PREŽIVJETI OPASNOST

Ukoliko znate da će vam život biti u opasnostit i ukoliko znate da idete na terene i misije u kojima je glava cijelo vrijeme u torbi i gdje ljudi ginu mislim da će vam ovaj tekst biti od velike pomoći da se vratite živi i zdravi.

U jednoj epizodi moga života s jakim razlogom sam istraživao kako preživjeti opasnost rata. Istražio sam i naše Hrvatske ratnike i stare korejske i japanske ratnike. Korejski i japanski ratnici koji su na čudesan način preživjeli žestoke bitke su imali nepokolebljivu vjeru u svoj sustav vjerovanja: KI enrgije, jednistva sa svemirom i zajedničko vjerovanje:  Da ako su u harmoniji sa svemirom, da če ih čak i metci zaobilaziti, da će preživjeti sve opasnosti, naravno uz primjenu svih vojnih vještina i taktika također i zdravog razuma i naučenoga....opisivali su primjere kako su preživjeli zasjede, pucnjave, kako su hrabrili svoje suborce i kako u mnogo slučajeva u njihovim vodovima nitko nije bio teže ozlijeđen zbog njihove vjere i njihove harmonije sa univerzumom te naravno njihove čvrstine i hrabrosti koja proizlazi iz toga svega. 

Opisivali su kako su primjetili da dok god DRŽE CENTAR---umnu koncentraciju na energetski centar 2,5 cm ispod pupka--dok god ga drže u umu nepokolebljivo da se cijeli svemir naklonio njima i da su s lakoćom izbjegli i preživjeli sve opasnosti, kad nisu držali centar onda ih je hvatao strah i panika ...i primjetili su da ako se ne bi vratili CENTRU i jedinstvu sa svemirom usred ratnog kaosa i pucnjave...da bi zasigurno poginuli...kao neki njihovi suborci....i naravno to je samo produbilo njihovu vjeru u taj sustav vjerovanja za preživljavanje i kao dokaz da su na ispravnom putu.

Našim Hrvatskim ratnicima iz Domovinskog rata uglavnom je zajedničko da su u teškim i opasnim situacijama preživjeli zahvaljujući vjeri u Boga, te u trenutnoj molitvi dok su u akciji na terenu. Molili su da prežive i oni i svi koji su sa njima... Jedan od mojih bliskoh prijatelja mi je jednom pričao: "Gogi, molio sam Boga da svi koji idu zamnom prežive da ih ništa ne pogodi, da se svi vrate živi i zdravi kući zajedno samnom...to sam radio uvijek kad sam išao u teške misije---a konkretno meni je prićao o događaju izviđanja   u OLUJI koje je zahtjevalo prolaz kroz minsko polje pa u neprijateljski teritorij, davati koordinate za artiljerijsku paljbu...i tada je molio i svi su se oni uspjeli vratiti neozlijeđeni iz te misije....

Ja sam u Domovinskom ratu bio mlad pa nisam imao potrebe za takvim mislima, bio sam mlad i lud, bez straha, s vjerom u svoju neuništivost i neranjovost i u svoje super vještine. I širio sam oko sebe taj nepobjedivi ratnički duh gdje god sam išao. No kako godine prolaze ulozi se povećavaju i kad još ideš tražiti opasnost a baš i ne moraš i kad počneš previše razmišljati, što se događa s godinama onda pomisliš ...moram preživjeti i moram se vratiti kući, živ zdrav i sretan...jer se moram brinuti za svoju obitelj, za svoju djecu i za sve svoje...kad te ulove takve misli onda znaći da je vrijeme da poradiš na ovim temama ovdje.

Moj nepobjedivi ratnički duh je još uvijek tu i vjera u moju nepobjedivost, neuništivost i neranjivost..moja ludost u tom smjeru je i dalje ista i ne brinem se oko takvih sitnica preživjeti ili ne....jer ja sam dio svemira a svemir ne možeš pobijediti niti uništiti. 

No kad ideš negdje u nepoznato treba se pripremiti na svim mogučim nivioima pa i na duhovnom, a to sam uradio zato jer sam:

u 2011. godini bio 365 dana u Afganistanu, grad Mazari e Sharif, sjeverna provnicija-vojno rečeno RC North---Regional Comand North. Nakon povratka svi s kojima sam razgovarali su me pitali isto pitanje: "Da li je bilo opasno?" Da ih umirim, od mojih bližnjih do svih drugih uvijek sam odgovarao da nije, ali nije to baš tako....naravno da je opasno, jer je u toj zemlji stalni rat, i nema rata u kojem nije opasno. Moje zadaće su bile da putujem 75 km po opasnom teritoriju do mjesta rada, tamo radim sa loklnom policijom i onda 75 kilometara natrag, a ponekad i sa lokalnom policijom po njihovim opasnim točkama...

Najveća opasnost je taj put, jer se vozimo u super sporim oklopnim vozilima otpornim na mine i metke, ali protivnik ima mnogo mašte kako se sređuju takvi konvoji i vozila i ljudi....srećom naš Hrvatski ljudski pristup gdje god se pojavimo daje rezultate pa od lokalnog stanovništva stvaramo prijatelje i poštujemo i njih i njihove običaje i to pokazujemo pa na odgovarajući način dobovamo poštovanje natrag. To je jedan od načina kako izbjeći neke opasnosti.

No stvarna opasnost se krije u skrivenim improviziranim minama ---njih niti vidiš, niti znaš gdje su---i na našem putu svaki prijeđeni metar postoji opasnost da odletiš u zrak te da budeš žrtva kombiniranog napada mine i ljudstvo---RPG-i ----i eto ti ga onda...a meni se baš ne leti u zrak...i ne ubija tamo po Afganistanu. 

Naravno mi kao tim smo svi obučeni kako izbjeći, kako prepoznati, kako se boriti, kako se zaštiti, imamo i uređaje za ometanje signalamobitela i radio valova ...ali u stvarnosti je vrlo teško skužiti improviziranu minu skrivenu na terenu koji je idealna za to---blato, pustinja i kamenje, malo zelenila, a sve iste boje...

Moj način zaštite je bio slijedeći:

Svaki izlazak iz baze, kao istočni majstori uvijek i za cijelo vrijeme trajanja misije držao sam centar i bio u harmoniji sa svemirom na taj način, vjerujući kao i oni da će me svi metci zaobići ako tako uradim...zatim sam iznad svakog od naših vozila vizuializirao energetsku piramidu zaštite, zatim takvu piramidu iznad svakog pojedinog člana tima i iznad sebe, to je bila neprobojna piramida energije --piramida zaštite koja štiti od svega. 

Zatim sam molio Boga...molim Te Bože čuvaj nas sve, molim Te da se svi vratimo sretni živi i zdravi natrag u bazu i natrag svojim kućama i djeci, ženama i obiteljima, molim Te Bože da me čuvaš, da me ništa ne pogodi, niti metak, niti mina, niti bomba, niti raketa, niti krhotine, niti skrivene naprave, niti neprijatelji niti prijatelji; molim te da se živ i zdrav vratim u bazu i svojoj kući, mojoj djeci, mojoj ženi i mojoj obitelji, molim da nas sve čuvaš na taj način.

I eto svaki izlazak to je bio moj naćin zaštite, uz još neke...druge zezancije....no osjetio sam da svi moji članovi tima mole za zaštitu također...jer ima jedan period tišine kad se kreće u akciju i na licima ljudi vidiš strah i molitvu...to je normalno za opasne situacije.

Kojem se Bogu moliš nije važno, koje si vjere ili nevjere također, ali ako zatražiš zaštitu od svemira i dobit ćeš ju jer mi smo bića koja su dio svemira a svemir voli svoje i kad ga se spomene on štiti.

Taj način zaštite mi je davao mir i spokoj koji sam širio oko sebe pa sam tako malo pomogao i drugima da budu mirniji i da se manje boje...tj. da imaju zdravog razuma u glavi unatoč strahu.

Također sam iz tog dalekog svijeta svakodnevno projicirao piramidu zaštite za svakog člana moje obitelji pojedinačno i skupno, svaku većer prije spavanja, slao sam im piramidu zaštite da ih štiti od svoh štetnosti, zala i opasnosti na koje mogu naići.

Ako je ovaj način djelovao ratnicima prije nas, ako je djelovao meni ne vidim razlog zašto ne bi djelovao i vama. Nije važno koje ste vjeroispovjesti ili da li uopće vjerujete u išta...ali ima jedna univerzalna istina: AKO ZATRAŽIŠ I DOBIT ČEŠ! Ja sam zatražio I bome sam dobio. Iz svih misija svi smo došli živi i zdravi. I kući također. 

Ali kao što sam već ranije pisao vjera u ono što vježbaš, u ono što radiš u ono što istražuješ u ono što vjeruješ mora biti potpuna bez zadrške, bez sumnje, bez straha, bez malodušnosti---mora biti potpuna i nepokolebljiva.

Ovaj način zaštite prakticiram i dalje za cijelu moju obitelj, svaku večer prije spavanja sve ih stavljam ispod mojih zaštitnih piramida, jednog po jednog....

Osim svega toga jedna stara Hrvatska poslovica isto dobro dođe: PAMET U GLAVU!