PODCJENJIVANJE
Ovo ste svi doživjeli tijekom života, zasigurno mnogo puta: da vas drugi podcjenjuju, gledaju sa podsmijehom, krivo ocjenjuju, krivo procjenjuju, stječu mišljenje o vama temeljeno na njihovim zapažanjima koja su potpuno netočna, na njihovim informacijama koje su netočne, na rekla kazala pričama koje kruže uokolo....Ja sam to doživio mnogo puta u životu, da me promatraju kao mačka miša.
Nikada nisam mario što okolina misli o meni, nikada, jer ne dozvoljavam da ta ista okolina ima kontrolu nadamnom. Zbog tog stava često doživljavam podcjenjivanje od drugih ljudi ili nedolično ponašanje od ljudi koji procjenjuju gledajući ..npr. moju pristojnost kao slabost te se onda pokušavaju nametnuti agresivnijim verbalnim izgovorima ili držanjem tijela. Naravno to sve traje koliko ja dozvolim da traje, jer je kontrola događaja ustvari moja. Da bi to mogao moram biti jak..psihički, fizički, duhovno, intelektualno, moralno..i stalno radim na tome, i stalno postajem sve jači u tim pogledima.
U mom životu primjećujem da me ljudi često puta podcjenjuju jer me ne poznaju, iz svog neznanja. Tako zaključujem da iz ljudskog neznanja proizlazi dosta gluposti. U jednom periodu mog života sam jako trenirao neki sport i bio vrhunski sportaš i jako sam se pripremao da bi upisao fakultet koji sam htio. Moji treninzi tada su graničili sa ludošću, i bili su ekvivalent recimo treninzima za Iron Man natjecanja...borilačke vještine, bicikl, trčanje,plivanje,trčanje,borilačke vještine i to sve u krug bez odmora i takve slične stvarčice...velike kilometraže..penjanje...pa plivanje..pa sparing...pa u šumu..sve bez odmora... tada sam bio mlad i vrlo motiviran i sve je to rezultiralo uspjesima u mojim planovima.
No jedna ekipa intelektualaca košarkaša, tenisača i stolnotenisači iz mog grada...navodna elita i krema tadašnjeg društva..zlatna bogata mladež se vrlo začudila kad su saznali da sam upisao taj i taj fakultet, a oni nisu mogli, i još su me pitali: Kako to da si uspio, pa mi treniramo stalno i nismo uspjeli...ha,ha,ha..koje bene..samo zato jer nisu znali ništa o meni nisu vidjeli dalje od svog neznanja.. odgovorio sam im--da sam imao sreće i to je sve...jer kako rekoh nikada nisam mario za takve ocjene inferiornih tupana. Ne marim ni danas, ali to ne znači da ne pamtim, pamtim takve stvari i učim na njima.
Tako sam nekoliko puta do sada zbog moje opuštenosti i finoće doživio da mi čak nepoznata i nepozvana osoba sjedne na mjesto za stol gdje sam sjedio sa društvom, dignem se do WC-a i vraćam se i na mom mjestu sjedi lik...čvrsto uvjeren da će tu i ostati jer je on čvrst momak a ja neki mlakonja kojeg će potjerati...to mi je bilo vrlo nevjerojatno ali eto doživio sam i to...doživio sam i to da me četiri pet likova cilja i hoće uloviti u zamku i istući jer sam im izgledao inferiorno i slabije...doživio sam i to da mi stariji dečki hoće preoteti curu jer misle da su stariji i jači i da mala mora ići s njima a ne samnom...doživio sam i to da se službenice iza raznih šaltera deru na mene samo zato jer sam fin...auuu..svašta sam doživio...a jako puno doživljavam da me ljudi lažu u oči i misle da im vjerujem, jednom je čak i moj sin samnom bio u takvoj situaciji...osobe vođene pohlepom lagale nas sve u šesnaest..bili su smiješni... no sva ta podcjenjivanja, laži i pokušaji samo dokazuju da su ti drugi ljudi koji nas tako gledaju obični mali crvići i ništa više... NASTOJITE DA VI NISTE TAKVI CRVIĆI.
Mnogo puta sam doživio i da muškarci podcjenjuju žene u radnoj okolini, da ih smatraju inferiornima, da ih smatraju glupima, da ne mogu raditi kad im je žena šef, mnogo puta sam vidio takva podcjenjivanja na račun žena i djevojaka a koje su bile jednako sposobne za sve radne zadaće kao i muškarci u tim poslovima. To je ružno za vidjeti. Najveće podcjenjivanje žene vidio sam nedavno na jednom poslu gdje su svi mislili kako ona to neće moći napraviti uopće,kad tamo, ta gospođa biva najbolja od svih tih muškaraca...pa si ti misli...
Mnogo puta sam doživio da odrasli podcjenjuju djecu, što je vrlo ružno, jer tada tek vidiš koliko su ti odrasli u stvari glupi. da Glupi, žao mi je ali moram to reći, jer kad podcjenjuješ npr. djecu od 4 godine koja nekim čudom imaju vrlo velike intelektualne sposobnosti...možda zato jer odrastaju u stimulativnoj okolini...onda si bome glup i nisi na nivou ni tog djeteta, što je za odraslu osobu sramotno. To viđam vrlo često.
Također viđam podcjenjivanje profesorskih zanimanja i zanimanja odgajateljica u vrtićima, što je također vrlo sramotno jer ti ljudi uče našu djecu svemu dobrom i ničem lošem, ti ljudu žele da naša-vaša djeca budu uspješna--ti ljudi trebaju našu pomoć u tome.
Također viđam podcjenjivanje raznih zanimanja - pekar, bagerista, dimnjačar, čistač ulice, vozač, zanatlija, stolar, kuhar...koliko ja znam..dobar kuhar ima veću plaču nego ja, dobar stolar može zarađivati 5 puta više nego ja sa fakultetom...stvar je u tome da ako ljudi rade ono što vole..ili ono što moraju jer nema druge..ne treba to podcjenjivati, ako čovjek pošteno radi svoj posao...tog čovjeka treba cijeniti kao poštenog radnika, poštenog stručnjaka...automehaničar, instalater grijanja...oni zarađuju više nego ja...naravno ne mogu svi biti gazde i zarađivati bogatstva...
Onda doživljavamo podcjenjivanje ako želimo zaraditi. To je također sramotno podcjenjivanje, jer ako netko želi zaraditi kvalitetnom uslugom ili proizvodom u današnje vrijeme...onda i neka zaradi... takvim ljudima se treba diviti...naravno govorim o zaradi svojim radom, bez raznih prevara i finti...što je tu loše..ja vam želim da se svi vi obogatite..i to besramno trulo obogatite svojim poštenim radom...to je vrijedno divljenja ako uspijete. I ja bi sa vama. Tu nema nečeg lošeg...samo treba ostati čovjek u svemu tome, čovjek bez pohlepe.
Mene to sve zabavlja, jer sa mojim pojavnim oblicima u javnosti često radim eksperimente..pa se oblačim i ponašam svaki put drugačije..jednom kao prosječni građanin, ponekad u podrapanu radnu odjeću, ponekad u fina odijela, ponekad u jeans, nekad kao neki opasni plaćenik u polu vojne oblike odjeće, ponekad kao klišeizirani kriminalci u kožne jakne i mrki pogled...svaki put kada sam drugačije odjeven dobivam od okoline drugačiju reakciju, kad sam prosječan i nenametljiv...nitko me ni ne zamjećuje, kad sam u odjelu svi me gledaju s nekim poštovanjem, kad sam u plaćeničkoj odjeći ljudi me se malko boje ili malko više, kad sam u jeansu ljudi me prihvaćaju, kad sam odjeven kao krimos ljudi se trzaju i izbjegavaju me, drugi krimosi me prepoznaju kao svoga.. kad sam šminkerski odjeven....toliko o tome da odjeća ne čini čovjeka..okolina nas percipira kroz tu odjeću...no samo na temelju odijevanja već drugi ljudi o meni imaju krivo mišljenje i to oni koji me nisu nikada vidjeli.
Vjerujem da se i vama to dogodilo dosta puta u životu. Ali ništa od toga nije stvarno, to je sve moja gluma, moja predstava da bih postigao neki cilj...odajem vam neke tajne ovdje...stvarnost je nešto sasvim drugo..no u toj stvarnosti me možete vidjeti samo iskreno pogledate.
U zadnje vrijeme doživljavam to podcjenjivanje iz neznanja drugih opet--čude se nika tamo ljudi kad su saznali za neke moje knjige---nisu nikako mogli vjerovati da sam napisao knjige o vježbanju i tako to...ali baš nikako, neki drugi ne vjeruju da sam preživio neke događaje koje sam im ispričao...gledaju u mene i vidi da me podcjenjivački gledaju i misle da izmišljam, ali nemam potrebe za tim...svaku moju istinitu priču mogu dokazati nekim podacima ili demonstracijama...no nije to bitno...ljudska glupost ide dalje...to je zanimljivo. No što je važno napomenuti je da me malo pogađa kad ti tako zvani bliski prijatelji ne vjeruju i podcjenjuju te, te kad ti to rade članovi vlastite obitelji to je najgore. Kad se to počne dešavati treba se smiriti, ne reagirati eksplozivno jer superioran čovjek je čovjek od malo mudrih riječi i od puno ispravne akcije.
Budi ono što jesi, to je moja vodilja, ne pokušavaj mijenjati ljude to je moja vodilja, ne podcjenjuj druge to je moja vodilja...makar znaš da su svi ti drugi inferiorni u odnosu na tebe. Sada ću biti malo egoističan ali to ponekad pomaže...probajte to...ali realno egoističan:
Moj trening, moj način života, moj posao, moji stavovi, moja mudrost, moja ljubav, moja obitelj...moj način..HO GO.. sve to čini me puno boljim čovjekom, sve to čini me superiornijim čovjekom od većine drugih, superiornijim roditeljem od većine drugih i ja to znam i sa podsmijehom ponekad promatram vas druge kako ste puno puta nepametni, kako nemate pojma o osnovnim stvarima, kako nemate pojma o životu, o odgoju, o djeci, o radu, o istini, o prirodi, o međusobnim odnosima, o informacijama koje vas bombardiraju, kako ste pohlepni, kako ste preškrti, preštedljivi, kako ste zagriženi u neke ekstreme i kako u svemu tome mislite da ste u pravu..ali ne osuđujem nikoga zbog toga, nikoga zbog toga ne osuđujem jer svi ti ljudi koje tako ponekad promatram imaju i dobre kvalitete kojima se ponekad i divim. No ponekad kad vidim sve to, onako ljudski najradije bih vas bićem natjeravao na ispravan put, ali naravno da neću i ne mogu i zato imate veliku sreću pa su vam leđa cijela.
No iz pozicije moje superiornosti kad doživljavam podcjenjivanje od drugih, nalazim to vrlo smiješnim, ponekad me to u trenutku naljuti jer i ja sam čovjek, ali me brzo i prođe, jer dozvoliti nekome da se izrazi i na taj način taj netko otkriva kakav je on zapravo..kakva osoba..vrijedna pažnje ili nevrijedna pažnje.
Kad podcjenjujem drugoga u stvari podcjenjuem sebe i izražavam vlastitu glupost i neznanje. To treba zapamtiti i voditi se time. Vjerujem da ste svi vi doživjeli ove gore situacije u svom životu, ali neka vas to ne smeta...jer kako kaže stara dobra poslovica...Kletva budale ne čini uvredu poštenom čovjeku.
Da ponekad je potrebno biti grub i u izražavanju i u iznošenju stavova --to činim namjerno da šokiram, da probudim, da prodrmam, ko se nađe uvrijeđenim ---a šta ću mu ja --neka ne čita dalje.
Svaki vježbač istinskih borilačkih vještina --je ISTINSKI SUPERIORAN-- nad svim ostalim ljudima, ali naša sreća je to da su takvi ljudi uvijek dobri i tu superiornost ne iskorištavaju za svoju korist na direktan način, nego često na svoju štetu i na svoja leđa primaju razne terete, osude, kriva mišljenja i svašta ne mareći za sve to. To vam je kao da se među vama kreće opasni tigar a nitko to ne kuži jer je tigar pod kontrolom. Za razliku od takvih, kriminalci imaju surovu superiornost nad svojim žrtvama koju koriste da bi zadovoljili svoje niske pobude i potrebe...
No ovdje sam vam otkrio malu tajnu kako samo mijenjanjem izgleda možete postići različite reakcije okoline i postizati svoje ciljeve na taj način, naravno i adekvatnim mentalnim stavom, samouvjerenošću i svojim stvarnim znanjem i sposobnostima.
Uz sve te superiornosti ne mislim da sam najpametniji, da sam uvijek u pravu, da je moj put najbolji za sve...najbolji je za mene i možda može pomoći nekome drugome da nađe svoj najbolji put. Također ne mislim da su sve moje životne odluke ispravne, niti želim kritizirati vaše odluke...ovdje jednostavno iznosim HO GO - HOŽDENIE GOGIJEVO koje možda nekada nekome pomogne.
Primjedbe
Objavi komentar