MODERNA CROBRAN RATNICA MELA

CROBRAN PREDSTAVLJA:

MODERNA CROBRAN RATNICA MELA

Melanija Svjetličić, Pakrac. Moderna Crobran Ratnica, ugledna građanka svoga najmilijeg grada, supruga i majka dvoje djece. Borac za svoju obitelj, grad i ljude njezinog grada. Svojim poslom pomaže koliko god može svim potrebitim ljudima. Kao službenica za socijalnu skrb građana susreće se sa ljudskom nesrećom svakodnevno i nalazi snage kako da pomogne i kako da to sve ne utječe na nju i njezin život u negativnom smjeru. Ponekad se susreće i sa nasiljem i žrtvama obiteljskog nasilja i naravno da bi sve to izdržala Mela jednostavno mora biti i je vrlo posebna žena, žena ratnica.

Energija koju Mela ulaže u svoj trening napredak je upravo zadivljujuća i inspirira i pokreće sve oko nje. Što se tiče njezinih Crobran Vještina, Mela je najnaprednija vježbačica Crobran Vještina i kao njezin trener i instruktor oduševljen sam njezinom voljom, trudom i željom za znanjem i zahvalan na povjerenju koje mi je ukazala što prihvaća Crobran Učenja i Vještine. Mela je kao svaka istinska ratnica uprav posvećena stalnom napretku i samo-usavršavanju i to ju čini jedinstvenom u današnjem svijetu. No najbolje da nam ona sama ispriča o svojem Crobran iskustvu.

Mela:
Nisam se nikada bavila određenim sportom, više je to bila rekreacija na biciklu ili trčanje i to samo tijekom ljetnog razdoblja. Aktivno sam (15 godina) plesala u dvije folklorne skupine a folklor je postao moja velika ljubav. Prestala sam plesati rođenjem mog prvog djeteta s obzirom da su odlasci na nastupe podrazumijevali cjelodnevno odsustvo od kuće a to si više nisam mogla niti htjela priuštiti, kolikogod mi folklor i danas nedostaje.

Prvu informaciju o Crobran klubu i Instinktivnoj samoobrani (samoobrani općenito) dobila sam putem letka koji je osnivač ostavio u dječjem vrtiću i odlučila otići tek toliko da vidim šta se tamo radi. Kao osoba koja se u životu do tada nije susretala s borilačkim vještinama, nisam imala apsolutno nikakva očekivanja.

Oni koji me bolje poznaju znaju da imam višak energije i da mirovanje nije nešto što mi ide tako da mi je ovakav trening otpočetka odgovarao. Volim red i dobru organizaciju a to sam našla u treninzima za koje smatram da su dobro isplanirani, imaju neki dobar tijek sa osmišljenim početkom i krajem.

Nije trebalo puno vremena da se „navučem“ i počnem razmišljati o vještinama i tehnikama koje radimo ne samo na način da će mi to donijeti koristi za zdravlje i fizički izgled.

Ono što sam dobila je puno više: više samopouzdanja, još više energije (na sreću mojih klinaca), veću samokontrolu u privatnom i poslovnom životu a koje mi je definitivno nedostajalo.

Mentalna snaga koju sam tu stekla je ta koja me definitivno oduševljava i tjera dalje a volim i bolji osjećaj osobne sigurnosti kao i moje djece (iako smatram da su minimalne šanse da bi me netko napao, ipak su ljudi kod nas koliko - toliko normalni ali nikad se ne zna).

Ono što bih posebno istaknula su moralne vrijednosti koje se propagiraju kroz Crobran mudrosti i smatram da su u biti najvažnije u cijeloj ovoj priči: Poštenje i dobrota, dobre namjere prema sebi i drugima- a kao takva ujedno želim davati pozitivan primjer svojoj djeci.

Žao mi je što u klub nije uključeno više cura, žena. Da samo znaju koju radost i slobodu koje bi im dalo vježbanje, pozitivna atmosfera i prijateljski raspoloženi ljudi s kojima vježbam, instruktori kojima nije teško i 20 puta pokazivat tehniku samo da ti olakšaju i da ju bolje shvatiš, sigurna sam da bi im se svidjelo.

Mislim da se ne bi trebale opterećivat s godinama. Iste nose određenu zrelost a što svakako može pomoći da se predaš i ozbiljnije posvetiš onome što radiš i što te zanima, pa tako i razmišljanju o Crobran vještinama.

Što se i tjelesnih mogućnosti tiče, neće nitko od njih tražiti da naprave nemoguće. Svatko zna svoje granice i mogućnosti. Moram priznati da sam sa svojih 34 u boljoj formi nego što sam bila sa 20, 25. Da, treba se pomaknut i pobijedit lijenost (to si ti treneru negdje napisao).

Čovjek bi pomislio da mi ništa nije teško. Ma vraga nije! Onakva strgana kad dođem s posla, pa još cijelo popodne s klincima uz sve druge kućanske obveze- mislim si: Ajme, jedva čekam večer da idem u krevet: Eee, i onda odem na trening i totalno zaboravim da sam umorna. Ponekad mi je stvarno teško pratit ritam, pogotovo kad imamo kondicijski trening, ali osjećaj koji nosim sa sobom kući je neprocjenjiv i vrijedi svake muke i boli koju osjetim u dvorani.