TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 4 - BORILAČKA UMJETNOST 6
MUDRAC
Tko je mudrac? To je čovjek koji se nalazi u mirovanju, čovjek u kojem pod djelovanjem spontanosti postoji uravnoteženost i lakoća. Svojim mirom on čuva integritet duha i izbjegava brige i teškoće i štetne utjecaje. Njegov mir je toliki da ga više ne plaši ni smrt koja je za njega tek transformacija, tek metamorfoza nebeskog djelovanja. On živi kao da pluta po vodi, te tako nije podložan ni nevoljama ni materijalnim preprekama, ni kritici živih ni prekoru pokajnika. To je čovjek koji je uspio da savlada strasti i imanje u tolikoj mjeri da se više ničemu ne opire i hrani se isključivo prazninom.
Takav mudrac traži najveću moguću jednostavnost i čistoću, ali kao unutrašnje stanje, ne kao rezultat samomučenja, askeze ili nasilnog suprotstavljanja volji.
Pravi sveti čovjek upoznaje unutrašnji mir tako što podešava svoje djelovanje prema kretanju neba i zemlje - a koliko vas je danas pogledalo u nebo i zemlju ujutro kad ste se ustali, koliko?. On nema nikakve potrebe da bježi od svijeta, bilo putujuću, bilo povlačeći se u samoću ili u asketizam ili u varljivu koncepciju ljudskog poimanja svemira i pojava. On čak ne pokušava ni da postigne stanje praznine i prosvjetljenja, niti svjetlosti i svetosti. Čitav njegov mentalni svijet sazdan je od praznine, tako da on nema što da postigne, ni od čega da bježi, ničemo da se suprotstavi, ništa da nauči, sve je tu sa njim, treba samo otvoriti srce.
Njegova volja i smjernost je bezgranična jer je o izraz radosti i vitalnosti postojanja. Njegova unutarnja snaga je tolika da on ne osjeća potrebu da se izdvaja od drugih.
Samo savršen čovjek može živjeti među svojim suvremenicima a da ne prihvati njihove predrasude. On im se prilagođava, a ne gubi pri tome svoju ličnost. Njihovo učenje mu ništa ne donosi. Dopušta njihove težnje ali im se ne pridružuje. Sa druge strane mudrac neće pokušati drugima nametati svoje stavove kao univerzalnu istinu, niti će se truditi da druge vrati doktrini starih mudraca, doktrina drevnih istina.
Borilački Umjetnik nastoji biti kao i ovaj gornji mudrac. Eto, sad mala digresija - vidite koliko je Borilačka umjetnost više od samog pukog vježbanja borbenih tehnika. BU je život i način života, BU je put ka mudrosti, istini, slobodi i jedinstvu.
SMRTONOSNO ORUŽJE
U jednom periodu mog života bio sam pripadnik jedna specijalne vojno policijske antiterorističke postrojbe, te sam imao prijatelja koji je zajedno samnom vježbao Tae Kwon Do i koji se divio toj činjenici. Kad sam ga sreo negdje na terenu u ratu, kaže on meni: - Gogi ti si sada smrtonosno oružje, kao Mel Gibson u filmu. - Mislio je to zbog te moje obuke, jedince i zbog toga jer sam tada bio dosta dobar u Tae Kwon Do-u. Ja sam tada, kad mi je on to rekao bio vesel ko violina, jer me uspoređuje sa mitom kojem smo se svi divili tada i svi htjeli biti kao Rigs iz filma, kao zelene beretke iz Amerike, da misli da sam toliko opasan i dobar. U jednom periodu mog života bilo mi je vrlo važno da drugi misle kako sam jako opasan za sve. Tada sam bio mlad, i bio je rat, i to je za to vrijeme bilo normalno, biti malo lud, malo opasan ali ipak dobar.
O kako smo bili u krivu i on i ja. Taj moj prijatelj je nažalost uskoro poginuo u ratu, a ja sam u spomen na njega svaki mjesec barem jednom gledao film Smrtonosno Oružje . Dosta godina nisam posebno razmišljao o svemu tome, no danas vam mogu reći slijedeće:
Nema moći u ubijanju, nema, nije moćan ona koji ubija, nije moćan onaj tko zna i može ubijati na tisuće načina. Vrlo je sramotno da te netko zove smrtonosnim oružjem. Ja mogu vrlo lako to biti, vješt sam sa raznim oružjima, modernim i starim, također mogu biti smrtonosan i rukama i nogama, mogu ako baš hoću ubiti u par sekundi bilo koga, ali to nje nikakva sila niti moć, niti išta slično. To može svatko, za to ne treba cijeli život vježbati BU ili nešto drugo, ubiti nekoga vrlo je lako, ljudi su vrlo krhka bića, svaki vozač automobila, kamiona, tramvaja, vlaka je potencijalni ubojica. Zamislite da je neki vozač poludio i vozi po pločniku gazeći ljude - nekoga će ubiti tim svojim činom, za to ne treba biti specijalac ili BU. To može svaka bena kao što nažalost često viđamo i u Hrvatskoj i u svijetu.
Najveća moć je kada BU može spašavati živote, pomagati drugima, spašavati svojim rukama, liječiti ljude. Izlječenje sebe i drugih to je najveća moć i tko to može i radi taj je moćan BU. Tko je okarakterizirati kao smrtonosno oružje i takvim se smatra, ta ništa ne vrijedi, to je običan stroj za ubijanje. Nekome dati život to je moć.
BU mora težiti i raditi na tome da njegov ruke, tijelo i um postaju tako moći da daju život, da daju, ne da oduzimaju.
TEŠKOĆE SPOZNAJE
Tko je mudrac? To je čovjek koji se nalazi u mirovanju, čovjek u kojem pod djelovanjem spontanosti postoji uravnoteženost i lakoća. Svojim mirom on čuva integritet duha i izbjegava brige i teškoće i štetne utjecaje. Njegov mir je toliki da ga više ne plaši ni smrt koja je za njega tek transformacija, tek metamorfoza nebeskog djelovanja. On živi kao da pluta po vodi, te tako nije podložan ni nevoljama ni materijalnim preprekama, ni kritici živih ni prekoru pokajnika. To je čovjek koji je uspio da savlada strasti i imanje u tolikoj mjeri da se više ničemu ne opire i hrani se isključivo prazninom.
Takav mudrac traži najveću moguću jednostavnost i čistoću, ali kao unutrašnje stanje, ne kao rezultat samomučenja, askeze ili nasilnog suprotstavljanja volji.
Pravi sveti čovjek upoznaje unutrašnji mir tako što podešava svoje djelovanje prema kretanju neba i zemlje - a koliko vas je danas pogledalo u nebo i zemlju ujutro kad ste se ustali, koliko?. On nema nikakve potrebe da bježi od svijeta, bilo putujuću, bilo povlačeći se u samoću ili u asketizam ili u varljivu koncepciju ljudskog poimanja svemira i pojava. On čak ne pokušava ni da postigne stanje praznine i prosvjetljenja, niti svjetlosti i svetosti. Čitav njegov mentalni svijet sazdan je od praznine, tako da on nema što da postigne, ni od čega da bježi, ničemo da se suprotstavi, ništa da nauči, sve je tu sa njim, treba samo otvoriti srce.
Njegova volja i smjernost je bezgranična jer je o izraz radosti i vitalnosti postojanja. Njegova unutarnja snaga je tolika da on ne osjeća potrebu da se izdvaja od drugih.
Samo savršen čovjek može živjeti među svojim suvremenicima a da ne prihvati njihove predrasude. On im se prilagođava, a ne gubi pri tome svoju ličnost. Njihovo učenje mu ništa ne donosi. Dopušta njihove težnje ali im se ne pridružuje. Sa druge strane mudrac neće pokušati drugima nametati svoje stavove kao univerzalnu istinu, niti će se truditi da druge vrati doktrini starih mudraca, doktrina drevnih istina.
Borilački Umjetnik nastoji biti kao i ovaj gornji mudrac. Eto, sad mala digresija - vidite koliko je Borilačka umjetnost više od samog pukog vježbanja borbenih tehnika. BU je život i način života, BU je put ka mudrosti, istini, slobodi i jedinstvu.
SMRTONOSNO ORUŽJE
U jednom periodu mog života bio sam pripadnik jedna specijalne vojno policijske antiterorističke postrojbe, te sam imao prijatelja koji je zajedno samnom vježbao Tae Kwon Do i koji se divio toj činjenici. Kad sam ga sreo negdje na terenu u ratu, kaže on meni: - Gogi ti si sada smrtonosno oružje, kao Mel Gibson u filmu. - Mislio je to zbog te moje obuke, jedince i zbog toga jer sam tada bio dosta dobar u Tae Kwon Do-u. Ja sam tada, kad mi je on to rekao bio vesel ko violina, jer me uspoređuje sa mitom kojem smo se svi divili tada i svi htjeli biti kao Rigs iz filma, kao zelene beretke iz Amerike, da misli da sam toliko opasan i dobar. U jednom periodu mog života bilo mi je vrlo važno da drugi misle kako sam jako opasan za sve. Tada sam bio mlad, i bio je rat, i to je za to vrijeme bilo normalno, biti malo lud, malo opasan ali ipak dobar.
O kako smo bili u krivu i on i ja. Taj moj prijatelj je nažalost uskoro poginuo u ratu, a ja sam u spomen na njega svaki mjesec barem jednom gledao film Smrtonosno Oružje . Dosta godina nisam posebno razmišljao o svemu tome, no danas vam mogu reći slijedeće:
Nema moći u ubijanju, nema, nije moćan ona koji ubija, nije moćan onaj tko zna i može ubijati na tisuće načina. Vrlo je sramotno da te netko zove smrtonosnim oružjem. Ja mogu vrlo lako to biti, vješt sam sa raznim oružjima, modernim i starim, također mogu biti smrtonosan i rukama i nogama, mogu ako baš hoću ubiti u par sekundi bilo koga, ali to nje nikakva sila niti moć, niti išta slično. To može svatko, za to ne treba cijeli život vježbati BU ili nešto drugo, ubiti nekoga vrlo je lako, ljudi su vrlo krhka bića, svaki vozač automobila, kamiona, tramvaja, vlaka je potencijalni ubojica. Zamislite da je neki vozač poludio i vozi po pločniku gazeći ljude - nekoga će ubiti tim svojim činom, za to ne treba biti specijalac ili BU. To može svaka bena kao što nažalost često viđamo i u Hrvatskoj i u svijetu.
Najveća moć je kada BU može spašavati živote, pomagati drugima, spašavati svojim rukama, liječiti ljude. Izlječenje sebe i drugih to je najveća moć i tko to može i radi taj je moćan BU. Tko je okarakterizirati kao smrtonosno oružje i takvim se smatra, ta ništa ne vrijedi, to je običan stroj za ubijanje. Nekome dati život to je moć.
BU mora težiti i raditi na tome da njegov ruke, tijelo i um postaju tako moći da daju život, da daju, ne da oduzimaju.
TEŠKOĆE SPOZNAJE
Kada čovjek teži k istini i istinskom znanju te se u skladu s tim i ponaša, živi i djeluje i govori, opa, tada taj čovjek izaziva probleme. Jako puno ljudi istinu ne želi uopće čuti, uopće ne vjeruje u istinu, nego u neka svoja zamišljanja i servirane informacije. Žao mi je ali to je tako, mi kao Borilački Umjetnici moramo znati nositi se sa odgovornošću istine. Puno puta ćete znati razne istine koje će vas smetate a promjeniti ih ne možete, tu nastupa vaše znanje Borilačkih Umjetnosti, filozofije i načina BU življenja.
Takvo stanje nam omogućava da postignemo stanje zadovoljstva samo zato što činimo to što činimo, da smo zadovoljni kad radimo svoje svakodnevne posliće, kretanja i obaveze. To se ne postiže na silu nego sagledavanjem života u kojem se uvijek očituje davanje svega od sebe u svakom trenutku, te glavni stav da nam je najveća nagrada onda kada činimo nešto dobro. To znači da ako je potrebno počistiti neko smeće kad to i stvarno uradimo, taj rad nam je nagrada. Sve što radimo - čišćenje izmeta u zaštopanom WC-u sve nam je to jednaka nagrada kao i najugodniji rad ili nerad, nema razlike. Prosvjetljenje se nalazi u svakom trenutku - ne smije se voliti i ne voliti ovo ili ono, sve što radimo radimo za naše dobro.
U svom životu BU mora imati ovakav stav: NOSIM DRVA, CRPEM VODU,
O KAKO DIVNO, O KAKO UZVIŠENO.
i stavom: IZVADITI VATRU USRED DUBOKE VODE, IZVADITI VODU USRED VELIKE VATRE.
BU ne smije dijeliti život niti svoje poslove i aktivnosti na ono što činimo rado i nerado. Svaka sekundica i stotinka našeg života najveća je radost i sreća. IZ svake životne situacije nešto se da i može naučiti. Ista je stvar sa pobjedama i porazima, uspjesima i neuspjesima u životu. Ne treba se radovati pobjedi i uspjehu niti tugovati u porazu i neuspjehu. Treba biti sretan i svjestan da je velika radost naša akcija kojom djelujemo a ne krajnji rezultat. Nekada uspijemo pa je to uspjeh, nekada ne uspijemo pa je to neuspjeh - uspjeh i neuspjeh su isto - jedno.
Svaka naša akcija ima za posljedicu dvije jednake mogućnosti - uspjeh ili neuspjeh. Po završetku neke naše akcije li rada radujemo se uspjehu ili se ne radujemo neuspjehu. Ali u oba slučaja dio ovog drugog je tu, ako je bio uspjeh- neuspjeh je malo popustio ali je i dalje tu, i obratno, znači sve je to jedno sa različitim prevagama i omjerima. Pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh su dio jednoga - djelovanja ili akcije nisu odvojeni i nisu neprijatelji. Ovdje vam govorim o načinu života ne o načinu borbe. Borba je nešto drugo - u borbi BU uvijek djeluje ne brinući za ništa od svega toga, kao jedno sa svemirom, a protiv svemira se nitko ne može obraniti.
Priroda ljudskog djelovanja je stvaralaštvo i stvaranje, tako da uopće nema potrebe za nekim isticanjem uspjeha ili neuspjeha. Kada BU djeluje on stvara nešto pozitivno ili negativno. Stvaralaštvo, rad, akcija nije nikada potpuno jedno nego je i jedno malo više a drugo malo manje, pa se može reći da su pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh, plus i minus jedno. To vam je kao struja - nema struje - električne energije bez suprotnih polova.
Tako je složen cjeli ljudski život, uvijek negdje nešto popušta ili prevladava dok se u isto vrijeme događa suprotna reakcija. Taj način djelovanja u ljudi je uvijek prisutan. Kad hodate, jedni mišići se stežu a drugi popuštaju - jedi su uspješni u akciji drugi totalno neuspješni u stezanju i tako dobivamo jedno - hod, kad bi sve opustili - pali nema hoda - pad, kad bi sve stegnuli nema hoda - pad.
Ovo je objašnjenje na makro razini, što se više raščlanjuje akcija i energija vidljivija je podjela na razne dijelove atoma, protona, neutrona, quarkova itd..... a sve to je dio jednoga velikog svemira. Zato BU svoj život vodi kao jedno koje obuhvaća sve, i kada vježbamo i usavršavamo neke dijelove nekih disciplina - krajnji cilj je uvijek postati jedinstvo sa tim jednim, sa svemirom.
Ja sam uvijek veseo i sretan, gledam ljude oko sebe, stalno kukaju, stalno se žale, stalno cendraju kao mala djeca, ništa im ne paše - vidi kako je ovaj - ova parkirao, vidi kako je ovaj -ova odjeven, vidi kako se ovaj - ova kreće, gle kako ova budala vozi, gle idiota što to radi, gle ovo, gle ono, vidi one tamo kako piju, jedu i kaj ti ja znam. Drugi u svemu vide napad na sebe, - npr. zaustavila me prometna policija i nisam ja kriv kaj nisam vezan, nisam je prošao kroz crveno ne bi ja nikada, kaj me sad tu zaustavljate dok kriminalci vani kradu, ja nisam kriv, kriva za ništa, nisam vidio- vidjela, ograničenje 50 ali moj Tuareg nemre ić 50 ja moram vozit bar 100... Ljudi daj se malo zamislite, ako hoćete biti sretni morate poštivati i sreću drugih, nema sreće drugih ako nekome zgazite dijete jer vozite 100 tamo gdje treba voziti 50, nema tu sreće za nikoga.
Sve vaše frustracije koje meljete non stop bez veze proizlaze iz nepotpunosti vaših života, iz nedosljednosti u vašim životima iz nedostatka samodiscipline i poštovanja te zbog nepametnosti vašeg života. Vi mislite da ste vi najvažniji, najpametniji, nezamjenjivi to pogotovo misle ljudi na visokim položajima i iz tih svojih misli izvode svoj život na krivi put. Nitko nije najpametniji, nitko nije najmoćniji, najjači, najbolji i najvažniji, svi ljudi su važni. Za BU -a svi su ljudi važni i jednaki ne titule nego ljudi. BU ljude ako baš mora dijeliti dijeli samo po dobroti, poštiva dobre i nada sa za one ne dobre da postanu dobri.
BUSHIDO U svom životu BU mora imati ovakav stav: NOSIM DRVA, CRPEM VODU,
O KAKO DIVNO, O KAKO UZVIŠENO.
i stavom: IZVADITI VATRU USRED DUBOKE VODE, IZVADITI VODU USRED VELIKE VATRE.
BU ne smije dijeliti život niti svoje poslove i aktivnosti na ono što činimo rado i nerado. Svaka sekundica i stotinka našeg života najveća je radost i sreća. IZ svake životne situacije nešto se da i može naučiti. Ista je stvar sa pobjedama i porazima, uspjesima i neuspjesima u životu. Ne treba se radovati pobjedi i uspjehu niti tugovati u porazu i neuspjehu. Treba biti sretan i svjestan da je velika radost naša akcija kojom djelujemo a ne krajnji rezultat. Nekada uspijemo pa je to uspjeh, nekada ne uspijemo pa je to neuspjeh - uspjeh i neuspjeh su isto - jedno.
Svaka naša akcija ima za posljedicu dvije jednake mogućnosti - uspjeh ili neuspjeh. Po završetku neke naše akcije li rada radujemo se uspjehu ili se ne radujemo neuspjehu. Ali u oba slučaja dio ovog drugog je tu, ako je bio uspjeh- neuspjeh je malo popustio ali je i dalje tu, i obratno, znači sve je to jedno sa različitim prevagama i omjerima. Pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh su dio jednoga - djelovanja ili akcije nisu odvojeni i nisu neprijatelji. Ovdje vam govorim o načinu života ne o načinu borbe. Borba je nešto drugo - u borbi BU uvijek djeluje ne brinući za ništa od svega toga, kao jedno sa svemirom, a protiv svemira se nitko ne može obraniti.
Priroda ljudskog djelovanja je stvaralaštvo i stvaranje, tako da uopće nema potrebe za nekim isticanjem uspjeha ili neuspjeha. Kada BU djeluje on stvara nešto pozitivno ili negativno. Stvaralaštvo, rad, akcija nije nikada potpuno jedno nego je i jedno malo više a drugo malo manje, pa se može reći da su pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh, plus i minus jedno. To vam je kao struja - nema struje - električne energije bez suprotnih polova.
Tako je složen cjeli ljudski život, uvijek negdje nešto popušta ili prevladava dok se u isto vrijeme događa suprotna reakcija. Taj način djelovanja u ljudi je uvijek prisutan. Kad hodate, jedni mišići se stežu a drugi popuštaju - jedi su uspješni u akciji drugi totalno neuspješni u stezanju i tako dobivamo jedno - hod, kad bi sve opustili - pali nema hoda - pad, kad bi sve stegnuli nema hoda - pad.
Ovo je objašnjenje na makro razini, što se više raščlanjuje akcija i energija vidljivija je podjela na razne dijelove atoma, protona, neutrona, quarkova itd..... a sve to je dio jednoga velikog svemira. Zato BU svoj život vodi kao jedno koje obuhvaća sve, i kada vježbamo i usavršavamo neke dijelove nekih disciplina - krajnji cilj je uvijek postati jedinstvo sa tim jednim, sa svemirom.
Ja sam uvijek veseo i sretan, gledam ljude oko sebe, stalno kukaju, stalno se žale, stalno cendraju kao mala djeca, ništa im ne paše - vidi kako je ovaj - ova parkirao, vidi kako je ovaj -ova odjeven, vidi kako se ovaj - ova kreće, gle kako ova budala vozi, gle idiota što to radi, gle ovo, gle ono, vidi one tamo kako piju, jedu i kaj ti ja znam. Drugi u svemu vide napad na sebe, - npr. zaustavila me prometna policija i nisam ja kriv kaj nisam vezan, nisam je prošao kroz crveno ne bi ja nikada, kaj me sad tu zaustavljate dok kriminalci vani kradu, ja nisam kriv, kriva za ništa, nisam vidio- vidjela, ograničenje 50 ali moj Tuareg nemre ić 50 ja moram vozit bar 100... Ljudi daj se malo zamislite, ako hoćete biti sretni morate poštivati i sreću drugih, nema sreće drugih ako nekome zgazite dijete jer vozite 100 tamo gdje treba voziti 50, nema tu sreće za nikoga.
Sve vaše frustracije koje meljete non stop bez veze proizlaze iz nepotpunosti vaših života, iz nedosljednosti u vašim životima iz nedostatka samodiscipline i poštovanja te zbog nepametnosti vašeg života. Vi mislite da ste vi najvažniji, najpametniji, nezamjenjivi to pogotovo misle ljudi na visokim položajima i iz tih svojih misli izvode svoj život na krivi put. Nitko nije najpametniji, nitko nije najmoćniji, najjači, najbolji i najvažniji, svi ljudi su važni. Za BU -a svi su ljudi važni i jednaki ne titule nego ljudi. BU ljude ako baš mora dijeliti dijeli samo po dobroti, poštiva dobre i nada sa za one ne dobre da postanu dobri.
Donosim vam pravi BUSHIDO kodeks SAMURAJA, bez ikakvog mog komentara. Samuraji, pravi samuraji su živjeli i umirali slijedeći samo Bushido:ff
1. Neman roditelje: nebo i zemlja su moji roditelji.
2. Nemam božanske moći: odanost je moja moć.
3. Nemam posjed: poslušnost je moj posjed.
4. Nemam magijsku moć: duševna snaga je moja magija.
5. Nemam ni život: Vječnost je moj život i moja smrt.
6. Nemam tijelo: snaga je moje tijelo.
7. Nemam oči: moje oči su sijev groma.
8. Nemam uši: moje uši su osjetljivost.
9. Nemam udove: moji udovi su spremnost.
10. Nemam planove: moji planovi su prilika.
11. Nemam čudesa: moja čudesa su Zakon (Dharma).
12. Nemam zahtjeve: moji zahtjevi su prilagođavanje.
13. Nemam prijatelje: moji prijatelji su moj duh.
14. Nemam neprijatelja: moji neprijatelji su nebudnost.
15. Nemam oklop: dobra volja i ispravnost su moj oklop.
16. Nemam zamak: nepokolebljiv duh je moj zamak.
17. Nema mač: san duha je moj mač.
Primjedbe
Objavi komentar