MUDRI POVED 3

Oluja

Ilko, Luki, Lovrek, Matek i djevojčica Nikica su prijatelji koji svi zajedno idu u prvi razred. Taman kad im je počela škola počeli su i oni vježbati stare, drevne Gromovite vještine u klubu kod njihovog učitelja i majstora Gord. Treninzi su im uglavnom zabavni sa puno poligona prepreka, puno gimnastike ali isto tako i sa učenjima mudrosti i znanja samoobrane i borbe. Njih nitko ne može maltretirati u školi, ni vršnjaci ni stariji đaci. Jednog dana ta ekipa se treninga vraćala se iz škole kad je grad pogodila velika oluja. Oluja je rušila grane, kiša je padala kao luda. Vjetar je tako jako puhao da su mislili da će ih odnijeti. 

Kako bi se spasili oni su se svi zajedno čvrsto primili u karike baš kako su učili na treningu, te su tako držeći se probijali se kroz veliku oluju natrag do škole jer im je to bilo najbliže. U jednom trenutku velika grana otkinuta sa obližnjeg drveta poletjela je ravno u njih, ali oni su svi u isti tren osjetivši opasnost čučnuli, blokirali granu, jedni rukama, a ovi u sredini nogama i poslali ju preko njih u obližnji zid, te su brzo još čvršće držeći se pobjegli u školu na sigurno. Sve su uradili kako su učili na svom treningu, bez straha i samo sa mislima o tome kako će pomoći jedni drugima, kako će preživjeti, zaštititi, pobijediti i kako se neće predati.

Požar

Bio jednog dana dječak Ilko u školi. On ide u prvi razred. U školi je sve bilo lijepo divno i krasno cijeli dan i baš kad su svi trebali ići kući izbio je požar, vatra, dim, vrućina i panika. Svi bježe i trče ko ludi po hodnicima, nastavnici, učitelji, profesori svi pokušavaju smiriti djecu i pobjeći van. Dječak Ilko je bio smiren i pomagao je svoj djeci u razredu da mirno izađu van iz škole i dok je njegov razred izlazio van, on je začu tih zov upomoć u jednoj od obližnjih učiona. 

Zastao je i malo bolje oslušnuo, njegov razred je već bio vani a on je jadna ostao sam u hodniku koji se naglo počeo puniti dimom i gledao je van u sigurnost i natrag u taj dim i razrede, tada je opet začuo:“Upomoć“ slabašni glasić i odmah je potrčao prema tom glasu, brzo je ušao u razred odakle je čuo glas i vidio svoju prijateljicu Ziki koja se bila jako prepala pa je ostala u razredu bojeći se dima. Kad ju je vidio viknuo je: „Ziki to sam ja Ilko, idemo zajedno“, uhvatio ju je ispod ruku i puzeći s njom u krilu, pobjegao sa njom van iz škole. 

Taman kad su Ilko i Ziki izašli iz škole plamen je počeo putovati po njihovim razredima. Ilko se uopće nije umorio niti posebno uspuhao, njegova učiteljica ga je samo gledala u čudu, a on je mirno rekao: „Učiteljice, pronašao sam Ziki u njenom razredu.“ Na svojim treninzima Gromovitih vještina Ilko je vježbao i vještinu spašavanja koju je upotrijebio kako bi sigurno izvukao svoju prijateljicu van, bez straha, bez predaje, preživio je, zaštitio, pobijedio i spasio svoju prijateljicu. Hrabar je onaj koji vlada strahom! To je učenje Gromovitih vještina.