SUSRET RATNIKA

Idu jednog dana dva Hrvatska Ratnika, svaki svojim putem, malo da odmore od svjeta i svih životnih komplikacija. I na tom putu sretnu se u istom mjestu, na moru gdje su došli brćnuti se i odmoriti. A i ja sam se tamo slučajno našal, pa da prenesem taj događaj.

Naravno krene prepoznavanje i sjećanje na stare ratne dane. Prvo izrazi veselja, jer su uopće oba dva još živi i zdravi (jer nam branitelji umiru prebrzo zadnjih godina): E a živ si još a Starac a? Starac: E Yogi živ, živ nikad življi a vidim i ti?

Yogi tada kaže: Ea, lipi moj, živ od kad si mi spasija život tu gori malo više--pokazuje na planinu Velebit, živ sam svaki dan ludo ki ovi ludi život. Hahhahaha, nasmijaše se obojca.

Susret ovih ratnika kada bi ga gledali sa strane  --bio je vrlo čudan--neka energija zrači oko obojice, neka snaga, neka moć, neko čudo. A kad bi bili blizu njih, shvatili bi kako se na vas prenosi njhov mir i pozitiva, čista nevjerojatna pozitiva. Kao da ste sreli dva svećenika karizmatika koji su na izravnom linku sa Bogom. Nevjerojatno.

I kaže tada ratnik Yogi, ratniku kojeg inače zovu Starac, čuj Starac, čuja sam da ti imaš samo 72 dana ratnog staža i nemaš mirovinu, ni nikakvih drugih braniteljskih prava ni ničega.!!!Pa kako to? A ja znam da si bija i di si bija, i čak si i nama tu pomoga i ko zna di još tamo od Vukovara do ovdi na moru. Zašto si nešta nisi sridija, eli a?

Starac mirno odgovara: Pa ja sam ti se išao borit za Hrvatsku, za ljude iz Hrvatske, za našu djecu, za naše žene i starce, da ih nitko ne ubija, ne kolje, ne pali, ne  ruši, ne bomardira, ne raketira, ne porobljuje i stavlja u logore, ne siluje, ne muči, i zato sam se išao borit i za to sam se i borio.

Nikad nisam rekao da sam ja branitelj, ni vojnik ni išta.  Ja sam ti prijatelju Ratnik za Hrvatsku i ratujem uvijek i kad treba za Nju, ne za mirovinu, ne za staž, ne za čin, ne za dane provedene tu i tu, ne za povlastice. Ja volim Hrvatsku i ljude u Hrvatskoj iznad svega. Hrvatska mi je Bog, Otac i Majka, i nema mi iznad toga, i za to ću ratovati sa svakime kad god treba i na bilo koji način. Ali ne u kalupima vojske...nisam nikad mogal bit dio toga...smeta me hijerarhija --pogotovo ako nisu baš pametni ovi iznad, a  uglavnom nisu..ne možemo se spojit onda oni i ja.

Ne podcjenjujem nikoga i cijenim svakoga, sve naše branitelje. Ali, to sam ti ja prijatelju, takav i takav ću i ostat. Dok imam svojih 10 prstiju na rukama, nekako ću preživjeti, a ako treba opet u boj, evo me tu sam, ne treba mi ni oprema. Kao i 91. sve imam svoje tako da možeš reći da sam ti ja kategorija koja se ne može svrstati nigdje. Takav sam kakv sam. Meni ništa ne treba od nikoga a ja ću pomoći gdje god mogu.

Neka svatko misli za sebe, i neka se svatko snađe kako zna i umije, sve ja to cijenim i podržavam, al ja sam svoj i tako ti je to.

A znam, lud si ka i uvik, kaže Yogi, i nasmijaše se opet ko ludi oba dva.

E a čuja sam i da te neke medalje još čekaju,,a Starac kaže, ma neka čekaju, nisam se borio ni za medalje nego za ljude sad sam ti rekal.....

Yogi će opet: E a, čuja sam i da si u stvari se bija skinija, pa oša na fakultet a opet i ratova sam po šumama i svuda i kad si bija kod nas...ti si  bija sam svoj vojnik...a niko to nije skužija.

Nato kaže Starac: - svašta si ti čuja Yogi, a može bit, ima tu i nešto istine...nije to važno..obranili smo Ju i idemo dalje, to je najvažnije..i da Ju volimo i ne damo još uvjek. To ti je najvažnije.

Ti si Starac -  kaže Yogi - lud ka puška, al ča češ, volimo te i tako ludoga, ajmo sad na bevandu, pa na gradele, pa pisma i udri, i nasmju se i odu zajedno dalje u zalazak sunca....no prije toga se Yogi okrene i vikne na mene: Ajde Gogi a ča ti čekaš, pozivnicu, idemo ča, ist i pit...hahahaha, i ode i ja s njima. I nismo puno ni ili ni pili, nego samo tolko da mi je još uvjek jezik mokar od tog finog pića.

Gdje god dođe Hrvatski Ratnik Starac dobro dođe i uvijek donosi dobro i mir. Zanimljiva sorta kakva se teško nađe, al kad ju nađete vridi ka zlato..kako bi reka Yogi sa mora.

VRIDI KA ZLATO TAJ NAŠ STARAC. - kaže meni to Yogi i veli, ea jednom ću ti možda ispričat i kako mi je spasija život, to ti je čudo, al ne samo meni nego cilom mom vodu lipi moj, čudo kažem ti.

Još je veće čudo što i on i Yogi još uvijek vježbaju i u super su formi, oš plivat, trčat, dizat težine, veslat, penjat se,udarat vreču ili ljude--sve im još ide..Kad ih pitaš za vježbanje samo kažu - Gogi -to je tvoj Crobran na djelu da toga nemamo odavno bi odapeli, jeli a Yogi,, a ovaj viće ma ajd đava te odnia i to i tebe i ovog ludog Gogija ča me nagovori na taj Crobran a ja još luđi jer ga slušam, ajmo ča ima fešta kod barbe....Yogi uvjek traži neku feštu ili ju sam napravi...