NEKE ČUDNE PRIČE
POBJEDA NAD TAMOM
Bio jednom jedan dječak. Živio je u disfukncionalnoj obitelji. Mama - koja radi i brine se o svemu, tata - klasika - alkoholičar i nasilnik, koji redovno tuče mamu i njega i brata, bake koje jadne balansiraju između svega toga i pomažu. Brižan otac redovito zapije cijelu svoju plaću - radničku plaću čim ju dobije, zatim se zadužuje i pije na dug i tako u nedogled.
Majka te obitelji brine o svemu i kako je i sama mlada žena, često ju prevare razni majstori, žele iskoristiti razni likovi. Ona se bori za svoju obitelj, za svoju djecu, izdržava nasilje, izdržava napade, tučnjave, maltretiranje i fizičko i psihičko, zaštićuje svoju djecu od fizičkog nasilja na način da ga preuzima na sebe ali ih ne može zaštiti od stalnog psihičkog zlostavljanja, podcjenjivanja, ne uvažavanja i raznih oblika manipulacija.
No kako je dječak rastao i njegov brat također zaštitni mehanizmi su također rasli, te su obojica znali pobjeći na vrijeme i izbjeći nasilnog oca. No jedne noći - nisu imali izbora, oni su se skrivali na tavanu, njihov otac je tukao njihovu majku, ona se borila i nije se dala, ali zvukovi nasilja su bili prestrašni za dvojicu braće. Stariji brat je je krenuo prvi, pojurio je kao vjetar, mlađi - dječak o kome ovdje pišem tik iza njega, uletjeli su u kuhinju u kojoj su ugledali oca koji nožem nasrće na njihovu majku i uhvatili ga složno u maniri najvećih majstora borilačkih vještina (makar nisu nikad vježbali ništa od bilo kakvih vještina), obojica za ruku sa nožem i tijelo. Počela je borba, otac ih je htio izgurati iz kuhinje, ali oni se nisu dali makar su bili mali -10 i 5 godina, te su oni izgurali oca van iz kuhinje i spasili majku. Nasilje je na neko vrijeme prestalo jer je ovaj događaj bio šok za cijelu obitelj.
Majka nikada nije prijavila niti jedan od tih napada na sebe, a otac je vrlo rijetko bio kod kuće, no kako je dječak rastao - a i njegov stariji brat nije se više otac usuđivao napadati nikoga osim verbalno.
Jednom prilikom su oba dječaka u dvorištu i vrtu svoje kuće razbilo oko 150 litara domaće rakije od njihovog oca, sve samo da bi ovaj manje pio. O kakva je to bila panika, ode sva rakija...svi su vikali i urlali ali nitko ih nije mogao zaustaviti.
Iz čiste potrebe za samoodržanjem i preživljavanjem obojica dječaka su počeli vježbati borilačke vještine - mlađi brat - dječak iz ove priče naravno je u svemu slijedio svog starijeg brata koji mu je u svemu bio uzor. Vježbali su za to da zaštite svoju majku i sebe od nasilnog oca i od nasilnog društva u kojem su se nalazili zbog njihovog oca. Unatoč velikom strahu koji su osjećali uspjeli su u preusmjeravanju i savladavanju pijanog bijesa svoga oca.
Jednom je opet otac uslijed jakog pijanstva napao tog dječaka koji je tada imao 10 godina, no dječak se toliko razbjesnio da je svog oca podigao sa tla prenio 5 metara preko jedne prostorije i bacio ga kroz vrata druge prostorije na leđa. Nasilni otac je nakon toga odustao od napada.....
Kako su godine prolazile taj dječak je rastao i postao sve bolji i bolji, ali uvijek kad je njegov otac skupio hrabrost - pod debelim utjecajem alkohola - da pokuša napade, viku dernjavu i slično - dječak je unatoč svojem vježbanju osjećao i strah, bijes i frustraciju te vrlo ružne misli i osjećaje spram svog oca.
Zato, gdje god je u budućnosti taj dječak pa kasnije odrastao čovjek susreo pijanstvo i pijance - nije za njih imao razumijevanja, jer je dobro znao kako to uništava obitelj iz prve ruke.
Sve u svemu, kad pitate tog dječaka - Što on misli o svom djetinjstvu, on će vam reći da je unatoč nasilju u obitelji imao sretno djetinjstvo jer se igrao na sve strane, po cijeloj kući, po cijelom susjedstvu, po brdima i šumama i rijekama, te je imao puno više lijepih trenutaka nego tih ružnih.
Reći će i ovo - sve ružne stvari iz djetinjstva su tada bile okidač, okidač koji je pokrenuo dječaka da se bori, bavi svojim usavršavanjem i postaje bolji čovjek.
Puno puta je taj dječak pomislio ubiti svoga oca, puno puta kad je stekao fizičku moć je bio na granici da ubije vlastitog oca - kad god ga je vidio pijanoga.
Taj otac je imao i drugu stranu, koja mu je spasila život - kad je bio trijezan, bio je najbolji i najpošteniji čovjek na svijetu i imao je sreću da je imao duže periode trijeznosti, jer bi inače zaglavio.
Dječak je s vremenom stekao veliku moć - fizičku, psihičku i duhovnu. Vremenom je stekao moć opraštanja i oprostio je svome ocu sve, te je naučio kako da iskaže ljubav prema svojim voljenima, a bio je vrlo blizu ulaza u pakao - da je pokleknuo porivu da ubije svog oca. To ubojstvo bi bila samo osveta za traume iz djetinjstva, unatoč teškom djetinjstvu to nikako ne bi bilo opravdano.
Novo izrasli ratnik se borio sa tamom i demonima i pobijedio je. Borio se sa tamom koja je prijetila da okuje njegovo srce i pretvori ga u kamen, sa demonima koji su htjeli da postane još gori od njegovog oca ali je uspio pobijediti zahvaljujući učenjima iz borilačkih umjetnosti. To je bila velika unutarnja borba - njega samog protiv njega samog.
Pobjednik takve borbe izrasta u istinskog čovjeka a gubitnik postaje sluga zla.
Danas se dječak, koji više nije dječak i njegov otac dobro slažu. Dječak je danas odrastao čovjek, otac oronuo starac, dječak oko sebe širi ljubav, mir i sigurnost i dobro zna što ne valja u životu. Danas taj dječak ima prekrasnu obitelj koja svuda oko sebe širi i zrači sreću, veselje i dobrotu. Da nije uspio pobjediti tamu ništa od toga ne bi se ostvarilo.
ISTINSKA LJUBAV
Bila jednom dva brata, stariji i mlađi. Dječaci, oni su se jako voljeli, najviše na svijetu. Stariji je imao 12. godina - mlađi 9. Njih dva su uživali u svom životu, prijateljima, školi, igri, igricama, kompjuterima, muzici, nogometu, svojim roditeljima, bakama i djedovima i rođacima... u svemu.
Jednog dana su hodali prugom i naišli na most, dok su bili na mostu naišao je vlak, oni su potrčali i bježali, stariji brat je uspio pobjeći sa mosta u sigurno, tada se okrenuo i vidio mlađeg brata da neće uspjeti, da će završiti pod vlakom...tada je stariji brat - iako dijete od 12 godina - ISKAZAO SVOJU LJUBAV --
POTRČAO JE NATRAG DO SVOG BRATA HTIJUĆI GA SPASITI ALI KAD JE UVIDIO DA IM NEMA SPASA, SNAŽNO JE ZAGRLIO SVOG BRATA TE ZAJEDNO SA NJIM OTIŠAO U JEDAN DRUGI SVIJET.
Ljubav se iskazuje na mnoge načine, sitne i velike ali istinska ljubav je neustrašiva, neiskvarena i nepobjediva. Ako želite biti nepobjedivi - morate istinski voljeti. Kako se istinski voli: kao što je dječak iz priče volio svog brata - do smrti i dalje.
EPILOG
Niti jedna osobna priča nekog bića nije ista. Svatko od vas - svatko od nas je posebna priča, svatko mora sam voditi svoju borbu, netko jako velike i strašne, netko sitne i naizgled nevažne, zavisi koliko tko ima sreće. Tako za vaše priče nema univerzalnoga rješenja, nema recepta i nema pomagača. Pomoć će najprije stići od vas samih, ključ je u vama.
Bio jednom jedan dječak. Živio je u disfukncionalnoj obitelji. Mama - koja radi i brine se o svemu, tata - klasika - alkoholičar i nasilnik, koji redovno tuče mamu i njega i brata, bake koje jadne balansiraju između svega toga i pomažu. Brižan otac redovito zapije cijelu svoju plaću - radničku plaću čim ju dobije, zatim se zadužuje i pije na dug i tako u nedogled.
Majka te obitelji brine o svemu i kako je i sama mlada žena, često ju prevare razni majstori, žele iskoristiti razni likovi. Ona se bori za svoju obitelj, za svoju djecu, izdržava nasilje, izdržava napade, tučnjave, maltretiranje i fizičko i psihičko, zaštićuje svoju djecu od fizičkog nasilja na način da ga preuzima na sebe ali ih ne može zaštiti od stalnog psihičkog zlostavljanja, podcjenjivanja, ne uvažavanja i raznih oblika manipulacija.
No kako je dječak rastao i njegov brat također zaštitni mehanizmi su također rasli, te su obojica znali pobjeći na vrijeme i izbjeći nasilnog oca. No jedne noći - nisu imali izbora, oni su se skrivali na tavanu, njihov otac je tukao njihovu majku, ona se borila i nije se dala, ali zvukovi nasilja su bili prestrašni za dvojicu braće. Stariji brat je je krenuo prvi, pojurio je kao vjetar, mlađi - dječak o kome ovdje pišem tik iza njega, uletjeli su u kuhinju u kojoj su ugledali oca koji nožem nasrće na njihovu majku i uhvatili ga složno u maniri najvećih majstora borilačkih vještina (makar nisu nikad vježbali ništa od bilo kakvih vještina), obojica za ruku sa nožem i tijelo. Počela je borba, otac ih je htio izgurati iz kuhinje, ali oni se nisu dali makar su bili mali -10 i 5 godina, te su oni izgurali oca van iz kuhinje i spasili majku. Nasilje je na neko vrijeme prestalo jer je ovaj događaj bio šok za cijelu obitelj.
Majka nikada nije prijavila niti jedan od tih napada na sebe, a otac je vrlo rijetko bio kod kuće, no kako je dječak rastao - a i njegov stariji brat nije se više otac usuđivao napadati nikoga osim verbalno.
Jednom prilikom su oba dječaka u dvorištu i vrtu svoje kuće razbilo oko 150 litara domaće rakije od njihovog oca, sve samo da bi ovaj manje pio. O kakva je to bila panika, ode sva rakija...svi su vikali i urlali ali nitko ih nije mogao zaustaviti.
Iz čiste potrebe za samoodržanjem i preživljavanjem obojica dječaka su počeli vježbati borilačke vještine - mlađi brat - dječak iz ove priče naravno je u svemu slijedio svog starijeg brata koji mu je u svemu bio uzor. Vježbali su za to da zaštite svoju majku i sebe od nasilnog oca i od nasilnog društva u kojem su se nalazili zbog njihovog oca. Unatoč velikom strahu koji su osjećali uspjeli su u preusmjeravanju i savladavanju pijanog bijesa svoga oca.
Jednom je opet otac uslijed jakog pijanstva napao tog dječaka koji je tada imao 10 godina, no dječak se toliko razbjesnio da je svog oca podigao sa tla prenio 5 metara preko jedne prostorije i bacio ga kroz vrata druge prostorije na leđa. Nasilni otac je nakon toga odustao od napada.....
Kako su godine prolazile taj dječak je rastao i postao sve bolji i bolji, ali uvijek kad je njegov otac skupio hrabrost - pod debelim utjecajem alkohola - da pokuša napade, viku dernjavu i slično - dječak je unatoč svojem vježbanju osjećao i strah, bijes i frustraciju te vrlo ružne misli i osjećaje spram svog oca.
Zato, gdje god je u budućnosti taj dječak pa kasnije odrastao čovjek susreo pijanstvo i pijance - nije za njih imao razumijevanja, jer je dobro znao kako to uništava obitelj iz prve ruke.
Sve u svemu, kad pitate tog dječaka - Što on misli o svom djetinjstvu, on će vam reći da je unatoč nasilju u obitelji imao sretno djetinjstvo jer se igrao na sve strane, po cijeloj kući, po cijelom susjedstvu, po brdima i šumama i rijekama, te je imao puno više lijepih trenutaka nego tih ružnih.
Reći će i ovo - sve ružne stvari iz djetinjstva su tada bile okidač, okidač koji je pokrenuo dječaka da se bori, bavi svojim usavršavanjem i postaje bolji čovjek.
Puno puta je taj dječak pomislio ubiti svoga oca, puno puta kad je stekao fizičku moć je bio na granici da ubije vlastitog oca - kad god ga je vidio pijanoga.
Taj otac je imao i drugu stranu, koja mu je spasila život - kad je bio trijezan, bio je najbolji i najpošteniji čovjek na svijetu i imao je sreću da je imao duže periode trijeznosti, jer bi inače zaglavio.
Dječak je s vremenom stekao veliku moć - fizičku, psihičku i duhovnu. Vremenom je stekao moć opraštanja i oprostio je svome ocu sve, te je naučio kako da iskaže ljubav prema svojim voljenima, a bio je vrlo blizu ulaza u pakao - da je pokleknuo porivu da ubije svog oca. To ubojstvo bi bila samo osveta za traume iz djetinjstva, unatoč teškom djetinjstvu to nikako ne bi bilo opravdano.
Novo izrasli ratnik se borio sa tamom i demonima i pobijedio je. Borio se sa tamom koja je prijetila da okuje njegovo srce i pretvori ga u kamen, sa demonima koji su htjeli da postane još gori od njegovog oca ali je uspio pobijediti zahvaljujući učenjima iz borilačkih umjetnosti. To je bila velika unutarnja borba - njega samog protiv njega samog.
Pobjednik takve borbe izrasta u istinskog čovjeka a gubitnik postaje sluga zla.
Danas se dječak, koji više nije dječak i njegov otac dobro slažu. Dječak je danas odrastao čovjek, otac oronuo starac, dječak oko sebe širi ljubav, mir i sigurnost i dobro zna što ne valja u životu. Danas taj dječak ima prekrasnu obitelj koja svuda oko sebe širi i zrači sreću, veselje i dobrotu. Da nije uspio pobjediti tamu ništa od toga ne bi se ostvarilo.
ISTINSKA LJUBAV
Bila jednom dva brata, stariji i mlađi. Dječaci, oni su se jako voljeli, najviše na svijetu. Stariji je imao 12. godina - mlađi 9. Njih dva su uživali u svom životu, prijateljima, školi, igri, igricama, kompjuterima, muzici, nogometu, svojim roditeljima, bakama i djedovima i rođacima... u svemu.
Jednog dana su hodali prugom i naišli na most, dok su bili na mostu naišao je vlak, oni su potrčali i bježali, stariji brat je uspio pobjeći sa mosta u sigurno, tada se okrenuo i vidio mlađeg brata da neće uspjeti, da će završiti pod vlakom...tada je stariji brat - iako dijete od 12 godina - ISKAZAO SVOJU LJUBAV --
POTRČAO JE NATRAG DO SVOG BRATA HTIJUĆI GA SPASITI ALI KAD JE UVIDIO DA IM NEMA SPASA, SNAŽNO JE ZAGRLIO SVOG BRATA TE ZAJEDNO SA NJIM OTIŠAO U JEDAN DRUGI SVIJET.
NE BOJTE SE ISKAZATI SVOJU LJUBAV.
Ljubav se iskazuje na mnoge načine, sitne i velike ali istinska ljubav je neustrašiva, neiskvarena i nepobjediva. Ako želite biti nepobjedivi - morate istinski voljeti. Kako se istinski voli: kao što je dječak iz priče volio svog brata - do smrti i dalje.
EPILOG
Niti jedna osobna priča nekog bića nije ista. Svatko od vas - svatko od nas je posebna priča, svatko mora sam voditi svoju borbu, netko jako velike i strašne, netko sitne i naizgled nevažne, zavisi koliko tko ima sreće. Tako za vaše priče nema univerzalnoga rješenja, nema recepta i nema pomagača. Pomoć će najprije stići od vas samih, ključ je u vama.
Primjedbe
Objavi komentar