KAKO SE VOLI DOMOVINA

KAKO SE VOLI DOMOVINA

DOMOLJUBLJE KOJE POKREĆE - DA NIKADA NE ZABORAVIMO

Ovo je dragi moji potpuno istinita priča. Čuo sam je od mog dobrog prijatelja Big Mana. Iz taktičkih razloga nema imena i lokacija. On je bio tamo sa Hrvatskim Herojima i Ratnicima o kojima ću pisati. Big Man osobno je trenutak prije smrti svog prijatelja stisnuo njegovu ruku i dao posljednje obećanje. 

Učite od njih kako se voli Hrvatska.

Jedna gardijska brigada, jedna bitka u vrletima xxxxxxxx negdje iznad našeg mora. Treba osvojiti najznačajniju kotu na tom području. Četnici su visoko, utvrđeni, sve je oko njih minirano. Naši gardijci, napadaju jurišom uzbrdo na utvrđene srpske i četničke položaje. Napad je bio po svim pravilima taktike: topničko minobacačka priprema, tenkovi u pojačanju dokle su mogli ići ali vojnik pješak  mora zauzeti bunkere, rove i zemunice. 

Big Man i njegovi suborci  kreću u direktni frontalni napad, kroz minsko polje na srpsko četničku liniju i položaje, pucnjava na sve strane, pješački napad na utvrđene položaje. Sada četnici uzvraćaju minobacačima, PKTima, MG53-ojkama, i svim drugim, naši dečki padaju, ranjeni, pogođeni, ubijeni. Big Man i njegovi idu dalje, bore se, puze, trče, prebacuju, zemlja i nebo gore, lete i ljudi i metci. 

U jednom trenutku, eksplozija lijevo od Big Mana, njegov prijatelj naletio na minu. Big Man se kotrlja i puzi do njega, ide mu pomoći, došavši do svog prijatelja, ugleda čovjeka s kojim je prijateljevao cijeli život  bez polovice tijela, nema donjeg dijela tijela sa nogama i kukovima, prepolovljen, napuzao je trbuhom na minu.

Big Man brzo dolazi do njega viče njegovo ime, ali njegov prijatelj, ne  vrišti, ne urla, ne zapomaže, ne jauče, ne oprašta se s nikim, ne govori o obitelji. Njegov prijatelj ima miran izraz lica unatoč smrtnoj ozljedi. Big Man kaže: "Znao je da  umire i da odlazi svaki čas!".....i tada:.....

UMIRUĆI PRIJATELJ GA TAPŠA PO HRVATSKOJ ZASTAVI  NA NJEGOVOM RAMENU, STIŠĆE RUKU OD BIG MANA I GOVORI ZADNJIM DAHOM----ČUVAJTE JU, ČUVAJTE OBEĆAJ!

Big Man mu stišće ruku natrag i klima glavom i prošapće...HOĆEMO. Prijatelj tada klone opušta ruku i umire. Big Man i njegovi napadaju dalje. 

Napad traje, borba traje, naši napreduju ali i ginu. Njegov suborac ispred njega pada pokošen od PKT-a par metara od četničkog rova. Big Man na tlu uzvraća vatru, gleda u prijatelja, susreću  im se pogledi.

BIG MAN KAŽE: SAMO MI  JE KLIMNUO GLAVOM, POSLJEDNJI POZDRAV, SHVATIO SAM TO ODMAH, UZEO JE DVIJE BOMBE, IŠČUPAO OSIGURAČE I PREVALIO SE U ROV NA ULAZU U TAJ BUNKER, EKSPLOZIJA...

Big Man kaže...samo mi je klimnuo posljednji pozdrav, uzeo dvije bombe, otkinuo osigurače, i prevalio se u rov na ulazu u bunker, eksplozija, mi upadamo unutra.... i  pobjeđujemo, krvavo pobjeđujemo, gubitci veliki, al neka, to je za našu Hrvatsku, kaže Big Man.

U njegovom pogledu sam vidio da zna da je gotov i da će svoj posljednji dah iskoristit još uvijek da se bori, čak ni smrtno pogođen nije se predao. 

Eto moj Gogi, tako umiru  Hrvatski  Ratnici.

I nisu bili sirotinja! 
I nisu bili neobrazovani!