PRVA MUDROST IZ VREMENA PRIJE VREMENA

PRVA MUDROST

U davnim pradavnim vremenima postojali su devet Hrvatskih ratnika, devetoro složne braće. Gordomir, Tatomir, Lavomir, Juraj, Bogiša, Sunčan, Zvjezdan, Danomir i Vedomir koji su uvijek ratovali i branili svoje pleme i narod od svih neprijatelja i nepodopština. Oni su bili moćni ratnici, vođe i vojskovođe. Kako su stalno i puno ratovali uvidjeli su da će njihove vojske nagrnuti na zlo ako ubrzo ne postave neka čvrsta pravila i vodiče – moralne i mudre za svoje ratnike da sami ratnici kod sebe putem tih vodiča razviju kontrolu i samokontrolu, disciplinu , mudrost i ispravnu svijest i savjest.

Oni sami nisu nikako mogli dokučiti koja bi to pravila bila, a da budu jednostavna i moćna. Tada se jedan od njih sjetio mudrih učitelja daleko u planinama. Tatomir je rekao svima, moramo ići do majstora Groma i Majstorice Munje. Svi su se zabezeknuli jer su znali da nije lako uopće naći to dvoje a kamo li od njih dobiti neki savjet, opasni puti vode do njih a njihova volja je nekad dobra a nekad baš i nije pa se neće uopće pojaviti.

No, odluka je pala i njih devet je krenulo na put. Nakon 7 dana puta preko 7 gora i sedam izvora došli su na planinu majstora Groma i Munje. Tako je devet neustrašivih Hrvatskih Ratnika stajalo ispred velikih vratnica i ograde na kojima je pisalo na glagoljici Perkunas Poved ---Gromovita Učenja. Svi su stajali u strahopoštovanju, jer kad su posljednji put vidjeli majstore Grome i Munju, oni su se pojavili niotkuda sa svojim ogromnim životinjama i spasili im svima živote i njima i njihovom kralju Velemiru.

Tada je Tatomir skočio sa konja i polupao alkom na vratima, tri puta snažno. Vrata su s odmah nakon trećeg udarca otvorila, sama od sebe, polako su uveli konje u dvor, vezali ih i krenuli potražiti majstora i majstoricu. Znali su da ih ovo dvoje od nekuda već promatra najvjerojatnije još od dijela puta po planini. Kad su se raštrkali i pogledali oko sebe nigdje ni Groma ni Munje. Vrata se treskom zatvore odjednom, oni svi pogledaše prema vratima, kad naravno iza sebe začuju smijeh, hahahahahahaaa, i glasove: Šta je veliki ratnici, što ste se tako stisli..oa nećemo vas pojesti…dobrodošli, hahahahaa.

Brzo su se okrenuli i ugledali majstoricu Munju i majstora Groma u njihovim zelenim skutima i klobucima, sa njihovim moćnim štapovima na koje su se oslanjali. Oko njih naravno sve njihove životinje, medvjedi, vukovi, spiljski lavovi, orlovi, jeleni, i veliki konji. Konji su bili novost, posljednji put su ovo dvoje jahali lavove. Ratnici se brzo pokloniše i ostadoše poklonjeni dok im nije majstor Grom rekao, dobro je, dobrodošli, dođite se okrijepiti. Nakon dobre gozbe i odmora, svi su ratnici morali krenuti na vježbalište. Morali su naučiti neke nove tehnike, majstor Grom i Majstorica munja su im pokazivali tehnike mača, koplja, luka, bodeža, tjelesne tehnike, bacanja, šakanja, noganja….ratnici su letjeli na sve strane ali i učili.

Nakon dva dana i dvije noći takvog treninga, bez odmora osim malih stanki za piti čarobno finu izvorsku vodu, jaki trening i demonstracije svojih vještina, zaslužili su razgovor sa majstorima. Takva je stara tradicija, prvo moraš pokazati da si vrijedan, da zavrijeđuješ mudrost koju tražiš. Kada to dokažeš zaslužio si svoju porciju mudrosti. Nakon tih treninga, dobili su odmor preko dana, kupanje u ledenom planinskom jezeru bilo je pravo osvježenje, umor je bio kao čarolijom odnesen. 

Posjedali su navečer oko vatre i ispričali majstorima što ih muči i da traže mudar savjet koji će biti vodič i za njih i vojsku i narod. Majstor Grom i Majstorica Munja nakon tog razgovora ustadoše, rekoše mladim ratnicima: - Čekajte tu - i stadu kopati po nekim starim pergamentima, napokon nađoše jedan, otvore ga i stadu čitati, majstorica Munja im kaže: -slušajte pažljivo-:

Poruka od najvišeg Groma:

Nikada ne ubij neopravdano!

Nikad se ne predaj u borbi!

Voli svoju domovinu!

Poštuj svoje roditelje!

Voli svoju obitelj!

Budi odan svojim prijateljima!

Niti najveći Kralj nije iznad starog zakona!

Poštenje i pravda iznad svega!

Majstor Grom im je to napisao na novi svitak, svi su ga potpisali i zapečatili. Tada su im majstor Grom i majstorica Munja rekli, evo ratnici naši idite i neka vam je sa srećom.

Ratnici su bili zadovoljni i na taj način su vodili svoj narod i vojsku u mnoge bitke i pobjede, ispravno i bez navrtanja na zlo.

Eto tako je još na početku vremena nastala prva Crobran Mudrost.