CROBRAN HRVATSKA BORBENA UČENJA PREDSTAVLJAJU:
MODERNA CROBRAN RATNICA KSENIJA
Ksenija Rade Vacek, Pakrac. Na prvi pogled vrlo mirna i pristupačna dama na kojoj nitko ne bi rekao da se bavi ratničkim vještinama i kako ona kaže svi joj se čude kad kaže što vježba. Ksenija u Crobran treninge nešto i donosi. Ona donosi sa sobom urođeni Hrvatski Ratnički Duh koji je stalno sa njom, to sam odmah kod nje primijetio.
Taj duh Kseniji daje energiju, vedrinu, veselje, živost i mudrost. Svaki treningu unatoč novinama i teškoćama ona odrađuje sa vrhunskom voljom i uvijek sa osmjehom, a to vjerujte mi mogu samo ratnice.
Ksenija jednostavno zrači oko sebe sa svojom energijom ratničkog duha. Ksenija je inače u životu poduzetnica, amaterska glumica, aktivna u radu u kulturi i gradskim projektima za boljitak svoga grada a time i svoje domovine.
Također svome gradu daruje predstave u kojima glumi u sklopu dramske sekcije kulturnog društva. Svojim volonterskim radom pomaže sve programe Hrvatskog Doma u Pakracu. Skoro svako kulturno događanje u gradu ima negdje i bar malo Ksenije da pomogne. Sa životnim i poslovnim usponima i padovima sad se puno lakše nosi zahvaljujući Crobran Vještinama.
U jednom razgovoru sa Ksenijom kažem ja da sam primijetio da je prisutna na svakoj obljetnici Domovinskog rata ili palih branitelja. Pa čujte odgovor Crobran Ratnice:
-Učestvujem u tim svim obilježavanjima jer me jako srce boli sto ljudi zaboravljaju koliko mladih izginulo...a sad da nisam i sama bila dio toga možda bi drukčije gledala na to sve.-
-Kad je počeo rat imala sam petnaest i pol godina i proživjela događaje koje dijete u tim godinama ni slučajno ne bi trebao proživljavati,..među zadnjima nas je tata izveo iz okruženja i mogu ti napisati sam jedan detalj, dao mi je onu ,,žlicarku,, (ručna bomba) ak nas u Kukunjevcu zaustave i odvedu da ju imam za svaki slučaj jer sam žensko i sad dok ti pišem to rasplakah se (Hrvatski Ratnički Duh Ne predaje) ...srećom nije mi trebala. -
-Vratili smo se odmah 92. izgradili kuću i od tad se ja družim s mojim dečkima kak ih ja zovem,kad sam završila školu, počinjem raditi u policiji i tu tek upoznajem hrpu opet mojih dječaka koje i ti poneke znaš...mada neke poznajem i od prije... A ima još jedan detalj koji mi je znatno promijenio život poginuo mi je zaručnik kad sam imala 18 god pa je i to veliki razlog sto me zanimaju obljetnice. Al kao što i sam znaš sto te ne uništi to te ojača. Ja sam sve te sve ožiljke spremila i ne puštam ih van, al s ovim treninzima i čitanjem tvojih tekstova pomalo to nailazi na drugačije shvaćanje.-
-Da ti odgovorim na ono pitanje zašto vježbam Crobran, krenula sam iz ciste znatiželje jer sam tražila neki žešći trening da izbacim negativnu energiju, i kao sto vidiš treninzi me oduševili i ne odustajem bez obzira sto mi ponekad nešto izgleda neizvedivo za mene...a evo i jedan primjer sklek muški nisam mogla ni jedan a sad petnaest u komadu, žena od 39 godina....sviđa mi se sto sa svakim novim potezom pomičem svoje granice i to mi se sviđa, budem ponosna na samu sebe.-
-Naravno...kad imamo redovite treninge smirenija sam, manje nervozna, nije mi toliki problem spavanje...i puno sam okretnija, nema toliko strahova više, zadovoljna sam sama s sobom,ne smeta mi ni trbuščić jer ga nema haha.-
-I od kad treniram poslije treninga sam si tak zadovoljna i puna energije pozitivne da moj jadan Ozi (pas) mora u šetnju i kad kiša pada. Htjela sam ti još reci o onome kak je malo žena koje treniraju i to još ovakvu vrstu sporta, treninga...di god spomenem da to treniram čudno me gledaju i svi neš pametuju...al ja to zanemarujem, meni super...moja mama kad zove, pita jel se danas ideš tuči, haha...a ja uvijek objašnjavam da se ne tučem neg treniram.-
-Znaš da je i sam osjećaj da si zadovoljan sam s sobom i rezultatom koji se postigne uz malo truda kao mojih 15 „muških“ sklekova nešto prekrasno što te motivira za dalje.-
Taj duh Kseniji daje energiju, vedrinu, veselje, živost i mudrost. Svaki treningu unatoč novinama i teškoćama ona odrađuje sa vrhunskom voljom i uvijek sa osmjehom, a to vjerujte mi mogu samo ratnice.
Ksenija jednostavno zrači oko sebe sa svojom energijom ratničkog duha. Ksenija je inače u životu poduzetnica, amaterska glumica, aktivna u radu u kulturi i gradskim projektima za boljitak svoga grada a time i svoje domovine.
Također svome gradu daruje predstave u kojima glumi u sklopu dramske sekcije kulturnog društva. Svojim volonterskim radom pomaže sve programe Hrvatskog Doma u Pakracu. Skoro svako kulturno događanje u gradu ima negdje i bar malo Ksenije da pomogne. Sa životnim i poslovnim usponima i padovima sad se puno lakše nosi zahvaljujući Crobran Vještinama.
U jednom razgovoru sa Ksenijom kažem ja da sam primijetio da je prisutna na svakoj obljetnici Domovinskog rata ili palih branitelja. Pa čujte odgovor Crobran Ratnice:
-Učestvujem u tim svim obilježavanjima jer me jako srce boli sto ljudi zaboravljaju koliko mladih izginulo...a sad da nisam i sama bila dio toga možda bi drukčije gledala na to sve.-
-Kad je počeo rat imala sam petnaest i pol godina i proživjela događaje koje dijete u tim godinama ni slučajno ne bi trebao proživljavati,..među zadnjima nas je tata izveo iz okruženja i mogu ti napisati sam jedan detalj, dao mi je onu ,,žlicarku,, (ručna bomba) ak nas u Kukunjevcu zaustave i odvedu da ju imam za svaki slučaj jer sam žensko i sad dok ti pišem to rasplakah se (Hrvatski Ratnički Duh Ne predaje) ...srećom nije mi trebala. -
-Vratili smo se odmah 92. izgradili kuću i od tad se ja družim s mojim dečkima kak ih ja zovem,kad sam završila školu, počinjem raditi u policiji i tu tek upoznajem hrpu opet mojih dječaka koje i ti poneke znaš...mada neke poznajem i od prije... A ima još jedan detalj koji mi je znatno promijenio život poginuo mi je zaručnik kad sam imala 18 god pa je i to veliki razlog sto me zanimaju obljetnice. Al kao što i sam znaš sto te ne uništi to te ojača. Ja sam sve te sve ožiljke spremila i ne puštam ih van, al s ovim treninzima i čitanjem tvojih tekstova pomalo to nailazi na drugačije shvaćanje.-
-Da ti odgovorim na ono pitanje zašto vježbam Crobran, krenula sam iz ciste znatiželje jer sam tražila neki žešći trening da izbacim negativnu energiju, i kao sto vidiš treninzi me oduševili i ne odustajem bez obzira sto mi ponekad nešto izgleda neizvedivo za mene...a evo i jedan primjer sklek muški nisam mogla ni jedan a sad petnaest u komadu, žena od 39 godina....sviđa mi se sto sa svakim novim potezom pomičem svoje granice i to mi se sviđa, budem ponosna na samu sebe.-
-Naravno...kad imamo redovite treninge smirenija sam, manje nervozna, nije mi toliki problem spavanje...i puno sam okretnija, nema toliko strahova više, zadovoljna sam sama s sobom,ne smeta mi ni trbuščić jer ga nema haha.-
-I od kad treniram poslije treninga sam si tak zadovoljna i puna energije pozitivne da moj jadan Ozi (pas) mora u šetnju i kad kiša pada. Htjela sam ti još reci o onome kak je malo žena koje treniraju i to još ovakvu vrstu sporta, treninga...di god spomenem da to treniram čudno me gledaju i svi neš pametuju...al ja to zanemarujem, meni super...moja mama kad zove, pita jel se danas ideš tuči, haha...a ja uvijek objašnjavam da se ne tučem neg treniram.-
-Znaš da je i sam osjećaj da si zadovoljan sam s sobom i rezultatom koji se postigne uz malo truda kao mojih 15 „muških“ sklekova nešto prekrasno što te motivira za dalje.-
Primjedbe
Objavi komentar