TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 5 - BEZIMENO 3
SAVRŠENSTVO
Savršenstvo ne može postojati na ovoj našoj zemlji. To je misao koju sam pomislio jednom davno jer sam doživio jako veliku osobnu tragediju. Mi kao BU uvijek težimo da postignemo savršenstvo u svemu što radimo, na prirodan način bez velikih forsiranja. Na čisto fizičkom nivou uvijek znamo da ono što radimo možemo napraviti još bolje, ali kada uspijemo otvoriti duhovne sfere mislim da ipak možemo postići savršenstvo.
Druga stvar, bio samu krivu kad sam pomislio da savršenstvo ne može postojati na ovoj našoj zemlji - najveće savršenstvo kugle zemaljske su naša djeca. Nema ništa savršenije od djece. Djeca su naše najveće blago, najvažnije savršenstvo svemira u kojem živimo. Mnogi to zanemaruju i zaboravljaju, eto samo da vas podsjetim.
Savršenstvo bi u ovom slučaju definirao kao djelovanje Borilačkog Umjetnika u potpunom skladu sa cijelim svemirom u svakom trenutku. U svakom trenutku znači i dok spavamo, hodamo, jedemo, govorimo, krećemo se, stojimo, čitamo, pišemo, gledamo, treniramo, borimo se, pomažemo, učimo u školi i fakultetu, po meni to je savršenstvo. Što se tiće borbene savršenosti iznosim vam tvrdnju da je istinski Borilački Umjetnik savršen i neuništiv, evo kako:
Ne možeš pobijediti Borilačkog Umjetnika, ne možeš uništiti Borilačkog Umjetnika i to zato jer se on ne nalazi tu gdje ga protivnik ili drugi napadači vide. Nakon mnogo godina i milijuna ponavljanja naših tehnika postiže se savršeni sklad duha, tijela, uma, vještine, okoline, svemira i postaje jedno sa svemirom. U tom postojanju ono što je naša bit se odvaja od tijela na neki način i lebdi iznad, u drugoj razini postojanja. Duh, duša, bit od Borilačkog Umjetnika se u borbi odvaja od tijela, prelazi u čisto energetsko stanje i postoji u drugoj - duhovnoj - energetskoj dimenziji - kada gledamo u odnosu na čisto fizičko postojanje.
Kada se to dogodi tijelo Borilačkog Umjetnika radi čuda - onaj tko se protiv njega bori i onaj tko promatra sa strane vidi nevjerojatne stvari. Tada to tijelo upravljano ovom energetskom dušom odozgo izvodi tehnike na savršen način, pobjeđuje lako i jednostavne, savršeno, kreće se kao da klizi podlogom, kao da lebdi. U tom stanu ništa ne može ozlijediti BU-a, niti dotaknuti. Ono što tada BU čini sa svojim tijelom izgleda nemoguće - postiže ogromne snage, energije i čini čuda. Kad se to dogodi BU ima osjećaj kao da sam sebe promatra i navodi odozgo izvan te situacije a opet u njoj, ima osjećaj postojanja na dvije razine u savršenom skladu i harmoniji.
Tako kada se netko bori protiv istinskog BU-a ne može ga ozlijediti - jer je BU gore iznad u drugoj sferi postojanja i upravlja svojim tijelom dolje, tako da ako i tijelo strada to vam je kao da je vlak pogodio automobil u kome ste se trenutak prije nalazili, ali u trenutku udara niste u tom vlaku - skočili ste van iz auta, vi ste gore iznad. Tako da je istinski BU neuništiv i ništa ga ne može uništiti.
Naravno u takvom stanju istinske harmonije sa svemirom ne može nitko pobijediti ni tijelo - jer opet ovdje razdvajam stvari samo da bi se lakše shvatile - to tijelo i onaj duh odozgo su jedno u savršenoj harmoniji i ne može ih se uopće dotaći ni pobijediti ni uništiti.
Na nama je da istražujemo ove mogućnosti na sebi pomoću neumornog vježbanja, primjene naših znanja i traganja za istinom svijeta. Jednom prilikom sam bio svjedokom takve harmonije kod jednog majstora BU, neću vam pisati o borbi jer mi ne bi vjerovali, pogotovo mislim da mi ne bi vjerovali o čudima koje bih opisao - te stvari morate iskusiti sami da bi vjerovali u njih, BU to stanje harmonije prenosi u što god radi:
Jedno društvo u kojem sam bio i ja se uputilo na zajednički izlet u planine. U jednom trenutku tijekom izleta jedan od članova tog društva je počeo padati u provaliju, ja sam se nalazio daleko i nisam stigao na vrijeme u pomoći ali sam sve dobro vidio sa mog mjesta. Jedan drugi čovjek je bio blizu i spasio je padajućeg. Ali na koji način? Taj spasioc kao da se pretvorio u vjetar - nema drugog opisa, skočio je jedno tri četiri puta preko stijena, drveta i na stijene, te u letu uhvatio padajućeg i srušio ga na malu izbočinu jedva veliku za dvije osobe. Tako se brzo kretao, kad sam to gledao nisam moga vjerovati da je to moguće jer je taj spasioc doslovno letio zrakom kao na filmu, skokovima u horizontali točno prema unesrećenom, kao da ne postoji gravitacija. Tada sam pomislio - to mora da je to, no je u tim trenucima bio u potpunoj harmoniji sa svemirom i zato je to bilo moguće. Tek nakon te njegove akcije svi mi drugi smo se uključili u spašavanje - ta akcija je trajala svega nekoliko sekundi - najviše 3-4 od početka padanja do spašavanja.
Taj spasioc je nače majstor BU - i mislim da nas je tamo bilo barem 5 osoba koje treniraju BU, no ovaj majstor je bio kao duh vjetra. Oni koji su mu bili blizu rekli su da se uopće nisu brinuli za njega - spasioca u niti jednom trenutku, jednostavno su znali iz nekog razloga da će uspjeti. Mislim da smo svi osjetili njegovu harmoniju i energiju koja ga je okruživala u akciji.
To je ono što moramo postići svojim vježbanjem BU.
TISUĆU PUTA
Našao sam način kako ponoviti svaki dan neki udarac tisuću puta a da vam - da mi -da nam to ne bude neko posebno opterećenje. Vrlo jednostavno, navečer prije spavanja zauzmeš neki stav i izvedeš po 1000 puta jedna udarac, za to vam treba oko 7 minuta neprekidnog udaranja.
Važno. Kada idete na velik broj ponavljanja udaraca tada je vrlo važno da ne radite sa snagom, samo tehnika i opuštenost. Ispravna tehnika, opuštenost tijela i udri. Drugi dan napravite drugu vrstu udarca - tako svaki dan možete napraviti drugi udarac 1000 puta. Pazite da se ne zeznete u brojanju tisuću - 1000 puta svaka ruka.
Drugi dio plana je 1000 nožnih udaraca - njih napravite svako jutro prije buđenja, da dobro ste me čuli - prije buđenja - znači čim progledaš ustaj i udri udarce. kod nožnih udaraca treba napraviti mali raspored, izaberite 10 osnovnih udaraca - niska peta, koljeno, prednji, bočni, kružni, zadnji bočni, kuki, zadnji kružni, sjekira, peta unutra-van, te svaki napravite 200 puta - 100 puta svaka noga i to vam je 1000 udaraca ukupno. Mislim da je to dovoljno za noge. Možete isto kao i ruke raditi 1000 udaraca samo jedan udarac, tada morate imati malo drugačiji raspored - 10 serija po 100 udaraca, i eto ga. Svaki dan drugi udarac. Sve su vam kombinacije su otvorene sukladno sa vašim planom treninga.
Važno je i kod nogu biti opušten, pustiti da noge idu i lebde opušteno, bez grčenja i snage, stav visok.
Ovaj trening se zove izbijanje svjesnosti, kada uspijete potpuno izbiti svjesnost tehnika će vam postati savršena. No ovo je samo dodatak na naše svakodnevne treninge i ne smije zamijeniti svakodnevni trening.
STANJE UMA BEZ BRIGE - HARMONIJA U PRAKSI
Harmonija u praksi znači slijedeće - svojim upornim vježbanjem, proučavanjem i studiranjem morate postići stanje ne brige o tome tko je ispred vas, da li je protivnik ispred vas velik, ogroman, jak, da li je ti protivnika jedan, dva ili deset ili tisuću, kakva je taj protivnik - visok, nizak, širok, vješte, nevješt. Kakav god da je taj protivnik - i koliko god da ih je - ništa im to ne vrijedi, koju god tehniku uporabio taj protivnik, koju god metodu, način i taktiku napada odaberu ništa mu-im to neće vrijediti, jer BU će nezaustavljivo doći i riješiti ga - riješiti ih.
Kad netko napada istinskog BU-a taj napadač mora osjetiti da će umrijeti. Da dobro me čujete i dobro vidite - kad nas napadač napada iz svog neznanja i svoje gluposti - on -oni moraju imati osjećaj da će umrijeti i moraju biti jako blizu svoje smrti - milost je u našim rukama, kolika to zavisi samo od napadača i razine njegove gluposti. To stanje Borilačkog Umjetnika u borbi možemo nazvati nezaustavljiva surovost, ali u stvari radi se o stanju potpune harmonije.
Potpuna harmonija svih elementa treninga, osobe, okoline, protivnika i postojanja dovodi Borilačkog Umjetnika u praktično stanje ne brige o bilo kojem vanjskom faktoru. Kad je to stanje svakodnevno sa nama i u nama tada onaj tko nas napada ima osjećaj kao da je napao na cijeli svemir - kao da je napao na sunce - i kada to shvati zna da će izgoriti u milisekundi i zna da je gotov i onda ga je strah i zna da će umrijeti. Takvo naše stanje uglavnom odbija napade i napadače. Naravno mi nećemo tog napadača ubiti niti će on umrijeti ali mora osjećati totalnu prestravljenost i nemoć čim je krenuo u napad. To bi neki ljudi opisali i kao stanje praznine.
Da bi mi to mogli morao vježbati na svim nivoima i u svim uvjetima jako i puno više nego što se to smatra uobičajenim i normalnim, ali pazite to vježbanje mora biti zdravorazumsko da ne donese ozljede i nazadovanje.
Savršenstvo ne može postojati na ovoj našoj zemlji. To je misao koju sam pomislio jednom davno jer sam doživio jako veliku osobnu tragediju. Mi kao BU uvijek težimo da postignemo savršenstvo u svemu što radimo, na prirodan način bez velikih forsiranja. Na čisto fizičkom nivou uvijek znamo da ono što radimo možemo napraviti još bolje, ali kada uspijemo otvoriti duhovne sfere mislim da ipak možemo postići savršenstvo.
Druga stvar, bio samu krivu kad sam pomislio da savršenstvo ne može postojati na ovoj našoj zemlji - najveće savršenstvo kugle zemaljske su naša djeca. Nema ništa savršenije od djece. Djeca su naše najveće blago, najvažnije savršenstvo svemira u kojem živimo. Mnogi to zanemaruju i zaboravljaju, eto samo da vas podsjetim.
Savršenstvo bi u ovom slučaju definirao kao djelovanje Borilačkog Umjetnika u potpunom skladu sa cijelim svemirom u svakom trenutku. U svakom trenutku znači i dok spavamo, hodamo, jedemo, govorimo, krećemo se, stojimo, čitamo, pišemo, gledamo, treniramo, borimo se, pomažemo, učimo u školi i fakultetu, po meni to je savršenstvo. Što se tiće borbene savršenosti iznosim vam tvrdnju da je istinski Borilački Umjetnik savršen i neuništiv, evo kako:
Ne možeš pobijediti Borilačkog Umjetnika, ne možeš uništiti Borilačkog Umjetnika i to zato jer se on ne nalazi tu gdje ga protivnik ili drugi napadači vide. Nakon mnogo godina i milijuna ponavljanja naših tehnika postiže se savršeni sklad duha, tijela, uma, vještine, okoline, svemira i postaje jedno sa svemirom. U tom postojanju ono što je naša bit se odvaja od tijela na neki način i lebdi iznad, u drugoj razini postojanja. Duh, duša, bit od Borilačkog Umjetnika se u borbi odvaja od tijela, prelazi u čisto energetsko stanje i postoji u drugoj - duhovnoj - energetskoj dimenziji - kada gledamo u odnosu na čisto fizičko postojanje.
Kada se to dogodi tijelo Borilačkog Umjetnika radi čuda - onaj tko se protiv njega bori i onaj tko promatra sa strane vidi nevjerojatne stvari. Tada to tijelo upravljano ovom energetskom dušom odozgo izvodi tehnike na savršen način, pobjeđuje lako i jednostavne, savršeno, kreće se kao da klizi podlogom, kao da lebdi. U tom stanu ništa ne može ozlijediti BU-a, niti dotaknuti. Ono što tada BU čini sa svojim tijelom izgleda nemoguće - postiže ogromne snage, energije i čini čuda. Kad se to dogodi BU ima osjećaj kao da sam sebe promatra i navodi odozgo izvan te situacije a opet u njoj, ima osjećaj postojanja na dvije razine u savršenom skladu i harmoniji.
Tako kada se netko bori protiv istinskog BU-a ne može ga ozlijediti - jer je BU gore iznad u drugoj sferi postojanja i upravlja svojim tijelom dolje, tako da ako i tijelo strada to vam je kao da je vlak pogodio automobil u kome ste se trenutak prije nalazili, ali u trenutku udara niste u tom vlaku - skočili ste van iz auta, vi ste gore iznad. Tako da je istinski BU neuništiv i ništa ga ne može uništiti.
Naravno u takvom stanju istinske harmonije sa svemirom ne može nitko pobijediti ni tijelo - jer opet ovdje razdvajam stvari samo da bi se lakše shvatile - to tijelo i onaj duh odozgo su jedno u savršenoj harmoniji i ne može ih se uopće dotaći ni pobijediti ni uništiti.
Na nama je da istražujemo ove mogućnosti na sebi pomoću neumornog vježbanja, primjene naših znanja i traganja za istinom svijeta. Jednom prilikom sam bio svjedokom takve harmonije kod jednog majstora BU, neću vam pisati o borbi jer mi ne bi vjerovali, pogotovo mislim da mi ne bi vjerovali o čudima koje bih opisao - te stvari morate iskusiti sami da bi vjerovali u njih, BU to stanje harmonije prenosi u što god radi:
Jedno društvo u kojem sam bio i ja se uputilo na zajednički izlet u planine. U jednom trenutku tijekom izleta jedan od članova tog društva je počeo padati u provaliju, ja sam se nalazio daleko i nisam stigao na vrijeme u pomoći ali sam sve dobro vidio sa mog mjesta. Jedan drugi čovjek je bio blizu i spasio je padajućeg. Ali na koji način? Taj spasioc kao da se pretvorio u vjetar - nema drugog opisa, skočio je jedno tri četiri puta preko stijena, drveta i na stijene, te u letu uhvatio padajućeg i srušio ga na malu izbočinu jedva veliku za dvije osobe. Tako se brzo kretao, kad sam to gledao nisam moga vjerovati da je to moguće jer je taj spasioc doslovno letio zrakom kao na filmu, skokovima u horizontali točno prema unesrećenom, kao da ne postoji gravitacija. Tada sam pomislio - to mora da je to, no je u tim trenucima bio u potpunoj harmoniji sa svemirom i zato je to bilo moguće. Tek nakon te njegove akcije svi mi drugi smo se uključili u spašavanje - ta akcija je trajala svega nekoliko sekundi - najviše 3-4 od početka padanja do spašavanja.
Taj spasioc je nače majstor BU - i mislim da nas je tamo bilo barem 5 osoba koje treniraju BU, no ovaj majstor je bio kao duh vjetra. Oni koji su mu bili blizu rekli su da se uopće nisu brinuli za njega - spasioca u niti jednom trenutku, jednostavno su znali iz nekog razloga da će uspjeti. Mislim da smo svi osjetili njegovu harmoniju i energiju koja ga je okruživala u akciji.
To je ono što moramo postići svojim vježbanjem BU.
TISUĆU PUTA
Našao sam način kako ponoviti svaki dan neki udarac tisuću puta a da vam - da mi -da nam to ne bude neko posebno opterećenje. Vrlo jednostavno, navečer prije spavanja zauzmeš neki stav i izvedeš po 1000 puta jedna udarac, za to vam treba oko 7 minuta neprekidnog udaranja.
Važno. Kada idete na velik broj ponavljanja udaraca tada je vrlo važno da ne radite sa snagom, samo tehnika i opuštenost. Ispravna tehnika, opuštenost tijela i udri. Drugi dan napravite drugu vrstu udarca - tako svaki dan možete napraviti drugi udarac 1000 puta. Pazite da se ne zeznete u brojanju tisuću - 1000 puta svaka ruka.
Drugi dio plana je 1000 nožnih udaraca - njih napravite svako jutro prije buđenja, da dobro ste me čuli - prije buđenja - znači čim progledaš ustaj i udri udarce. kod nožnih udaraca treba napraviti mali raspored, izaberite 10 osnovnih udaraca - niska peta, koljeno, prednji, bočni, kružni, zadnji bočni, kuki, zadnji kružni, sjekira, peta unutra-van, te svaki napravite 200 puta - 100 puta svaka noga i to vam je 1000 udaraca ukupno. Mislim da je to dovoljno za noge. Možete isto kao i ruke raditi 1000 udaraca samo jedan udarac, tada morate imati malo drugačiji raspored - 10 serija po 100 udaraca, i eto ga. Svaki dan drugi udarac. Sve su vam kombinacije su otvorene sukladno sa vašim planom treninga.
Važno je i kod nogu biti opušten, pustiti da noge idu i lebde opušteno, bez grčenja i snage, stav visok.
Ovaj trening se zove izbijanje svjesnosti, kada uspijete potpuno izbiti svjesnost tehnika će vam postati savršena. No ovo je samo dodatak na naše svakodnevne treninge i ne smije zamijeniti svakodnevni trening.
STANJE UMA BEZ BRIGE - HARMONIJA U PRAKSI
Harmonija u praksi znači slijedeće - svojim upornim vježbanjem, proučavanjem i studiranjem morate postići stanje ne brige o tome tko je ispred vas, da li je protivnik ispred vas velik, ogroman, jak, da li je ti protivnika jedan, dva ili deset ili tisuću, kakva je taj protivnik - visok, nizak, širok, vješte, nevješt. Kakav god da je taj protivnik - i koliko god da ih je - ništa im to ne vrijedi, koju god tehniku uporabio taj protivnik, koju god metodu, način i taktiku napada odaberu ništa mu-im to neće vrijediti, jer BU će nezaustavljivo doći i riješiti ga - riješiti ih.
Kad netko napada istinskog BU-a taj napadač mora osjetiti da će umrijeti. Da dobro me čujete i dobro vidite - kad nas napadač napada iz svog neznanja i svoje gluposti - on -oni moraju imati osjećaj da će umrijeti i moraju biti jako blizu svoje smrti - milost je u našim rukama, kolika to zavisi samo od napadača i razine njegove gluposti. To stanje Borilačkog Umjetnika u borbi možemo nazvati nezaustavljiva surovost, ali u stvari radi se o stanju potpune harmonije.
Potpuna harmonija svih elementa treninga, osobe, okoline, protivnika i postojanja dovodi Borilačkog Umjetnika u praktično stanje ne brige o bilo kojem vanjskom faktoru. Kad je to stanje svakodnevno sa nama i u nama tada onaj tko nas napada ima osjećaj kao da je napao na cijeli svemir - kao da je napao na sunce - i kada to shvati zna da će izgoriti u milisekundi i zna da je gotov i onda ga je strah i zna da će umrijeti. Takvo naše stanje uglavnom odbija napade i napadače. Naravno mi nećemo tog napadača ubiti niti će on umrijeti ali mora osjećati totalnu prestravljenost i nemoć čim je krenuo u napad. To bi neki ljudi opisali i kao stanje praznine.
Da bi mi to mogli morao vježbati na svim nivoima i u svim uvjetima jako i puno više nego što se to smatra uobičajenim i normalnim, ali pazite to vježbanje mora biti zdravorazumsko da ne donese ozljede i nazadovanje.
Primjedbe
Objavi komentar