CROBRAN PREDSTAVLJA: ALFA I OMEGA

MODERNE CROBRAN RATNICE ALFA I OMEGA

Alfa i Omega (šifrirana imena) su pripadnica Interventne Policije u jednom gradu u Hrvatskoj. Mlade, brze, jake i sposobne. Žive za svoj posao u sklopu kojeg se stalno usavršavaju i uče. Da, uče zakone, pravilnike, proučavaju priručnike i primjenu istih u svom radu.

Uče i uvježbavaju pucanje, borbu, zahvate za privođenje, taktike i načine borbe protiv naoružanih kriminalaca, upade u objekte i vozila, savladavanje opasnih kriminalaca, taktike i tehnike postupanja protiv masovnih nereda i napada velikih skupina, načine spašavanja ljudskih života, tehnike penjanja i spuštanja po zgradama, uporabu kemijskih sredstava, kako gasiti požare i još mnogo toga.

Kondicijski trening im je svakodnevnica, sprečavanje kaznenih djela životni cilj i posao. Uvijek vedre, vesele i nasmijane, spremne za šalu, odlično prihvaćene u jedinici gdje su one jedine u vodovima od po 30 muškaraca. Nije lako, ali disciplina i kolegijalnost čine čuda.

Alfa i Omega su mlade i entuzijastične policajke sa kojima sam osobno bio u mnogo akcija gdje niti jedna nije pokleknula niti tren, borile su se protiv raznih napadača zajedno sa nama, ponekad je Alfa znala sama pored svih muških oko nje izletit i privest nekog napadača…izgrednika jer ga je uočila i sama ga sfrkala ko salamu, ponekad je Omega znala dobit kamenčinu u tijelo (što boli unatoč zaštitnom prsluku) i smo je nastavila dalje da nije rekla niti A.

Takve stvari radi srce i mladost ali i ratničkih duh koji je u njima.
U puno borbi bio sam uz te dvije moje bivše kolegice i uvijek bi išao sa njima u akciju bez ikakvih briga o tome mogu li one sa nama ili ne. Te djevojke-žene su borci kakvih nema puno – istinske Hrvatske Ratnice ali su istovremeno i mudre policijske službenice koje ne prekoračuju svoje ovlasti i koje provode zakon, ne krše ga da bi ga sprovele.

Ponekad moraju stajat ispred par stotina a ponekad i par tisuća izgrednika koji bi ih rastrgali u komade samo da ih dohvate. Za to treba imati hrabrosti. Imao sam tu privilegiju da sam radio sa obje, da sam ih obučavao i gledao kako napreduju u poslu i životu te mogu samo reći da su to dame koje imaju urođen borbeni duh što je bilo vidljivo već iz samog testiranja za prijem u jedinicu. Već tom testiranju pokazale su duh ne predaje i ne odustajanja, čvrstine i izdržljivosti, ne kukanja i opravdavanja za neki manji neuspjeh na testu, one su sve odradile bez ijedne krive riječi, bez ijednog krivog pokreta (u smislu nervoznih ispada, trzaja, nekontroliranih gesti i slično) bile su baš ono što smo tražili, najbolje od najboljih.

Ta testiranja su tako i koncipirana da samo najbolji prolaze ostali nažalost moraju naći neki drugi životni put. Kad jednom prođete sve to i uđete u jedinicu odgovornost je još veća pogotovo na curama jer moraju održavati nivo svog prestiža stalno, jer mi opet testiramo i tjeramo sve ljude bez razlike muško ili žensko da i dalje budu najbolji jer inače nam ne trebaju. Tako da su ove dvije Hrvatske Ratnice i dalje najbolje. Našoj policiji može biti na veliku čast što ima takve policajke u svojim redovima. Kao takve onda dobivaju svu moguću podršku od nas koji smo im tada bili nadređeni.

Nikada negativne riječi nisam čuo od njih dvije, nikad riječ ne mogu, neću, ne bi, samo osmjeh, i naprave čudo dva puta bolje nego što bi trebale. To su žene ratnice. Takav ratničkih duh se očituje kod njih i u smousavršavanju i samostalnim treninzima. Uvijek kad imaju slobodnog vremena one izlaze na trčanje i druge vrste treninga, iako bi mogle odmarati, jer su „jadne i umorne i bole ih noge jer su do dolaska u bazu sastajale 8 sati na asfaltu, stadionu, ili nekom drugom zadatku.“ No borbeni duh ne da mira. One kao prave ratnice, znaju da je to lažni umor, da je to krivi mentalni stav te one takva mišljenja ni ne posjeduju, ne pomišljaju ni na kraju pameti.

Na taj način naravno da postaju još bolje i svom poslu i još bolje ratnice a vjerujem i u privatnim životima vrhunske u svemu što rade od partnerstva do pomoći prijateljima.

Naravno i znaju da ukoliko ne rade konstantno sebi da neće moć izdržati sve napore posla jer ponekad moraju priječi i vodu, livade, šume, brda, i ostati satima mokre i blatne na terenu, ponekad po najgoroj zimi biti satima u brdima, ponekad se moraš boriti kao lav, i znaju da bez konstantnog rada na sebi neće moći dobro obavljati svoj posao, te ih to također pokreće, jer si ne žele dozvoliti da itko kaže da one ne rade dobro ili da postanu teretna zadatku.

E, to mogu samo Istinske Ratnice, zato uhvatite bar malo njihovog ratničkog duha koji ih pokreće.