CROBRAN PREDSTAVLJA:
HRVATSKI DUHOVNIK I RATNIK:
SVETI IVAN KAPISTRAN
(TALIJANSKI: GIOVANNI DA CAPISTRANO; CAPESTRANO AQUILA, ABRUZZI, 1386. - ILOK, 23. LISTOPADA 1456.), FRANJEVAČKI PROPOVJEDNIK, SVETAC RIMOKATOLIČKE CRKVE i HRVATSKI RATNIK.
Ako vas čudi zašto je talijanski svećenik Hrvatski Duhovnik i Ratnik, samo kratko: Volio je Hrvatsku, volio je grad Ilok, volio je Hrvatske kršćane, sa Hrvatskim ratnicima je pobijedio Turke kod Beograda, po vlastitoj želji sharanjen u Iloku. Poropovijedao je po Hrvatskoj I nakon svoje smrti preko svog groba činio je mnoga ozdravljenja i čudesa u Hrvatskoj i Hrvatskim ljudima. Mislim da je to dovoljno zasluga da ga se smatra Hrvatskim Duhovnikom i Ratnikom.
Sveti Ivan Kapistan, franjevački propovjednik, svetac rimokatoličke Crkve. Učenik Bernardina Sijenskoga, kojemu pomaže u reformi reda. Jedan je od najglasovitijih propovjednika svih vremena. Inkvizitor protiv franjevaca-buntovnika (fraticelli). Apostolski legat u raznim zemljama, gorljiv protuhusitski propovjednik, koji obilazi cijelu srednju Europu i propovijeda križarski rat protiv Turaka.
Studirao je pravo na Sveučilištu u Perugi. Bio je pravnik u Napulju. Po nalogu kralja Ladislava, postao je sudac u Perugi. Oženio se kćerkom najbogatijeg čovjeka u gradu. Za vrijeme građanskog rata, završio je nepravedno u zatvoru, a supruga mu je umrla. Zbog svi tih okolnosti mladi bračni par nije imao djece. Zbog oduzete imovine, narušena društvenog položaj i smrti supruge, odlučio se povući iz svjetovnog života i postao je franjevac. Kao glasoviti propovjednik putovao je širom Europe, a ljudi su dolazili u velikom broju da ga čuju. Zabilježena su čudesna ozdravljenja, kada je položio križ na bolesnike. U Češkoj je obratio mnoge husite. Nagovarao je čak i despota Đurđa Brankovića da sa svojim narodom prijeđe na katolicizam.
Nakon pada Carigrada, 29. svibnja 1453. godine, Europi je neodgodivo zaprijetila osmanlijska najezda, a njezini su kršćanski vladari i narodi bili teško podijeljeni. Među ljudima koji su osjećali «znakove vremena» isticao se i Duhovnik fra Ivan Kapistran, makar već starac. Putovao je cijelom Europom, već u misiji pape Nikole V., a osobito novoga pape Kalista III. koji je bio izabran 8. travnja 1455. godine. Nakon dugih i mučnih posredovanja, uspjeli su Ivan Hunjadi i fra Kapsitran Budimu u zadnji čas organizirati kršćansku vojsku koja se bar donekle mogla oduprijeti golemoj turskoj sili što je nezaustavljivo nalijegala prema Beogradu, tada – zbog geopolitičkog položaja – prvom ključu Europe.
U tu vojsku najviše su pristigli križari iz siromašnih slijeva sa svih strana Europe. Dio te križarske vojske osobno je fra Kapistran doveo u Beograd te odmah otišao u Hrvatsku gdje je organizirao Hrvatske "križare" sastavljene od franjevca, seljaka, građana i profesionalnih vojnika za borbu protiv Turaka. Zatim u je otišao u Zemun gdje je pripremao Križare za borbu protiv Turaka.
Tuci su u lipnju 1456.. godine već počeli sa opsadom Beograda i od početka srpnja počeli sa napadima na tvrdi grad Beograd. Prve bitke su počele već oko 2. srpnja. Fra Ivan Kapistran je nekoliko dana prije glavne bitke, u gradu Petrovaradinu, ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku.
Uz strelicu je pisalo: „Ne boj se, Ivane, jer ćeš pobijediti snagom Imena moga i presvetoga Križa!“
Gdje god su se vodile borbe tamo je i fra Kapistran jurišao sa Križarima i vodio obranu grada i protunapade i potjere i povlačenje snaga. Borio se kao lav. Uz neprocjenjivu ulogu Kapistranove prisutnosti i Sibinjanin Janka (Ivana Hunjadija), izvojevana znamenita pobjeda, 22. srpnja 1456. godine. Ta pobjeda je bila skupo plaćena kršćanskim žrtvama, čak je u jednom protunapadu križara pod Kapistranovim vodstvom izginula većina križara a Kapisitran i nekolicina vojnika se uspjeli spasiti ali su pri tom razbili i sultanovu vojsku i ranili samog sultana Mehmeda II.
Fra Kapistran je hrabrio branitelje ovim riječima: "Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano Ime Isusovo. U tom imenu nam je jedino spasenje."
Bitka za Beograd je bila strašna i žestoka, ali su Turci imali znatno više gubitka na svim poljima, u u gradu u koji su uspjeli prodrijeti i na Dunavu, i na zidinama i na otvorenom prostoru ispred grada. Zbog svega toga i teškog ranjavanja sultana, (postoji vrlo velika vjerojatnost da ga je u boju ranio baš fra Ivan Kapistran, jer je Kapistran vodio napad iz utvrde na turski tabor a sultan Mehmed II protunapad) Turci su se povukli poraženi.
Trebalo je vremena da glas o pobjedi dopre do Rima. Papa Kalist III. u spomen toga događaja ustanovljuje blagdan Preobraženja Isusova. Slavi se 6. kolovoza – na dan kad se u Rimu saznalo o pobjedi!
Napisao je više moralističkih (Speculum conscientiae), apologetskih i crkvenopravnih djela, te rasprava i pisama, koja su djelomično objavljena. Bio je prvi gvardijan samostana franjevaca opservanata na otoku Svetog Andrije kod Rovinja., a spominje se u pismu pape Nikole V. od 17. prosinca 1453.
Nažalost svih ratnika i ljudi toga doba podlegao je kugi, koja je harala kršćanskim taborom, 23. listopada 1456. u Iloku, gdje je i pokopan, kako je zatražio u svojoj oporuci. Želja mu je bila da u Iloku trajno borave franjevci, što mu se i ostvarilo. Volio je Ilok i Iločke ljude. U Iloku se nalazi crkva sv. Ivana Kapistrana i njegova slika iznad oltara. Za života i prije svih tih bitaka propovijedao je po Hrvatskoj, od rovinja do Iloka, grada prema kome je razvio toliku ljubav da je tu morao biti i pokopan.
Fra Ivan Kapistran je bio neustrašiv, snažan, vješt ratnik, taktičar, govornik, mudrac, duhovnik, motivator, i u niti jednoj svojoj bitci nije bio poražen, osobno u borbama nikada nije pobijeđen. U svim bitkama kao svećenik bio je posebna meta turskih napada, jer je bio i vojskovođa i kršćanski svećenik, turčin koji bi ga ubio osvojio bi ogromne zasluge u očima sultana, ali nitko od silnih turskih ratnika nije bio ravan fra Ivanu iako je Ivan tada imao 70 godina.
Do početka ratničkog života na svojim putovanjima bio je poznat po čudesnim ozdravljenjima koja je izvodio polaganjem njegovog križa na oboljele a također i nakon njegov smrti poznata su čudesna ozdravljenja u zagovorima na njegovom grobu. Dokumentirana su ukupno 188 čudesa svetog Ivana Kapistrana.
Kako i dolikuje istinskom Hrvatskom Duhovniku nakon nekog vremena on je iako već dugo "mrtav" nestao. Misteriozno nestao bez traga, što je još jedno čudo svetog Ivana Kapistrana. Godine 1526. netragom nestaju svećenikovi ostatci. Nema traga njegovom grobu niti danas itko zna gdje se nalazi taj grob.
Koliko je junaštvog Svetog Ivana Kapistrana uopće se ne može opisati ni zamisliti, to izgleda kao film znastvene fantastike, ali pogledajte to ovako:
Fra Ivan Kapistran je u bitci za Beograd zapovijedao sa 4000 ratnika i prebacio je 70 ljeta preko leđa. Ostatak kršćanske vojske pod zapovjedništvom Ivana Hunjadia brojao je oko 16.000 ratnika. I svi ovi ratnici i Sibinjanin Janko (Hunjadi) su također u ovoj bitci bili strašni nepobjedivi ratnici ali ovo nije priča o njima.
Sultan Mehmed II je imao 100.000 vojnika svih vrsta, 200 brodova na Dunavu, 300 topova svih kalibara i na kraju bitke imao je oko 25.000 poginulih, sve brodove uništene, većinu vojske rastjerane i u panici. Glavninu gubitaka nanio mu je fra Ivan direktnim jurišima sa svojim Hrvatskim ratnicima i uz to još teško ranio sultana. Čovjek božje čudo i Hrvatski Duhovnik.
HRVATSKI DUHOVNIK I RATNIK:
SVETI IVAN KAPISTRAN
(TALIJANSKI: GIOVANNI DA CAPISTRANO; CAPESTRANO AQUILA, ABRUZZI, 1386. - ILOK, 23. LISTOPADA 1456.), FRANJEVAČKI PROPOVJEDNIK, SVETAC RIMOKATOLIČKE CRKVE i HRVATSKI RATNIK.
Ako vas čudi zašto je talijanski svećenik Hrvatski Duhovnik i Ratnik, samo kratko: Volio je Hrvatsku, volio je grad Ilok, volio je Hrvatske kršćane, sa Hrvatskim ratnicima je pobijedio Turke kod Beograda, po vlastitoj želji sharanjen u Iloku. Poropovijedao je po Hrvatskoj I nakon svoje smrti preko svog groba činio je mnoga ozdravljenja i čudesa u Hrvatskoj i Hrvatskim ljudima. Mislim da je to dovoljno zasluga da ga se smatra Hrvatskim Duhovnikom i Ratnikom.
Sveti Ivan Kapistan, franjevački propovjednik, svetac rimokatoličke Crkve. Učenik Bernardina Sijenskoga, kojemu pomaže u reformi reda. Jedan je od najglasovitijih propovjednika svih vremena. Inkvizitor protiv franjevaca-buntovnika (fraticelli). Apostolski legat u raznim zemljama, gorljiv protuhusitski propovjednik, koji obilazi cijelu srednju Europu i propovijeda križarski rat protiv Turaka.
Studirao je pravo na Sveučilištu u Perugi. Bio je pravnik u Napulju. Po nalogu kralja Ladislava, postao je sudac u Perugi. Oženio se kćerkom najbogatijeg čovjeka u gradu. Za vrijeme građanskog rata, završio je nepravedno u zatvoru, a supruga mu je umrla. Zbog svi tih okolnosti mladi bračni par nije imao djece. Zbog oduzete imovine, narušena društvenog položaj i smrti supruge, odlučio se povući iz svjetovnog života i postao je franjevac. Kao glasoviti propovjednik putovao je širom Europe, a ljudi su dolazili u velikom broju da ga čuju. Zabilježena su čudesna ozdravljenja, kada je položio križ na bolesnike. U Češkoj je obratio mnoge husite. Nagovarao je čak i despota Đurđa Brankovića da sa svojim narodom prijeđe na katolicizam.
Nakon pada Carigrada, 29. svibnja 1453. godine, Europi je neodgodivo zaprijetila osmanlijska najezda, a njezini su kršćanski vladari i narodi bili teško podijeljeni. Među ljudima koji su osjećali «znakove vremena» isticao se i Duhovnik fra Ivan Kapistran, makar već starac. Putovao je cijelom Europom, već u misiji pape Nikole V., a osobito novoga pape Kalista III. koji je bio izabran 8. travnja 1455. godine. Nakon dugih i mučnih posredovanja, uspjeli su Ivan Hunjadi i fra Kapsitran Budimu u zadnji čas organizirati kršćansku vojsku koja se bar donekle mogla oduprijeti golemoj turskoj sili što je nezaustavljivo nalijegala prema Beogradu, tada – zbog geopolitičkog položaja – prvom ključu Europe.
U tu vojsku najviše su pristigli križari iz siromašnih slijeva sa svih strana Europe. Dio te križarske vojske osobno je fra Kapistran doveo u Beograd te odmah otišao u Hrvatsku gdje je organizirao Hrvatske "križare" sastavljene od franjevca, seljaka, građana i profesionalnih vojnika za borbu protiv Turaka. Zatim u je otišao u Zemun gdje je pripremao Križare za borbu protiv Turaka.
Tuci su u lipnju 1456.. godine već počeli sa opsadom Beograda i od početka srpnja počeli sa napadima na tvrdi grad Beograd. Prve bitke su počele već oko 2. srpnja. Fra Ivan Kapistran je nekoliko dana prije glavne bitke, u gradu Petrovaradinu, ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku.
Uz strelicu je pisalo: „Ne boj se, Ivane, jer ćeš pobijediti snagom Imena moga i presvetoga Križa!“
Gdje god su se vodile borbe tamo je i fra Kapistran jurišao sa Križarima i vodio obranu grada i protunapade i potjere i povlačenje snaga. Borio se kao lav. Uz neprocjenjivu ulogu Kapistranove prisutnosti i Sibinjanin Janka (Ivana Hunjadija), izvojevana znamenita pobjeda, 22. srpnja 1456. godine. Ta pobjeda je bila skupo plaćena kršćanskim žrtvama, čak je u jednom protunapadu križara pod Kapistranovim vodstvom izginula većina križara a Kapisitran i nekolicina vojnika se uspjeli spasiti ali su pri tom razbili i sultanovu vojsku i ranili samog sultana Mehmeda II.
Fra Kapistran je hrabrio branitelje ovim riječima: "Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano Ime Isusovo. U tom imenu nam je jedino spasenje."
Bitka za Beograd je bila strašna i žestoka, ali su Turci imali znatno više gubitka na svim poljima, u u gradu u koji su uspjeli prodrijeti i na Dunavu, i na zidinama i na otvorenom prostoru ispred grada. Zbog svega toga i teškog ranjavanja sultana, (postoji vrlo velika vjerojatnost da ga je u boju ranio baš fra Ivan Kapistran, jer je Kapistran vodio napad iz utvrde na turski tabor a sultan Mehmed II protunapad) Turci su se povukli poraženi.
Trebalo je vremena da glas o pobjedi dopre do Rima. Papa Kalist III. u spomen toga događaja ustanovljuje blagdan Preobraženja Isusova. Slavi se 6. kolovoza – na dan kad se u Rimu saznalo o pobjedi!
Napisao je više moralističkih (Speculum conscientiae), apologetskih i crkvenopravnih djela, te rasprava i pisama, koja su djelomično objavljena. Bio je prvi gvardijan samostana franjevaca opservanata na otoku Svetog Andrije kod Rovinja., a spominje se u pismu pape Nikole V. od 17. prosinca 1453.
Nažalost svih ratnika i ljudi toga doba podlegao je kugi, koja je harala kršćanskim taborom, 23. listopada 1456. u Iloku, gdje je i pokopan, kako je zatražio u svojoj oporuci. Želja mu je bila da u Iloku trajno borave franjevci, što mu se i ostvarilo. Volio je Ilok i Iločke ljude. U Iloku se nalazi crkva sv. Ivana Kapistrana i njegova slika iznad oltara. Za života i prije svih tih bitaka propovijedao je po Hrvatskoj, od rovinja do Iloka, grada prema kome je razvio toliku ljubav da je tu morao biti i pokopan.
Fra Ivan Kapistran je bio neustrašiv, snažan, vješt ratnik, taktičar, govornik, mudrac, duhovnik, motivator, i u niti jednoj svojoj bitci nije bio poražen, osobno u borbama nikada nije pobijeđen. U svim bitkama kao svećenik bio je posebna meta turskih napada, jer je bio i vojskovođa i kršćanski svećenik, turčin koji bi ga ubio osvojio bi ogromne zasluge u očima sultana, ali nitko od silnih turskih ratnika nije bio ravan fra Ivanu iako je Ivan tada imao 70 godina.
Do početka ratničkog života na svojim putovanjima bio je poznat po čudesnim ozdravljenjima koja je izvodio polaganjem njegovog križa na oboljele a također i nakon njegov smrti poznata su čudesna ozdravljenja u zagovorima na njegovom grobu. Dokumentirana su ukupno 188 čudesa svetog Ivana Kapistrana.
Kako i dolikuje istinskom Hrvatskom Duhovniku nakon nekog vremena on je iako već dugo "mrtav" nestao. Misteriozno nestao bez traga, što je još jedno čudo svetog Ivana Kapistrana. Godine 1526. netragom nestaju svećenikovi ostatci. Nema traga njegovom grobu niti danas itko zna gdje se nalazi taj grob.
Koliko je junaštvog Svetog Ivana Kapistrana uopće se ne može opisati ni zamisliti, to izgleda kao film znastvene fantastike, ali pogledajte to ovako:
Fra Ivan Kapistran je u bitci za Beograd zapovijedao sa 4000 ratnika i prebacio je 70 ljeta preko leđa. Ostatak kršćanske vojske pod zapovjedništvom Ivana Hunjadia brojao je oko 16.000 ratnika. I svi ovi ratnici i Sibinjanin Janko (Hunjadi) su također u ovoj bitci bili strašni nepobjedivi ratnici ali ovo nije priča o njima.
Sultan Mehmed II je imao 100.000 vojnika svih vrsta, 200 brodova na Dunavu, 300 topova svih kalibara i na kraju bitke imao je oko 25.000 poginulih, sve brodove uništene, većinu vojske rastjerane i u panici. Glavninu gubitaka nanio mu je fra Ivan direktnim jurišima sa svojim Hrvatskim ratnicima i uz to još teško ranio sultana. Čovjek božje čudo i Hrvatski Duhovnik.
Primjedbe
Objavi komentar