TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 3 - LUTANJE 2

SISTEM SVEOBUHVATNOSTI

Borac, ratnik i njegova borilačka vještina moraju biti sveobuhvatni. Istinske borilačke vještine, ako ih malo promotrite - uvidjet ćete to, su sveobuhvatne, svaka na sebi svojstveni način. Ono što ja vježbam zove se xxx, ono što vi vježbate zove se yyy, Karate, Tae Kwon Do, Kung Fu, Ninjutsu, Muai Thai, Kravmaga, Samoobrana, Kuk Sul Do, Hapkido, Aikido, Haidong Gumdo, Aikijutsu, Koryu, Jiu Jitsu, Bugei, Viet Vo Dao, Jeet Kune Do, Defendo, Safta itd. sve su različite borilačke vještine koje netko od nas vježba. Borilačkih vještina ima na tisuće i ako su te vještine - ovdje ne govorim o sportovima, ako su te vještine istinske, izvorne i originalne onda su i sveobuhvatne.

Sveobuhvatnost u mom vježbanju uključuje proučavanje samoobrane u situacijski realnim uvjetima, sve moguće vrste sparinga, trening sa oružjem, kombinacije tehnika, dogovorene sparinge, proučavanje formi i kata, trening fizičke pripreme, specijalni trening, noćni trening, neobični trening, tradicionalni trening, moderni trening, šumski trening, vodeni trening...Sve te treninge izvodim u svim mogućim uvjetima kao što su voda, snijeg, blato, pijesak, led, kiša, nevrijeme, sunce i žega, na stijenama, na drveću, po grmlju, na užadi, sjedeći, ležeći, čučeći, hodajući, na slijepo, kotrljajući se, kombinirajući ove različitite treninge.

Naravno studiram i vježbam i meditaciju i razne vježbe disanja, stalno proučavam znanost o ljudskom tijelu, anatomiju, fiziologiju, sportsku medicinu, sportski i kondicioni trening, prehranu, energetske vježbe i tehnike liječenja, ljekovito bilje i stalno učim nešto novo. Proučavam i ostale borilačke vještine kao što su Aikido, Ninjutsu, Aikijutsu, Hapkido, Karate, Muai Thai, Boks, Hrvanje, Kung Fu, JKD i još puno toga i sve što mogu iskoristiti u svom vlastitom usavršavanju bome i koristim. Naravno najviše se posvećujem treningu mojih vještina ali uvijek se nešto može naučiti od drugih i treba ih proučavati. To je moj način sveobuhvatnosti u vježbanju. To kod mene ide toliko daleko da ponekad vježbam i kako dobro spavati.


Ovakav princip vježbanja je dobar nakon što ste jako dobro savladali svoje vlastite vještine. Greška je početi sve ovako kombinirati ako ste na početku svog vježbanja. Na početku savladate osnove do savršenstva - onda primijenite princip sveobuhvatnosti na vaše stečeno znanje - vježbate te osnove u raznim uvjetima. Tako možete početi. Uvijek pomalo, ne žrtvujući kvalitetu svog vježbanja.

Ovakav pristup vježbanju pomaže da se lakše savladaju moždane barijere.

MOŽDANA BARIJERA

Moždana barijera u vježbanju ili pri našem svakodnevnom učenju i radu se jako dobro osjeća. To je nemogućnost izvođenja neke aktivnosti u potpunosti i totalnoj funkcionalnoj efikasnosti. Nešto želite izvesti, imate mentalnu sliku toga u glavi, imate slike u knjigama i na filmovima, imate demonstraciju instruktora, imate teorijsko znanje o svemu tome i ipak to (bio to pokret, tehnika, borbena tehnika, majstorija sa alatom, kistom, olovkom ili instrumentom) ne možete izvesti - to je moždana barijera.

Ta barijera se savladava samo upornim vježbanjem i samodiscipliniranjem. Kada se savlada i nauči željena aktivnost te kada se ona automatizira - može se reći da je moždana barijera savladana. Moždana barijera je nedostatak neuronskih veza - živčanih veza u tijelu i koordinacije između tih veza, uma i tijela. Te barijere imaju hijerarhijsku strukturu koja se kreće od nižih, koje borac savladava prve u početku svoga vježbanja pa do viših koje se savladavaju kasnije ili se nikada ne savladaju - ovisno o nivou vještine nekog borca.

Pomoću treninga razvijamo slobodan um. Stanje slobodnog uma ima za posljedicu deblokadu i nestanak svih moždanih barijera. Konkretno to izgleda ovako: Početnik u vježbanju na primjer uči izvesti kružni blok podlakticom prema van iz dugog stava i udarac šakom nakon toga. Svi ti pokreti će u početku izgledati traljavo, nepravilnih kutova između zglobova, klimavog stava, visina bloka kriva, angažirana kriva muskulatura, preveliko grčenje mišića i sve to rezultira krutim grčevitim mahanjem. Unatoč tome - učenik ima u glavi potpuno ispravnu sliku svih tih pokreta i zna kako to treba izgledati ali svejedno ne može izvesti sve te tehnike.

To se događa jer u mozgu ne postoji određeni ideomotorički program te nervne veze po tijelu - male sitne koje omogućuju stvaranje preciznog izvođenja tehnike. U mozgu međutim postoji misao - memorija o tehnikama. To nepostojanje programa i postojanje misli i slike je moždana barijera. Sasvim normalna pojava kod nas ljudi.

Nakon mnogo i još više ponavljanja recimo 1000 naš početnik počinje izvoditi svoj tehnike bez misli o njima, bez gledanja u njihovu mentalnu sliku, on jednostavno djeluje. Stotine i tisuće ponavljanja tehnika uzrokuju stvaranje novih nervnih putova u tijelu, novih moždanih motoričkih programa u mozgu, nove veze između uma i tijela te zbog toga vježbać može izvoditi svoje tehnike točno, efikasno i precizno.

Kada se velik broj ponavljanja spoji sa potpunom kontrolom tijela i uma, te kada se sve to spoji sa potpunom koncentracijom i usmjerenošću savladavaju se i duhovne barijere i otvaraju ovi uvidi i vidici u svim sferama postojanja.

Način na koji se postiže svladavanje ovih barijera je jednostavan - što više ponavljanja, varijabilnih ponavljanja u različitim uvjetima - po principu sveobuhvatnosti - u naj-nemogućijim i naj-neobičnijim uvjetima.

UVJETI VJEŽBANJA

Jako puno vježbača borilačkih vještina, vježbača bilo kojih drugih disciplina misli -ali stvarno misli i tako se i ponaša da ne mogu vježbati svoje vještine ako za to uvijeti nisu povoljni - tj. recimo dobri. Takvi vježbaći misle da za jihovo vježbanje treba biti lijepa dvorana, uvijek toplo, obavezno tuširanje odmah poslije treninga, klima uređaji u dvoranama  slvačionicama, ako se vježba negdje vani - idealno lijepo vrijeme i idealno mjesto, i obavezno vježbanje u dvorani ako vani nije lijepo vrijeme.

Nažalost jako puno vježbača sa kojima sam radio i radim misli isto tako. Naravno u sveobuhvatnoj borilačkoj vještini takvo ponašanje je krivo. Trenirati se može i mora u svim uvjetima - po kiši, snijegu, blatu, vodi...vani, unutra i tako dalje. Zar mi živote svoje živimo samo po ljepom vremenu i samo u kućama? Živio u svemu i tako treba i vježbati u svemu. Približavanje prirodi se odvija samo sa vježbajem u prirodi - priroda nije samo ljepo vrijeme.

Kad se vježba u različitim uvjetima - sveobuhvatno - borac je spreman za obranu od napada. Napad se nikada neće dogoditi u za vas povoljnim uvijetima, napad se uvijek u pravilu događa kada se žrtva nalazi u nepovoljnom položaju, nepovoljnoj situaciji ili na nepovoljnom mjestu. Napadi su iznenadni, često u mraku i polumraku, često na mjestima gdje nema mogućnosti bijega i zvanja pomoći - gdje je napadnuta osoba prepuštena sebi i svojo vještini. Da bi se obranili od takvih napada moramo vježbati po svuda, u razna doba, u raznim vremenskim uvjetima.

Čak i u sportskom vježbanju - garantiram bolje rezultate i uspješniju karijeru ako sportaš vježba uz sve svoje regularne treninge i u prirodi po svim vrem. uvjetima, po teškim terenima, u luda vremena - tada će se naviknuti savladavati velike teškoće, tako da će mu natjecanje - pogotovo borilačko biti sasvim lako odraditi - a da nije u niti jednom trenutku ugrožen od suparnika. Takvo vježbanje daje sportašu onu potrebnu nadmoć nad suparnicima koju oni nemaju jer nisu vježbali sa takvom voljom i pristupom. Takav trening vam omogućuje da doslovno prođete kroz protivnika a da se ni ne umorite.

VOLJA I STIMULANSI

Jednom prilikom sam bio učesnik borilačkog seminara u Austriju, grad Beč. Tamo smo tri puta na dan jako vježbali razne aspekte borilačkih vještina. Seminar je bio kvalitetan, majstori koji su ga vodili vrhunski, ekipa za druženje odlična. No, puno mladih majstora na tom seminaru - Austrijanci i Njemci, koristilo je razne stimulanse kao pomoć za izdržljivost i snagu.

Ti majstori su pili jako puno red bull pića, te razne druge energetske napitke kroz cijele dane vježbanja. Moj tim i ja smo pili vodu i sok, jeli hrau kou smo imali i to je bilo to. U svim grupnim natjecanjima - igrama u kojima treba pokazati kombinaciju raznih sposobnosti, kao što su znanje plivanja, brzina, snaga, izdržljivost, vještina i tehnika - naš tim iz Hrvatske je bio uvjek prvi. Uvijek smo pobijedili naše nastimulirane kolege.

Ništa im nisu pomogli razni stimulansi da bi bli bolji. Naš uspjeh pripisujem jedino našem načinu vježbanja - sveobuhvatnosti. Taj način vježbanja razvija sve ljudske sposobnosti bolje nego bilo koji postojeći stimulans na tržištu. Naša forma je bila vrhunska, mi cijeli život plivamo i vježbamo na divljim rijekama i moru, tako da je nama to sve normalno.

U vježbanju je najvažnija volja - ispravno vježbanje mora kod vježbača razviti nesalomljivu istinsku pozitivnu volju. Kad se to desi teškoće treninga, vježbanja i života nisu više teške. Što se tiće raznih stimulansa i dodataka prehrani, slažem se da ih treba koristiti, ali sa znanjem kada, zašto, što i koliko, te ne pretjerivati sa tim, osnova zdravog vježbanja je zdrava prehrana a ne hrpe kemije.

VRHUNSKI SPORT


Pogledajte današnje vrhunske sportaše - Janica, Ivica, Mavrović, nogometaši, rukometaši, tenisači, Cikatić i drugi, svi su jako izozljeđivani zbog njihovog bavljenja vrhunskim sportom. To se događa i rekreativnim vježbačima u teretanama, na haklu, na nogaću i košarci i drugdje. Ljudi se jako ozljeđuju vježbajući vrhunski sport. Naravno svatko pametan vidi i zna da to nje dobro. Sportaši se žrtvuju - svoje zdravlje u zamjenu za novac i slavu.

Vrhunski sport je po meni sustavno uništavaje sportaša. Sport i vježbaje treba služiti da izgrađuje vaše zdravlje a ne da ga uništava - to uvijek imajte na umu. Niti jedan rezultat nje vrijedan žrtve ljudskog zdravlja. Ispravan trening mora cijelo vrijeme unaprjeđivati vaše zdravlje i čuvati vas od svih ozljeda. Ako vježbate i uništavate svoje zdravlje - prvo nemate pojma o vježbanju, drugo na krivom ste putu. Vježbanje služi da bi bili zdraviji, sposobniji i pametniji. Pametni ljudi ne ozljeđuju sami sebe. To nije stvar muškosti ili karaktera - svi igraju bez zagrijavanja pa ću i ja -i opa ode ahilova tetiva ili mišić u listu i onda 7 mjeseci šepanja ako imaš sreće. To je stvar zdravog razuma.

U treningu borilačkih vještina imamo dvije uzrečice: - Sam si si kriv - i Nisi pazio - zato si zadobio ozljedu, zato te partner ozljedio. Tradicionalan trening ide polako i sigurno - vrhunski sport ide brzo, brže, više, jače - i nesigurno. Danas nitko ne želi polako i sigurno jer ne vidi rezultate svoga vježbanja odmah, svi žele brzo i efikasno. Brzo i efikasno - nosi veliku opasnost od ozljeda.

Vrhunski sport - vrhunsko uništenje zbog rezultata. Ispravno vježbanje ne može biti po pravilima vrhunskog sporta. Ispravno vježbati znači bez žurbe, bez trke, bez štoperice. To ne znaći da nema jakog treninga. Ima, ali kada je vježbač prirodno zbog svog vježbanja postao sposoban za jači trening nego prije.

Kod jednog majstora trening se zna tako zaigrait da vježbači krenu vježbati runde udaraca na vreći - pa kažu idemo sad ruke pa ćemo poslije noge, pa kombinacije ruke i noge i tako vježbamo ruke a kad tamo prošlo već pola sata udaranja rukama - i to jakog intenziteta - naravno sa raznim promjenama ali bez odmora, pa onda prelazimo na noge, pa na kombinacije - sve bez štoperice i normalnih rundi -treniramo jako, samoobrambeno ali i dugo.

Po mom skromnom mišljenju ispravan trening borilačkih vještina na sveobuhvatan način mora vježbaču dati takve sposobnosti da je i najvrhunskiji sportaš na svijetu smiješan u usporedbi sa vrhunskim majstorom borilačke vještine.

U našem treningu treba iskoristiti sva moguća nova znanstvena saznanja iz vrhunskog sporta i spotske znanonsti, ali iskoristiti da nas unaprijeđuje kao cjelovita bića a ne da se još bolje potrgamo zbog toga.

OPORAVAK

Što borac više vježba, jače vježba treba mu i više oporavka. Oporavak se dijeli na razne faze i vrste, no bitno je znati da bez adekvatnog odmora i oporavka nema napretka. Oporavak borca jednako je važan kao i trening i ne treba ga odvajati od treinga. Zato se ponekad kaže da taj i taj majstor živi borilačku vještinu, jer živi na način koji mu omogućuje stalni napredak. Što se više vježba tijelo traži više energije, troši više energije i treba vrijeme za oporavak.

Oporavk je san, prehrana, aktivno odmaranje laganim vježbama ili aktivnostima. Borac mora paziti da od prevelikog entuzijazma ne zapadne u stanje pretreniranosti i dugotrajnog zamora. Pretreniranost se događa kada se previše vježba a premalo odmara i loše hrani i pije. Sada tu u moderna vremena nastupa razna kemja -vitamii, minerali, proteini, ugljikohidrati itd...Sve to nije loše ali kako sam već naveo mora se znati što, kako i zašto i ne pretjerivati.

Primjetit će te u svom vježbanju da se netko oporavlja brže netko sporije, netko se umara lakše, netko teže - svi su ljudi različiti pa tako svaki sistem oporavka koji planirate - aktivnosti, pasivno odmaranje, prehrana i dodatci - mora biti prilagođeno točno vama - vašem načinu života i vježbanja, tada oporavak djeluje i ubrzava  odmor organizma.

SURADNJA

Za borca i vježbača borilačkih vještina vrlo je važna suradnja sa vježbačima i majstorima drugih vještina. Borac sa njima treba razgovarati, razmjenjivati ideje, proučavati njihove vještine, gledati ih kako vježbaju, vježbati sa njima - ponekad. To je vrlo korisno zbog toga jer se tako učimo da ima i drugih puteva, drugih ideja, različitih mišljenja i tehnika a ipak svi možeo zajedno surađivati i pomoći jedan drugome u napretku.

Naravno ne misle svi majstori i vježbači tako. Netko vježba samo svoje i zatvoren je u svoj sistem. Zatvorenost nas ne može naučiti o drugima, ne možeo znati kako, što i zašo netko drugi sve to radi potpuno drugačije a dobivamo isti cilj - vještiu, obranu, razumjevanje. Učenje borilačkih vještina je razvoj - ne zatvaranja - zatvaranje je stagnacija - nema razvoja.

Kroz suradnju sa vježbačima drugih stilova borac dolazi do novih spoznaja o svojoj vlastitoj vještini i o samom sebi a naravno i o vještini od druge osobe, ta interakcija je vrlo važna, potiće poštivanje - poštovanje onoga što vježbamo mi i onoga što vježba netko drugi.