TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 3 - LUTANJE 1
GOKATAKEN
U japanskom jeziku postoji riječ Gokataken. Ta riječ označava cjelokupni zbir prakse, tehnika, metoda, iskustva, kata, tradicija, legendi, osnovne ideje, duha i ezoterične dijelove pojednine škole. Uglavnom se ta riječ odnosi na Karate stilove ali nam ovdje može poslužti da prikažemo sveobuhvatnost borilačkih vještina. ezoterični dijelovi neke škole su: masaža, samomasaža, akupresura, akupunktura. biljno lječenje, metode posebnog utjecaja, metode meditacije, koncentracije, disanja i put prosvjetljenja.
Borac koji je već na putu, mora biti svjestan koliko je složena i velika struktura njegove borilačke vještine, a u skaldu sa tim koliki mora biti njegov trud da bi savladao sva učenja svoje vještine. Osnova svakog Gokatakena je osnovna tehnika - osnova svih borilačkih vještina je njihova osnovna tehnika. Ta osnovna tehnika je pre-važna, ona je prvi korak, prva stepenica. Što je veća i šira ta naša osnova to je viši vrh - to vam je kao planina.
Dok se vježba borilačka vještina, niti jedan dio učenja se nesmije izostaviti, niti jedan dio tehnike, niti jedna tehnika. Ako je nešto izostavljeno, cijela vještina gubi. Vježbanje na stari način je značilo po nekoliko tisuća ponavljanja osnovnih tehnika, jedne tehnike, sve dok ta tehnika ne bi postala pojedinačno savršenstvo.
UM I TEHNIKA
Svaka tehnika ima svoju mentalnu nadgradnju. Borac mora znati da tehnike nisu samo fizičke vježbe i ništa više, da nisu samo sredstva za borbu i natjecajnja. Takva mišljenja proizlaze iz nepoznavanja biti borilačkih vještina. Nedavno sam razgovarao sa jednim vježbačem Karatea - crni pojas 2. DAN i kaže on meni da je naučio sve što se može naučiti u Karateu, te da nema više što za naučiti i ide dalje vježbati neku drugu borilačku vještinu, možda Aikido ili Ninjutsu ili...Bio je dobar natjecatelj i vježbao je sportski Karate.
Taj moj poznanik iako je dosta dobar takmičar nije uspio postići ni vrh u sprtskom karateu - prvenstvo svijeta, Europe ili slično a u tradicionalnom smislu nažalost nema pojma o Karateu. Tradicionalno gledajući nije naučio ništa osim mahanja rukama i nogama za postizanje bodova. No, ne krivim tu njega, on tijekom svog vježbanja nije od svojih učitelja dobio pravi uvid u ono čime se on bavi. Nije dobio uvid u cijeli Gokataken svog stila te u to koliko još ima za učiti. Karate je predivna, efikasna i vrlo široka borilačka vještina u kojoj ima tajni za otkrivanje za cijeli život. Takva je svaka istinska borilačka vještina.
Pazite, svaka tehnika u vašim vještinama, svaka tehnika ima iza sebe prvo tisuće godina postojanja i svoje svrhe, svaki stav, svaki blok, svaki udarac, svaka kombinacija, svaka kata, forma, sastav, dogovoreni sparing i tehnika ima uz sebe svoju ideju postojanja, svaka tehnika ima svrhu i smisao, nastala je po ideji, svrsi i smislu i to prati sve tehnike. Kroz razumijevanje recimo to tako ideja svake tehnike, svake kretnje u borilačkim vještinama mi dolazimo do raznih razina razumijevanja - do razumijevanja samih sebe, do razumijevanja protivnika, do razumijevanja okoline i tako dalje. Da bi se to moglo - put je samo jedan - svaka tehnika mora postati elementarno savršenstvo stečeno milijunima ponavljanja. Ideja-svrha-smisao-tehnika.milijuni ponavljanja-razumijevanje-savršenstvo-uvidi-prosvjetljenje.
Bez tih uvida moj poznanik nije znao da je njegov zenkutsu dachi - dugi stav. npr. osnovni tip upoznavanja statičke energije, gdje je energija potencijal, gdje se ona skuplja i tako stvara početak tehnike. Stav je početak borilačke vještine, stav u sebi nosi neograničene mogućnosti. Svaki stav ima svoju savršenu energetsku ravnotežu, svoju domenu primjene u praksi, svaki stav razvija druge mišiće, tetive i sposobnosti, stav odgovara umu, um je neograničen, stav je neograničen, iz jednog stava možemo prijeći u druge stavove, stav odgovara statičnosti, promjeni, izmjeni energija, zadržavanju energija, stav je osnova za tisuće tehnika, svaka kreće i završava iz nekog stava. Poznavanje - uvid u stvarno značenje stava je od izuzetne važnosti za znanje u borilačkim vještinama, pravilan stav omogućuje slanje energije točno tamo gdje treba, izvođenje maksimalnih rezultata uz minimalne napore - a to je samo stav.
Bez takvog uvida i sličnih uvida u tehnike borilačkih vještina - stav će biti samo fizički položaj. Velika činjenica je recimo da i ovaj moj poznaik a i puno drugih vježbaća odbijaju razumijevanje svih dijelova svojih vještina ali je velika činjenica i to da danas imamo jako puno trenera i učitelja koji također ne znaju sve to. Na svom putu naići čete na tzv. učitelje borilačkih vještina koji ne znaju da najobičniji osnovi blok iz neke borilačke vještine mogu primjeniti na stotine načina, i kao blok, i kao udarac i kao kontraudarac, i kao tehniku lomljenja itd...
Želim ovdje istaknuti važnost. Važnost svakog pojedinog pokreta u borilačkim vještinama - sve što učite vrlo je važno i pomaže vam da brže i bolje naučite vaše znanje. U mojim istraživanjima i traganjaim imao sam tu sreću da sam naišao na ljude koji imaju takvo znanje i koji su mi otvorili oči. Tako sam par puta uspio obraniti se od napada - tehnikama koje drugi ljudi uopće ne vježbaju - dugim stavim i jednim jednimm blokom podlakticom prema van, koji je djelovao i kao preusmjeravanje protivnikove energije i kao udarac u ruku koja napada i to je napadaču bilo dosta, a ja sam dožiovio trenutni uvid u točnost svih mojih proučavanja do tada. Svaki pokret je važan.
VJEČITI POČETNICI
Koliko god mi vježbali, ja vježbam borilačke vještine već 37 godina, moramo biti svjesni da smo unatoč tome početnici, da još uvijek ne znamo sve, da nismo sve naučili i da imamo još puno za učiti. Mi svi moramo slijediti princip stalnog učenja. Opće je poznato da od svih ljudi na cijelom svijetu - onih koji počnu vježbati borilačke vještine manje od 10% nastavlja sa vježbanjem i dostigne nivo majstora. Od tih ljudi koji dostognu nivo majstora još manji postotak stvarno vježba i uči dalje.
Mi kao vježbači borilačkih vještina, ja kao vježbač borilačkih vještina moramo biti svjesni da ako ne vježbamo stalno i svakodnevno da se onda bavimo rekreacijom i da od toga ne očekujemo uvide, znanje i sposobnosti.
Borac je vječiti početnik i taj stav u umu mora zauvjek zapamtiti i nositi ga uza se. Bez obzira koji pojas ili nivo imam ja sam vječiti početnik i stalno učim i tragam.
Ovo je takođr jedan uvid - tajna koju otkrivam: kada se u borcu ujednini shvaćanje da je on vječiti početnik, kada on uvijek ima stav i želju za učenjem kao prvih dana njegova vježbanja, onu radost i treperenje od uzbuđenja jer je naučio i jer će naučiti nešto novo tada se događa transformacija borca koja podiže sve njegove sposobnosti i znanja na viši nivo. Zbog te transformacije borac brže savladava nove stvari i čini se da mu ništa nje teško a tehnike njegovo znanje djeluju točno onda kada trebaju bez zadrške i sa efikasnošću.
ZRAČENJE ENERGIJE
Ratnik, borac bi trebao oko sebe uvijek zračiti pozitivnom energijom, energijom svijetla, sunca i suosjećanja za sva živa bića koja ga okružuju. Takvim stavom borac će sačuvati srce i osjećajnost. Kako za sebe tako iza svijet i za život. Prije sam napisao da dobar borac mora moći projicirati različite vidove emocija i energije po želji u taktičke svrhe, zbog borbe, obmane i sl... to je u redu kad se radi o situacijama borbe, prijetnje, pregovora i u životnim sukobima gjde je takvo ponašanje potrebno. Na primjer takvo proiciranje emocija je potrebno kad je jedan borac sam i okružen sa više napadača, tada on može pokazati strah i zapomagati i moliti i kumiti kako bi opustio napadače i kada njihov oprez popusti, kako bi ih napao i pobjedio ili pobjegao iz opasne situacije. Takvo zračenje emocija i energija je taktika a ne istinsko držnja borca.
Istinsko držanje osim što je to držanje davanja svega od sebe je zračenje pozitivnom i svijetlom energijom. Postoje ljudi koje susrećete u svom svakodnevnom životu, neki od njih su i vježbaći raznih disciplina koji oko sebe zrače opasnošću i upozoravaju na oprez. Mrki pogledi, napadno kretanje, napuhana držanja, glasno izražavanje i gestikuiliranje, stalno traženje konflikta. Po mom skromnom mišljenju takvo zračenje emocija, energije, odnosno takvo ponašanje samo izaziva nevolju i takvi vrlo lako stradaju.
Jedan od glavnih štemera u mom rodnom kraju je bio baš takvog ponašanja kako sam gore opisao, ja sam tada bio još klinac, no svi su bježali i sklanjali se tom čovjeku s puta, sve dok ga jednog dana uopla manji i slabiji čovjek nije usmrtio nožem, sa preko 20 uboda.
Pravi borac iako niakda ne spušta oprez, mora komunicirati sa ljudima, družiti se, saživjeti sa okolinom, biti čovjek, uvijek pozitivne energije i dobrodošlice za sve, a ne zračiti opasnošću i odbijati ljude od sebe. U borilačkim vještinama jedno veliko majstorstvo je znati kako se saživjeti sa ljudima iz svoje sredine, kako pozitivno komunicirati i djelovati među ljudima, kako svojim pozitivnim stavom utjecati na te ljude. To je dosta teže nego povući se u sebe i glumiti frajera.
Pravi frajeri su dobri ljudi i svi ih cijene. Ona goe kriva držanja, tako se drže samo jeftini kriminlanci i oni koji bi željeli biti kao takvi.
Borilačke vještine se između ostaloga i zato vježbaju, da možeš bolje fukcionirati u društvu. U Kung Fu vještini ima izreka: Kung Fu nije tučnjava sa neprijateljima, Kung Fu je stvaranje mira sa neprijateljem. Čak i u ekstremnim situacijama napada i obrane pravi borac ne zrači mržnjom i negativnom energijom. I tada dok se boriš na život i smrt moraš zračiti pozitivno, možeš imati čvrstu i smrtonosnu namjeru ali bez mržnje. Mržnja otvara vrata pakla.
Borac uz svoje pozitivno enrgetsko znračenje mora znati da je na velikom dobitku ako se nikada u životu nije morao fizički boriti protiv drugih ljudi. Kad postaneš pravi borac i ratnik, do tada češ sigurno imati nekoliko pravih sukoba iza sebe ali češ i shvatiti ružnoću tučnjave i nasilja. Sa druge druge strane, svaki borac mora smatrati velikim gubitkom ako nije upotrjebio svoje znanje borilačkih vještina da pomogne bližnjem svome u bilo kojem smislu i situaciji.
U svim ovim kazivanjima provlači se pravilna svjest, njena složenost i jednostavnost, njena sveobuhvatnost. Onaj ko pobjedu slavi, slavi krvoproliće, stara je izreka borilačkih majstora. Napomena - slavljenje pobjede nije pozitivna energija - ne govorim o pobjedi u oslobađajućim ratovima - nego o pobjedi u borbi, slavljenje pobjede je vrlo opasno za duhovno slabe ljude, a većina ljudi svijeta su duhovno slabi.
Borac zrači pozitivnom energijom uvijek, i kad je u najžešćem sukobu i kad se ruše i nebo i zemlja i kada uživa sa svojom obitelji i prijateljima. Pozitivno - uvijek. Time u borilačkim vještinama otvaramo vrata nebesa i tada nas i sam svemir čuva.
U japanskom jeziku postoji riječ Gokataken. Ta riječ označava cjelokupni zbir prakse, tehnika, metoda, iskustva, kata, tradicija, legendi, osnovne ideje, duha i ezoterične dijelove pojednine škole. Uglavnom se ta riječ odnosi na Karate stilove ali nam ovdje može poslužti da prikažemo sveobuhvatnost borilačkih vještina. ezoterični dijelovi neke škole su: masaža, samomasaža, akupresura, akupunktura. biljno lječenje, metode posebnog utjecaja, metode meditacije, koncentracije, disanja i put prosvjetljenja.
Borac koji je već na putu, mora biti svjestan koliko je složena i velika struktura njegove borilačke vještine, a u skaldu sa tim koliki mora biti njegov trud da bi savladao sva učenja svoje vještine. Osnova svakog Gokatakena je osnovna tehnika - osnova svih borilačkih vještina je njihova osnovna tehnika. Ta osnovna tehnika je pre-važna, ona je prvi korak, prva stepenica. Što je veća i šira ta naša osnova to je viši vrh - to vam je kao planina.
Dok se vježba borilačka vještina, niti jedan dio učenja se nesmije izostaviti, niti jedan dio tehnike, niti jedna tehnika. Ako je nešto izostavljeno, cijela vještina gubi. Vježbanje na stari način je značilo po nekoliko tisuća ponavljanja osnovnih tehnika, jedne tehnike, sve dok ta tehnika ne bi postala pojedinačno savršenstvo.
UM I TEHNIKA
Svaka tehnika ima svoju mentalnu nadgradnju. Borac mora znati da tehnike nisu samo fizičke vježbe i ništa više, da nisu samo sredstva za borbu i natjecajnja. Takva mišljenja proizlaze iz nepoznavanja biti borilačkih vještina. Nedavno sam razgovarao sa jednim vježbačem Karatea - crni pojas 2. DAN i kaže on meni da je naučio sve što se može naučiti u Karateu, te da nema više što za naučiti i ide dalje vježbati neku drugu borilačku vještinu, možda Aikido ili Ninjutsu ili...Bio je dobar natjecatelj i vježbao je sportski Karate.
Taj moj poznanik iako je dosta dobar takmičar nije uspio postići ni vrh u sprtskom karateu - prvenstvo svijeta, Europe ili slično a u tradicionalnom smislu nažalost nema pojma o Karateu. Tradicionalno gledajući nije naučio ništa osim mahanja rukama i nogama za postizanje bodova. No, ne krivim tu njega, on tijekom svog vježbanja nije od svojih učitelja dobio pravi uvid u ono čime se on bavi. Nije dobio uvid u cijeli Gokataken svog stila te u to koliko još ima za učiti. Karate je predivna, efikasna i vrlo široka borilačka vještina u kojoj ima tajni za otkrivanje za cijeli život. Takva je svaka istinska borilačka vještina.
Pazite, svaka tehnika u vašim vještinama, svaka tehnika ima iza sebe prvo tisuće godina postojanja i svoje svrhe, svaki stav, svaki blok, svaki udarac, svaka kombinacija, svaka kata, forma, sastav, dogovoreni sparing i tehnika ima uz sebe svoju ideju postojanja, svaka tehnika ima svrhu i smisao, nastala je po ideji, svrsi i smislu i to prati sve tehnike. Kroz razumijevanje recimo to tako ideja svake tehnike, svake kretnje u borilačkim vještinama mi dolazimo do raznih razina razumijevanja - do razumijevanja samih sebe, do razumijevanja protivnika, do razumijevanja okoline i tako dalje. Da bi se to moglo - put je samo jedan - svaka tehnika mora postati elementarno savršenstvo stečeno milijunima ponavljanja. Ideja-svrha-smisao-tehnika.milijuni ponavljanja-razumijevanje-savršenstvo-uvidi-prosvjetljenje.
Bez tih uvida moj poznanik nije znao da je njegov zenkutsu dachi - dugi stav. npr. osnovni tip upoznavanja statičke energije, gdje je energija potencijal, gdje se ona skuplja i tako stvara početak tehnike. Stav je početak borilačke vještine, stav u sebi nosi neograničene mogućnosti. Svaki stav ima svoju savršenu energetsku ravnotežu, svoju domenu primjene u praksi, svaki stav razvija druge mišiće, tetive i sposobnosti, stav odgovara umu, um je neograničen, stav je neograničen, iz jednog stava možemo prijeći u druge stavove, stav odgovara statičnosti, promjeni, izmjeni energija, zadržavanju energija, stav je osnova za tisuće tehnika, svaka kreće i završava iz nekog stava. Poznavanje - uvid u stvarno značenje stava je od izuzetne važnosti za znanje u borilačkim vještinama, pravilan stav omogućuje slanje energije točno tamo gdje treba, izvođenje maksimalnih rezultata uz minimalne napore - a to je samo stav.
Bez takvog uvida i sličnih uvida u tehnike borilačkih vještina - stav će biti samo fizički položaj. Velika činjenica je recimo da i ovaj moj poznaik a i puno drugih vježbaća odbijaju razumijevanje svih dijelova svojih vještina ali je velika činjenica i to da danas imamo jako puno trenera i učitelja koji također ne znaju sve to. Na svom putu naići čete na tzv. učitelje borilačkih vještina koji ne znaju da najobičniji osnovi blok iz neke borilačke vještine mogu primjeniti na stotine načina, i kao blok, i kao udarac i kao kontraudarac, i kao tehniku lomljenja itd...
Želim ovdje istaknuti važnost. Važnost svakog pojedinog pokreta u borilačkim vještinama - sve što učite vrlo je važno i pomaže vam da brže i bolje naučite vaše znanje. U mojim istraživanjima i traganjaim imao sam tu sreću da sam naišao na ljude koji imaju takvo znanje i koji su mi otvorili oči. Tako sam par puta uspio obraniti se od napada - tehnikama koje drugi ljudi uopće ne vježbaju - dugim stavim i jednim jednimm blokom podlakticom prema van, koji je djelovao i kao preusmjeravanje protivnikove energije i kao udarac u ruku koja napada i to je napadaču bilo dosta, a ja sam dožiovio trenutni uvid u točnost svih mojih proučavanja do tada. Svaki pokret je važan.
VJEČITI POČETNICI
Koliko god mi vježbali, ja vježbam borilačke vještine već 37 godina, moramo biti svjesni da smo unatoč tome početnici, da još uvijek ne znamo sve, da nismo sve naučili i da imamo još puno za učiti. Mi svi moramo slijediti princip stalnog učenja. Opće je poznato da od svih ljudi na cijelom svijetu - onih koji počnu vježbati borilačke vještine manje od 10% nastavlja sa vježbanjem i dostigne nivo majstora. Od tih ljudi koji dostognu nivo majstora još manji postotak stvarno vježba i uči dalje.
Mi kao vježbači borilačkih vještina, ja kao vježbač borilačkih vještina moramo biti svjesni da ako ne vježbamo stalno i svakodnevno da se onda bavimo rekreacijom i da od toga ne očekujemo uvide, znanje i sposobnosti.
Borac je vječiti početnik i taj stav u umu mora zauvjek zapamtiti i nositi ga uza se. Bez obzira koji pojas ili nivo imam ja sam vječiti početnik i stalno učim i tragam.
Ovo je takođr jedan uvid - tajna koju otkrivam: kada se u borcu ujednini shvaćanje da je on vječiti početnik, kada on uvijek ima stav i želju za učenjem kao prvih dana njegova vježbanja, onu radost i treperenje od uzbuđenja jer je naučio i jer će naučiti nešto novo tada se događa transformacija borca koja podiže sve njegove sposobnosti i znanja na viši nivo. Zbog te transformacije borac brže savladava nove stvari i čini se da mu ništa nje teško a tehnike njegovo znanje djeluju točno onda kada trebaju bez zadrške i sa efikasnošću.
ZRAČENJE ENERGIJE
Ratnik, borac bi trebao oko sebe uvijek zračiti pozitivnom energijom, energijom svijetla, sunca i suosjećanja za sva živa bića koja ga okružuju. Takvim stavom borac će sačuvati srce i osjećajnost. Kako za sebe tako iza svijet i za život. Prije sam napisao da dobar borac mora moći projicirati različite vidove emocija i energije po želji u taktičke svrhe, zbog borbe, obmane i sl... to je u redu kad se radi o situacijama borbe, prijetnje, pregovora i u životnim sukobima gjde je takvo ponašanje potrebno. Na primjer takvo proiciranje emocija je potrebno kad je jedan borac sam i okružen sa više napadača, tada on može pokazati strah i zapomagati i moliti i kumiti kako bi opustio napadače i kada njihov oprez popusti, kako bi ih napao i pobjedio ili pobjegao iz opasne situacije. Takvo zračenje emocija i energija je taktika a ne istinsko držnja borca.
Istinsko držanje osim što je to držanje davanja svega od sebe je zračenje pozitivnom i svijetlom energijom. Postoje ljudi koje susrećete u svom svakodnevnom životu, neki od njih su i vježbaći raznih disciplina koji oko sebe zrače opasnošću i upozoravaju na oprez. Mrki pogledi, napadno kretanje, napuhana držanja, glasno izražavanje i gestikuiliranje, stalno traženje konflikta. Po mom skromnom mišljenju takvo zračenje emocija, energije, odnosno takvo ponašanje samo izaziva nevolju i takvi vrlo lako stradaju.
Jedan od glavnih štemera u mom rodnom kraju je bio baš takvog ponašanja kako sam gore opisao, ja sam tada bio još klinac, no svi su bježali i sklanjali se tom čovjeku s puta, sve dok ga jednog dana uopla manji i slabiji čovjek nije usmrtio nožem, sa preko 20 uboda.
Pravi borac iako niakda ne spušta oprez, mora komunicirati sa ljudima, družiti se, saživjeti sa okolinom, biti čovjek, uvijek pozitivne energije i dobrodošlice za sve, a ne zračiti opasnošću i odbijati ljude od sebe. U borilačkim vještinama jedno veliko majstorstvo je znati kako se saživjeti sa ljudima iz svoje sredine, kako pozitivno komunicirati i djelovati među ljudima, kako svojim pozitivnim stavom utjecati na te ljude. To je dosta teže nego povući se u sebe i glumiti frajera.
Pravi frajeri su dobri ljudi i svi ih cijene. Ona goe kriva držanja, tako se drže samo jeftini kriminlanci i oni koji bi željeli biti kao takvi.
Borilačke vještine se između ostaloga i zato vježbaju, da možeš bolje fukcionirati u društvu. U Kung Fu vještini ima izreka: Kung Fu nije tučnjava sa neprijateljima, Kung Fu je stvaranje mira sa neprijateljem. Čak i u ekstremnim situacijama napada i obrane pravi borac ne zrači mržnjom i negativnom energijom. I tada dok se boriš na život i smrt moraš zračiti pozitivno, možeš imati čvrstu i smrtonosnu namjeru ali bez mržnje. Mržnja otvara vrata pakla.
Borac uz svoje pozitivno enrgetsko znračenje mora znati da je na velikom dobitku ako se nikada u životu nije morao fizički boriti protiv drugih ljudi. Kad postaneš pravi borac i ratnik, do tada češ sigurno imati nekoliko pravih sukoba iza sebe ali češ i shvatiti ružnoću tučnjave i nasilja. Sa druge druge strane, svaki borac mora smatrati velikim gubitkom ako nije upotrjebio svoje znanje borilačkih vještina da pomogne bližnjem svome u bilo kojem smislu i situaciji.
U svim ovim kazivanjima provlači se pravilna svjest, njena složenost i jednostavnost, njena sveobuhvatnost. Onaj ko pobjedu slavi, slavi krvoproliće, stara je izreka borilačkih majstora. Napomena - slavljenje pobjede nije pozitivna energija - ne govorim o pobjedi u oslobađajućim ratovima - nego o pobjedi u borbi, slavljenje pobjede je vrlo opasno za duhovno slabe ljude, a većina ljudi svijeta su duhovno slabi.
Borac zrači pozitivnom energijom uvijek, i kad je u najžešćem sukobu i kad se ruše i nebo i zemlja i kada uživa sa svojom obitelji i prijateljima. Pozitivno - uvijek. Time u borilačkim vještinama otvaramo vrata nebesa i tada nas i sam svemir čuva.
Primjedbe
Objavi komentar