MOJA PRVA POBJEDA

Moja prva pobjeda

Bio sam još dječak i vježbao sam borilačke vještine samo iz knjiga. Volio sam knjige o borilačkim vještinama i kad kod sam uštedio nešto novaca odmah sam ih kupovao, one su mi otkrivale tajne, tajna znanja koja drugi ljudi nisu znali. Volio sam knjige o borilačkim vještinama toliko da sam uživao čak i u njihovom mirisu.  Tako sam svaki dan proučavao moje knjige i vježbao i vježbao.

Jednog dana sam se na ulici igrao sa prijateljima, igrali smo se mačevanja, viteza i borbi sa drvenim mačevima. To je vidio jedan stariji dječak, puno veći i jači od mene. On je tada došao do nas i odmah me gurnuo i povikao ajde Gogi, ajde, daj Karate, karate sa vrlo podrugljivim tonom i odmah me počeo udarati nogom u genitalije i šakom u glavu,,,,ali, nije me pogodio niti jednom.

Ono što me taj tren šokiralo---a taj osjećaj pamtim vrlo dobro još i sad je to da je moje tijelo je samo od sebe napravilo obranu od udarca nogom, i obrano od udarca rukom, on je napao opet i opet i ja sam se efikasno izmicao i skretao njegove udarce, i onda kad je došao preblizu k meni, u četvrtom pokušaju dobio je šakom u vrh brade…pao je na tur i u čudu gledao malog žgoljavog Gogija kako ga je srušio ---njega velikog i jakog, jednim udarcem…

Tada sam mu rekao…Ivica vidiš, ipak vrijedi to vježbanje. Pružio sam mu ruku da mu pomognem da se podigne, prihvatio je i rekao, Gogi i ja bi to naučio, a ja sam rekao--- super---možemo vježbati zajedno---i danas smo prijatelji jer ja kad se borim neprijatelja nemam.