijima i mlađima, dobrotom i radom.
Borci koji zloupotrebljavaju svoju moć, stečenu vježbanjem borilačkih vještina moraju biti savladani i zaustavljeni. Tu moć im mora oduzeti njihov učitelj koji im ju je i dao. Jednom u mojoj mladosti u jednom klubu u kojem sam vježbao bio je takav borac. Kao borac - fizičkog dijela vještine bi je vrhunski ali se uvijek tukao po svuda i bio uhićivan i premlaćivan i premlaćivao je druge. Trener se jednostavno morao suočiti sa njim, izbacio ga je iz kluba, zabranio mu vježbanje u klubu te koliko ja znam i pokazao tko je još uvijek trener i glavni majstor - bez da ga je istukao - jako.
Taj borac je još par godina fantazirao, ali - kako ga i dan danas dobro poznajem - pa da počnem još jedom - ali nakon jednog iskustva gdje je u tučnjavi bio skoro smrtno ranjen - spasila ga je samo brzina hitne pomoći - nakon toga i oporavka, postao je sasvim drugi čovjek, te je svojim radom, voljom i trudom pokazao svima nama i svom treneru - učitelju da zaslužuje ponovo biti čovjek. Danas je to vrlo sposoban časnik Hrvatske vojske sa 4 misije u Afganistanu iza sebe, uz to i uzoran obiteljski čovjek.
Moja pisanja ovdje, trebala bi vam pomoći da ne doživite takva iskustva, jer netko možda neće imati sreće kao gore spomenuti borac, netko će i poginuti zbog svojih fantaziranja. Kako ne bi poginuli na takve glupe načine, zbog svojih vlastitih gluposti, tu pomažu moja pisanja.
Nadalje, naveo sam primjer kako se naš tadašnji trener suočio sa borcem koji je zloupotrebljavao moć borilačkih vještina. Sigurno mu nje bilo lako i sigurno nije to želio ali je to morao napraviti i napravio je. Ja sam tijekom mog trenerskog rada također morao napraviti nešto slično koliko se sjećam bar tri puta do sada. Isto tako nije mi bili lako, niti ugodno ali sam to napravio, zabranio određenim osobama da dolaze na treninge, da koriste ime naše vještine, da koriste moje ime u svezi sa bilo kakvim vježbanjem kod njih. Ponekad sam morao neke osobe i malo jače fizički uvjeriti da moraju odustati od svojih namjera - kroz, hm, recimo to tako, prijateljsku demonstraciju vrlo efikasnih tehnika - ali to nije važno - važno je da svaki trener, učitelj mora imati tu odgovornost.
Zato ovdje i sada usuđujem se izreći poruku svim trenerima, učiteljima i instruktorima: Ako vaši vježbači zloupotrebljavaju svoje znanje stečeno od vas i kod vas - vi morate prekinuti njihovo obučavanje, vi ih morate zaustaviti. Tu nema rasprave. To ne znači da ćete ih prebiti na mrtvo ime, to znači da ćete ih zaustaviti normalnim ljudskim i zakonskim putem. Naravno da ćete se braniti ako budete napadnuti.
Pravilna svijest i svjesnost su usko povezane i isprepliću se kao isprepleteni prsti ruku. Biti svjestan i vući prave poteze - to znači posjedovati pravilnu svijest. Biti svjestan da se znanje u borilačkim vještinama može zloporabiti ali ipak djelovati ispravno - to je pravilna svijest. Onaj tko posjeduje pravilnu svijest mora znati da nažalost niti on nije bezgrješan, te da će i on pogriješiti. Kada se to desi borac mora odmah raditi na ispravljanu pogreške, bez odlaganja. Borac mora djelovati svjesno i uvijek raditi ono za što se poslije neće morati kajati.
IZDRŽLJIVOST
Prije sam pisao o zamoru. Borba protiv zamora je trening izdržljivosti. Borac mora biti izdržljiv, mora moći izdržati neizdrživo. Izdržljivost je vrlo važna sposobnost. Svaki borac mora imati neograničenu izdržljivost. Postoji više vrsti izdržljivosti: dugotrajna izdržljivost, kratkotrajna izdržljivost, izdržljivost u snazi, u skokovima, dinamička izdržljivost, statička izdržljivost, specifične izdržljivosti tipa: otpornost - dugotrajna na bol, otpornost - izdržljivost na veliku vrućinu, na veliku hladnoću, psihička - mentalna - duhovna izdržljivost. Sad bi se tu moglo rasčlanjivati na stotine detalja.
Sav trening izdržljivostibr. jedan, ta volja mora biti veća nego kod fanatika.
Borac u sve što radi mora ulagati maksimalan trud, maksimalnu istrajnost i upornost. Kada tako radi - što god - taj rad je jednostavno - opet ja sa jednostavnim - jednostavno savršen (skoro savršen) i rezultat je odličan. Um iz borca mora biti čvrste, najčvršće volje ali promišljene volje sa znanjem i ciljem.
U vježbanju se taj stav očituje na način da uvijek napravite korak više, ponavljanje više, udarac više nego što je zadano od trenera ili plana, uvijek za malo više, ili neki dan za puno više. Nekad možete dodati i 100 pn. više a nekad je i jedno dovoljno, ovisi o danu, ali važan je princip, bar za jedan više, i tada ste na putu stalnog napretka i razvoja vrhunske istrajnosti.
UZVICI U TRENINGU
Tako zvani KIAI, KIHAP i slični uzvici koje ponekad koristimo u treningu su borilački usmjereni uzvici koji imaju primarni cilj: da povećaju i to sve u isto vrijeme: snagu, brzinu, izdržljivost, koncentraciju kod borca te strah i šok kod napadača. Kad se udarimo negdje po tijelu, primijetite da automatski ispuštamo neki uzvik i primamo se za bolno mjesto. To je urođena reakcija kojom se branimo od boli, šoka i traume. Ljudi na to obično ne obraćaju pažnju, na taj dio uzvika i hvatanja za bolno mjesto, nego zaborave sve to zajedno kao neugodno iskustvo povezano sa nezgodnim udarcem.
Uzvik koji vičemo kada smo udareni je način na koji tijelo preusmjerava primljenu energiju, raspršuje ju prema van, kako ta energija od udarca u tijelo ne bi izazvala veću štetu, uz to taj uzvik dovodi našu unutarnju energiju pod brzim pritiskom na bolno mjesto kako bi pomoću te energije smanjili štetu nastalu uslijed traume, smanjili bol, na trenutak odvukli pažnju od boli.
U borilačkim vještinama - borbeni uzvik se uzvikuje kao KIAI, HAI, AI, KIHAP, AP, OP, UP, OPAA, EHAA, IHAa, OHAA, sa jakim aaaa na kraju uzvika. To nam služi kako bi zadali 7 do 10 puta jači udarac nego bez tog uzvika, kako bi zamrznuli svijest napadača, kako bi ga šokirali, na trenutak onesposobili samim uzvikom te to iskoristili u svoju prednost i izveli tehniku dok se napadač ne može braniti uslijed šoka. Postoje čak i majstori koji mogu oboriti napadača samo sa svojim uzvikom. Borbeni uzvik treba vikati u pravom trenutku, ne uvijek i ne stalno, jer ako se često upotrebljava gubi efekt iznenađenja i protivnik će se naviknuti na deranje sa druge strane i samo će ga od toga boljeti uha.
Borbeni uzvik se uzvikuje kada napadamo, kada izvodimo ključni dio tehnike u kontranapadu, kada završavamo borbu, kada zadajemo pobjednički udarac ili tehniku, koji ne mora biti posljednji ali je glavni.
Uz sve to borbeni uzvik borcima na treningu pomaže da ostvare mentalnu ravnotežu i pobjede stres svakodnevnog življenja jer kroz taj uzvik iz sebe izbacuju negativne emocije i agresivnost. Borbeni uzvik je vrhovni uzvik od svih krikova i deranja jer se on upotrebljava u savršenom skladu duha, uma i tijela, u stanju bez emocija i istovremeno punom emocija. Taj uzvik predstavlja prazninu u kojoj je sadržano sve ali i ništa. Borbeni uzvik je sinteza svih uzvika )uzvika izlječenja, uzvika trijumfa i pobjede, uzvika energije, uzvika snage, uzvika brzine itd...). Kada ga vježbač spontano upotrebljava to se događa u posebnom stanju uma i svijesti, zato taj uzvik ima veliku moć.
Moć borbenog uzvika vidljiva je na treningu, na agresivne ljude djeluje tako da im kontrolira i usmjerava agresivnost u pozitivnom smjeru a na suviše blagog i plahoga čovjeka djeluje tako da mu podiže agresivnost i volju na točno potrebnu razinu. Ako netko dođe na trening ljut ili agresivan, plah, bezvoljan ili tužan - borbeni uzvik će mu pomoći, vratiti uzdrmane emocije na njihovo pravo mjesto, te će ti ljudi nakon treninga osjećati zadovoljstvo, mir i sklad, biti će sretni i prirodni.
Naravno takvo djelovanje borbenog uzvika učitelj treba objasniti svojim učenicima, tako da znaju kada viču, zašto viču i što se tada događa sa njima. Svaki borbeni uzvik tokom treninga mora imati svoje mjesto u prostoru i vremenu, ne vikati bez veze i za svaki pokret koji se izvodi. Uglavnom su uzvici određene u tehnikama - gdje i kada i kako.
CILJEVI MOG VJEŽBANJA IZ 1990. GODINE
Postizanje harmonije sa okolinom,
Postizanje harmonije uma i tijela,
Postizanje pravilne svijesti,
Pobuđivanje zakržljalih instinkta i podizanje istih na viši nivo,
Oslobađanje od vlastitog egoizma i egocentrizma,
Usavršavanje sistema samoobrane,
Znanstveno proučavanje metoda borbe,
Produbljivanje znanja o sebi kao ljudskom biću, kao energetskom biću,
Postizanje stanje praznine,
Povećanje radnih sposobnosti,
Poboljšanje zdravstvenog stanja,
Postajanje boljim čovjekom,
Postajanje istinskog majstora borilačkih vještina,
Tada sam si postavio pitanje: Zašto želim postizati sve te ciljeve? Naravno tada još nisam znao odgovor, samo sam napisao da osjećam unutar sebe da jednostavno to moram raditi, da je to moj put, te da se penjem svojom stazom poštujući sve druge staze, jer i taj moj vlastiti put može biti krivi.
Danas imam odgovor - da bi postao potpuno ljudsko biće.
ZAVRŠETAK
Ovo je kraj prve knjige Teških Riječi - tj. tema iz rukopisa Izgubljen u Svemiru. Taj rukopis je nastao između 1986. i 1990. godine. Tada u 25.V 1990. godine smislio sam jednostavni naziv za ove moje napise - prošle i buduće: RUKOPISOMUDROFILOZOFIMOZGANJE. Jednostavno, jel da.
Slijedeća knjiga se zove DOĆI K SVIJESTI.
Već sam prije naglasio da je cilj vježbanja borilačkih vještina - samoobrana - obraniti se od napada. To je prvi i osnovni cilj i vještina u tom djelu mora biti vrlo efikasna i ne smije zakazati. Vježbanjem, sve dužim vježbanjem ciljevi se mijenjaju. Nakon nekog vremena vježbač postaje svjestan da se može obratiti od napada, postaje sigurniji u sebe i svoje sposobnosti i zna da kako sve više i dalje vježba ta sposobnost samoobrane spontano raste. Kada se to desi ciljevi vježbanja se mijenjaju.
Također sam već prije napomenuo da je glavni cilj postojanja borilačkih vještina da iz vježbača naprave boljeg čovjeka. Cilj borilačke vještine je da ona bude pokretač dešavanja čovjeka, da se desi čovjek. Borilačka vještina mora dati čovjeka koji je svjestan svijeta koji ga okružuje, čovjeka koji ima razumijevanja, strpljenja, čovjeka koji je uvijek spreman pomoći, čovjeka koji ima suosjećanja, čovjeka koji ima ljubavi - da skratim čovjeka koji je čovjek. Pazite, to nije čovjek koji kao svetac prima sve nevolje svijeta na sebe, ne to je borac, to je za sve negativno, za sve negativce vrlo opasno biće, ali ipak biće sa razumijevanjem.
Sve borilačke vještine koje nemaju za cilj da iz svojih vježbača naprave ljude bolje nego što su ikad bili,uzalud su stvarane, uzalud vježbanje i ništa ne vrijede.
Vrlo je velika moć - čista fizička koju stječe borac vježbajući borilačke vještine. Borčeva superiornost nad drugim ljudima je vrlo velika i može vrlo lako negativno utjecati na vježbača, te ju isti može početi zloupotrebljavati. Zbog toga svaki učitelj borilačkih vještina mora kod svojih učenika od prvog dana razvijati pravilnu svijest: dobrota, moral, poštovanje, iskrenost, prijateljstvo, integritet, karakter...Ukoliko učitelj uoči da je kod nekoga nemoguće postaviti pravilnu svijest, takvog - takve učenike treba odmah isključiti od daljnjeg obučavanja. Tu nema rasprave.
Borac mora svoje stečeno znanje iskoristiti da pomaže drugima - kad jednom dosegne taj nivo. Pomoć se može očitovati na tisuće načina ne samo borenjem; savjetom, primjerom, ispravnim ponašanjem, pomoći starijima i mlađima, dobrotom i radom.
Borci koji zloupotrebljavaju svoju moć, stečenu vježbanjem borilačkih vještina moraju biti savladani i zaustavljeni. Tu moć im mora oduzeti njihov učitelj koji im ju je i dao. Jednom u mojoj mladosti u jednom klubu u kojem sam vježbao bio je takav borac. Kao borac - fizičkog dijela vještine bi je vrhunski ali se uvijek tukao po svuda i bio uhićivan i premlaćivan i premlaćivao je druge. Trener se jednostavno morao suočiti sa njim, izbacio ga je iz kluba, zabranio mu vježbanje u klubu te koliko ja znam i pokazao tko je još uvijek trener i glavni majstor - bez da ga je istukao - jako.
Taj borac je još par godina fantazirao, ali - kako ga i dan danas dobro poznajem - pa da počnem još jedom - ali nakon jednog iskustva gdje je u tučnjavi bio skoro smrtno ranjen - spasila ga je samo brzina hitne pomoći - nakon toga i oporavka, postao je sasvim drugi čovjek, te je svojim radom, voljom i trudom pokazao svima nama i svom treneru - učitelju da zaslužuje ponovo biti čovjek. Danas je to vrlo sposoban časnik Hrvatske vojske sa 4 misije u Afganistanu iza sebe, uz to i uzoran obiteljski čovjek.
Moja pisanja ovdje, trebala bi vam pomoći da ne doživite takva iskustva, jer netko možda neće imati sreće kao gore spomenuti borac, netko će i poginuti zbog svojih fantaziranja. Kako ne bi poginuli na takve glupe načine, zbog svojih vlastitih gluposti, tu pomažu moja pisanja.
Nadalje, naveo sam primjer kako se naš tadašnji trener suočio sa borcem koji je zloupotrebljavao moć borilačkih vještina. Sigurno mu nje bilo lako i sigurno nije to želio ali je to morao napraviti i napravio je. Ja sam tijekom mog trenerskog rada također morao napraviti nešto slično koliko se sjećam bar tri puta do sada. Isto tako nije mi bili lako, niti ugodno ali sam to napravio, zabranio određenim osobama da dolaze na treninge, da koriste ime naše vještine, da koriste moje ime u svezi sa bilo kakvim vježbanjem kod njih. Ponekad sam morao neke osobe i malo jače fizički uvjeriti da moraju odustati od svojih namjera - kroz, hm, recimo to tako, prijateljsku demonstraciju vrlo efikasnih tehnika - ali to nije važno - važno je da svaki trener, učitelj mora imati tu odgovornost.
Zato ovdje i sada usuđujem se izreći poruku svim trenerima, učiteljima i instruktorima: Ako vaši vježbači zloupotrebljavaju svoje znanje stečeno od vas i kod vas - vi morate prekinuti njihovo obučavanje, vi ih morate zaustaviti. Tu nema rasprave. To ne znači da ćete ih prebiti na mrtvo ime, to znači da ćete ih zaustaviti normalnim ljudskim i zakonskim putem. Naravno da ćete se braniti ako budete napadnuti.
Pravilna svijest i svjesnost su usko povezane i isprepliću se kao isprepleteni prsti ruku. Biti svjestan i vući prave poteze - to znači posjedovati pravilnu svijest. Biti svjestan da se znanje u borilačkim vještinama može zloporabiti ali ipak djelovati ispravno - to je pravilna svijest. Onaj tko posjeduje pravilnu svijest mora znati da nažalost niti on nije bezgrješan, te da će i on pogriješiti. Kada se to desi borac mora odmah raditi na ispravljanu pogreške, bez odlaganja. Borac mora djelovati svjesno i uvijek raditi ono za što se poslije neće morati kajati.
IZDRŽLJIVOST
Prije sam pisao o zamoru. Borba protiv zamora je trening izdržljivosti. Borac mora biti izdržljiv, mora moći izdržati neizdrživo. Izdržljivost je vrlo važna sposobnost. Svaki borac mora imati neograničenu izdržljivost. Postoji više vrsti izdržljivosti: dugotrajna izdržljivost, kratkotrajna izdržljivost, izdržljivost u snazi, u skokovima, dinamička izdržljivost, statička izdržljivost, specifične izdržljivosti tipa: otpornost - dugotrajna na bol, otpornost - izdržljivost na veliku vrućinu, na veliku hladnoću, psihička - mentalna - duhovna izdržljivost. Sad bi se tu moglo rasčlanjivati na stotine detalja.
Sav trening izdržljivostibr. jedan, ta volja mora biti veća nego kod fanatika.
Borac u sve što radi mora ulagati maksimalan trud, maksimalnu istrajnost i upornost. Kada tako radi - što god - taj rad je jednostavno - opet ja sa jednostavnim - jednostavno savršen (skoro savršen) i rezultat je odličan. Um iz borca mora biti čvrste, najčvršće volje ali promišljene volje sa znanjem i ciljem.
U vježbanju se taj stav očituje na način da uvijek napravite korak više, ponavljanje više, udarac više nego što je zadano od trenera ili plana, uvijek za malo više, ili neki dan za puno više. Nekad možete dodati i 100 pn. više a nekad je i jedno dovoljno, ovisi o danu, ali važan je princip, bar za jedan više, i tada ste na putu stalnog napretka i razvoja vrhunske istrajnosti.
UZVICI U TRENINGU
Tako zvani KIAI, KIHAP i slični uzvici koje ponekad koristimo u treningu su borilački usmjereni uzvici koji imaju primarni cilj: da povećaju i to sve u isto vrijeme: snagu, brzinu, izdržljivost, koncentraciju kod borca te strah i šok kod napadača. Kad se udarimo negdje po tijelu, primijetite da automatski ispuštamo neki uzvik i primamo se za bolno mjesto. To je urođena reakcija kojom se branimo od boli, šoka i traume. Ljudi na to obično ne obraćaju pažnju, na taj dio uzvika i hvatanja za bolno mjesto, nego zaborave sve to zajedno kao neugodno iskustvo povezano sa nezgodnim udarcem.
Uzvik koji vičemo kada smo udareni je način na koji tijelo preusmjerava primljenu energiju, raspršuje ju prema van, kako ta energija od udarca u tijelo ne bi izazvala veću štetu, uz to taj uzvik dovodi našu unutarnju energiju pod brzim pritiskom na bolno mjesto kako bi pomoću te energije smanjili štetu nastalu uslijed traume, smanjili bol, na trenutak odvukli pažnju od boli.
U borilačkim vještinama - borbeni uzvik se uzvikuje kao KIAI, HAI, AI, KIHAP, AP, OP, UP, OPAA, EHAA, IHAa, OHAA, sa jakim aaaa na kraju uzvika. To nam služi kako bi zadali 7 do 10 puta jači udarac nego bez tog uzvika, kako bi zamrznuli svijest napadača, kako bi ga šokirali, na trenutak onesposobili samim uzvikom te to iskoristili u svoju prednost i izveli tehniku dok se napadač ne može braniti uslijed šoka. Postoje čak i majstori koji mogu oboriti napadača samo sa svojim uzvikom. Borbeni uzvik treba vikati u pravom trenutku, ne uvijek i ne stalno, jer ako se često upotrebljava gubi efekt iznenađenja i protivnik će se naviknuti na deranje sa druge strane i samo će ga od toga boljeti uha.
Borbeni uzvik se uzvikuje kada napadamo, kada izvodimo ključni dio tehnike u kontranapadu, kada završavamo borbu, kada zadajemo pobjednički udarac ili tehniku, koji ne mora biti posljednji ali je glavni.
Uz sve to borbeni uzvik borcima na treningu pomaže da ostvare mentalnu ravnotežu i pobjede stres svakodnevnog življenja jer kroz taj uzvik iz sebe izbacuju negativne emocije i agresivnost. Borbeni uzvik je vrhovni uzvik od svih krikova i deranja jer se on upotrebljava u savršenom skladu duha, uma i tijela, u stanju bez emocija i istovremeno punom emocija. Taj uzvik predstavlja prazninu u kojoj je sadržano sve ali i ništa. Borbeni uzvik je sinteza svih uzvika )uzvika izlječenja, uzvika trijumfa i pobjede, uzvika energije, uzvika snage, uzvika brzine itd...). Kada ga vježbač spontano upotrebljava to se događa u posebnom stanju uma i svijesti, zato taj uzvik ima veliku moć.
Moć borbenog uzvika vidljiva je na treningu, na agresivne ljude djeluje tako da im kontrolira i usmjerava agresivnost u pozitivnom smjeru a na suviše blagog i plahoga čovjeka djeluje tako da mu podiže agresivnost i volju na točno potrebnu razinu. Ako netko dođe na trening ljut ili agresivan, plah, bezvoljan ili tužan - borbeni uzvik će mu pomoći, vratiti uzdrmane emocije na njihovo pravo mjesto, te će ti ljudi nakon treninga osjećati zadovoljstvo, mir i sklad, biti će sretni i prirodni.
Naravno takvo djelovanje borbenog uzvika učitelj treba objasniti svojim učenicima, tako da znaju kada viču, zašto viču i što se tada događa sa njima. Svaki borbeni uzvik tokom treninga mora imati svoje mjesto u prostoru i vremenu, ne vikati bez veze i za svaki pokret koji se izvodi. Uglavnom su uzvici određene u tehnikama - gdje i kada i kako.
CILJEVI MOG VJEŽBANJA IZ 1990. GODINE
Postizanje harmonije sa okolinom,
Postizanje harmonije uma i tijela,
Postizanje pravilne svijesti,
Pobuđivanje zakržljalih instinkta i podizanje istih na viši nivo,
Oslobađanje od vlastitog egoizma i egocentrizma,
Usavršavanje sistema samoobrane,
Znanstveno proučavanje metoda borbe,
Produbljivanje znanja o sebi kao ljudskom biću, kao energetskom biću,
Postizanje stanje praznine,
Povećanje radnih sposobnosti,
Poboljšanje zdravstvenog stanja,
Postajanje boljim čovjekom,
Postajanje istinskog majstora borilačkih vještina,
Tada sam si postavio pitanje: Zašto želim postizati sve te ciljeve? Naravno tada još nisam znao odgovor, samo sam napisao da osjećam unutar sebe da jednostavno to moram raditi, da je to moj put, te da se penjem svojom stazom poštujući sve druge staze, jer i taj moj vlastiti put može biti krivi.
Danas imam odgovor - da bi postao potpuno ljudsko biće.
ZAVRŠETAK
Ovo je kraj prve knjige Teških Riječi - tj. tema iz rukopisa Izgubljen u Svemiru. Taj rukopis je nastao između 1986. i 1990. godine. Tada u 25.V 1990. godine smislio sam jednostavni naziv za ove moje napise - prošle i buduće: RUKOPISOMUDROFILOZOFIMOZGANJE. Jednostavno, jel da.
Slijedeća knjiga se zove DOĆI K SVIJESTI.
Primjedbe
Objavi komentar