TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 7 - JEDNOSTAVNOST 3
JEDNOSTAVNOST VJEROVANJA U KI ENERGIJU
Meni je osobno KI energija i koncentracija na KI točke donijela i donosi mnoge koristi u svakodnevnom životu od izlječenja od strašnih opeklina do uspješno svladavanja straha, do uspjeha u teškim i opasnim aktivnostima, ali da ne bi to bila samo moja iskustva evo donosim vam i iskustva velikih majstora borilačkih umjetnosti i majstora života
Majstor Koichi Tohei opisuje svoje iskustvo iz II svjetskog rata: U veljači 1944. bio je poslan na bojište u Kinu. Na putu do grada Hankou-a njegova je jedinica bila napadnuta. To je bilo njegovo prvo vatreno krštenje, nije znao odakle sve dolaze metci, po njegovim riječima bilo ga je jako strah unatoč svim vježbama zazena i budizma i njegovih misli da je spreman za smrt. Stidio se svoga straha. Tom prilikom imao je sreće jer ih je iz zasjede izvukla druga jedinica. Dalje ću prienjeti direktno njegove riječi:
Tada sam shvatio razliku između svakodnevnog života i stvarne borbe. Tako sam sjeo u zazen i dugo ostao u meditaciji. Sve vrijeme sam mislio da ako je univerzum svjestan, neće dopustiti da vježbam u prazno. Počeo sam sa vježbom zato što moram nešto postići u svom životu. To još nisam učinio i zato još nje vrijeme da umrem. Ako moram umrijeti prije toga, tada ni univerzum nje svjestan i ja neću imati nikakve veze sa takvim univerzumom.. Bit će mi drago napustiti ga. Prepustit ću univerzumu odluku hoću li živjeti ili umrijeti. Ova odluka mi je donijela olakšanje i opuštenost. Poslije toga metci me više nisu brinuli.
Govorio bih svojim ljudima kad god bi išli u opasno područje - Ne brinite, slabi metci kao što su ovi ne mogu nas povrijediti. Nitko iz moje jedinice nije bio ni povrijeđen niti je poginuo do kraja rata. Shvatio sam - ako se potpuno opustite, to će vas ispuniti KI-jem pa će vas čak i metci izbjegavati.
Kad god bih u opasno područje na bojištu ušao sa zategnutim trbuhom i uloženom snagom u njega.osjećao sam se nelagodno i brzo bih se zamorio. S druge strane, ako bih potpuno zaboravio na donji trbuh, oduzeo bih se od straha. Napokon sam otkrio da je umjesto toga neophodno da se čovjek usredotoči svijest na tan-den, dan-jon, haru, energetski centar ispod pupka.
Poslije toga i sa usredotočenjem na tan-den osjećao sam se lako i opušteno kad god i gdje god sam ušao u bitku i mogao sam se snalaziti u datim okolnostima.
Po povratku kući doznao sam da su mnogi ljudi koji su bili samnom u ratu oboljeli fizički i mentalno, te da su mnogi umrijeli vrlo brzo nakon rata mada su tijekom rata bili zdravi i neozlijeđeni. Čim sam došao kući odmah sam počeo raditi na zemlji bez ikakvih perioda odmora - rekao sam sam sebi: - Mogao podnijeti teške uvjete rata, spavanje na zemlji, a samo zato što nisam zanemario KI. Ako sada omlitavim bit ću u nevolji. I uopće se nikada nisam razbolio. Moji ratni drugovi su dopustili da im oslabi KI, zato su umirali.
.....moj prvi susret sa učiteljem Ueshibom - napadni rekao mi je, slijedeće čega se sjećam je da sam ležao na tlu, nisam znao ni kako me bacio, misli sam da m+ije ni dodirnuo.... nakon dužeg vježbanja kod učitelja Ueshibe shvatio sam da on prvo vodi um protivnika a onda tijelo i da zato ne nalazi otpor u protivniku.
Sensei Mitsugi Saotome
...Početak putovanja prema probuđenoj svijesti....prije jednog vrlo sudbonosnog dana - 7. travnja 1964. moj najveći osobni problem bio je dominantna antipatija prema samome sebi. Gledajući sada na svoju narav kada sam bio mlad, moram priznati to je ponekad i bilo zasluženo. Bio sam neprestano svadljiv, agresivan i volio se takmičiti sa svime i u svemu. Tako sam se ponašao od djetinjstva, bio sam pun ožiljaka od raznih tučnjava. Bio sam izvor problema i zabrinutosti i za svoje roditelje i za svoje učitelja. Uvijek sam tražio izazove i avanturu.
Moja glavna svrha učenja Aikidoa je bila više da nastavim svoje usavršavanje u ratničkim vještinama nego da tražim poboljšanje karaktera i prosvjetljenje. Svakako iznad svega htio sam da postanem vrlo snažan. Iz takvih razloga sam trenirao po 6 do 9 sati na dan.
Ovo je svjedočanstvo o učinkovitosti Aikido treniranja u poboljšavanju ljudskih bića, jer me moje treniranje počelo mijenjati unatoč mojoj agresivnoj namjeri....kako sam nastavio sa treninzima, moje zadovoljstvo sa samim sobom se povećalo do t točke da nisma mogao odlučiti da li živjeti ili umrijeti. Nastaviti sebe razvijati učinilo mi se tada potpuno nemoguće. U jednom periodu sam zbog tih muka potpuno izgubio apetit, znao sam samo da bih se nekako smirio dugo sjediti i seiza položaju i raditi vježbe disanja i koncentracije na tan-den.-tako sam se pokušavao smiriti i spasiti cijeli tjedan, do kraja tog tjedna bio sam u stanju velike iscrpljenosti. Zvuk mog vlastitog disanja, koji je odjekivao u ogromnoj praznini , postao je stvarnost mog postojanja. Kako sam sjedi u seizi i vježbao shin kokyu vjžbu u sitnim satima jutra, 7. travnja 1964. čuo sam kako sat otkucava četiri sata ujutro. Duboke zvukove zvona sam osjećao kao da odjekuju unutar mene. Zvuk je vibrirao vrlo bolno u mome tijelu, putujući kroz moj vrat i eksplodirajući u glavi. Počeo sam se silovito tresti i postalo je jako mračno - sve mračno. Sva je snaga izašla iz moga tijela. Moji su bokovi postali vrući i imao sam osjećaj da se vatra penje iz moje kralješnice sve do vrha moje glave. Onda mi se učinilo da je vatra prošla vrh moje glave i proširila se u sobu u kojoj sam se nalazio. Činilo mi se da je zrak načinjen od zlatnog svijetla ili od kiše zlatne magle. U tom momentu osjećao sam se kao da umirem. Pao sam naprijed na lice i potpuno izgubio svijest.
Ne znam koliko sam dugo ležao bez svijesti - neki zvukovi su mi vratili svjesnost, lagano poput kapi, kao što čisti izvor curi na površinu iz velike dubine... ne znam kako da nazovem ovo iskustvo...ali što god se meni tada dogodilo stvorilo je duboku promjenu u mome umu. Moje tijelo se osjećalo laganim i moj duh veselim. Moji prijašnji osjećaji patnje i nekontrolirane ratobornosti su me napustili. Osjećao sam silu života kako teče poput struje između mene i moje okoline kao da dijelimo jedan univerzalni izvor energije. Kako je vrijeme prolazilo otkrio sam da je ova promjena trajna i da mi je promijenila karakter. Moji osjećaji mržnje i zavisti prema drugima su nestali, umjesto njih osjećao sam radost, optimizam, otvorenost i zahvalnost za život.
U svome treningu izgubio sam potrebu usporedbe sa drugima... na treningu sutra dan nakon tog iskustva moje tehnike su bile glatke, bez naprezanja..činilo mi se kao da se si kreću usporenu....
Morihei Ueshiba - osnivač Aikido umjetnosti
Jedinstvo je jednostavno to - jedinstvo. Sve stvari koje su stvorene povezane su i međusobno ovisne. Izvan vremena i prostora one zajedno odjekuju u u valovima duha i tako potvrđuju postojanje jednih i drugih. Aikido mora održavati ova živući božanski princip svemira. Mora biti izvan sfere ideologije i filozofije. Aikido je put direktne realizacije univerzalnoga duha kroz stvarno vježbanje. On je cjelina tijela i duha zajedno. Uzorci Aikida postoje duboko unutar naše podsvijesti - oni su uzorci božanskih odraza života. Nažalost mnogi ljudi se protive svemu što je nalik religijskom iskustvu. Ali kada bi ljudi prepoznali - saznali bi da je svijet prosvjetljenja unutar svih nas. Naša životna snaga, osnova naše ljudskosti pristupačna je svakome.
... u nekim slučajevima sam mogao vidjeti i predosjetiti bljeskove, pravce metaka i pucnjeve iz pušaka u mene prije nego što su ustvari vojnici pucali. To mi je omogućilo da efikasno izbjegnem putanje tih metaka...prije nego što je napao vidio sam sve njegove namjere...
Bruce Lee
Za one koji ne znaju, Bruce Lee je bio jako filozofski nastrojen spram svoje vještine i života općenito, te je neprekidno proučavao i vježbao vlastitu duhovnost.
Jeet Kune Do se ne smije svoditi na tehniku borbe, već je to visoko razvijen osobni tjelesni i duševni sistem. Ne radi se o razvijanju onoga što je već razvijeno, već o spašavanju onoga što je zanemareno. To je već u nama i sa nama i nikada nije bilo izgubljeno osi u loš primjeni. Jeet Kune Do nije tehnologija borbe, već duševno sagledavanje i vježba.
Nikad ne možete postati majstor fizičkog znanja - tehničkog znanja ukoliko ne uklonite sve duševne prepreke pa iste u stanju svoj um držati u stanju praznine (fluidnosti) očišćen čak i od tehnike koju ste usvojili.
Bacite sav svoj trening iza sebe, um neka vam bude nesvjestan svoga djelovanja, istisnute svoj ja i postići čete savršenstvo umjetnosti Jet Kune Do-a.
Želiti je dodatak, Želiti da se ne želi je također dodatak. Da budete bez dodataka, znači biti oslobođen istovremeno od oba stanja, pozitivnog i negativnog. To znači istodobno i da i ne, što je intelektualno apsurdno. No nije apsurdno u Zenu.
Čovjek i njegova okolina su eliminirani. Tada odjednom ni čovjek ni njegova okolina nisu eliminirani. Idite dalje.
Učenje tehnike odgovara intelektualnom poimanju filozofije Zena, a u Zenu kao i u Jet Kune Do-u intelektualno shvaćanje ne obuhvaća cjelinu. Oboje traži postizanje krajnje realnosti koja je praznina ili posvemašnjost. Ovo posljednje nadmašuje sve oblike relativnosti.
Praznina je ono što se nalazi u sredini, između ovoga i onoga. Praznina je sveobuhvatna, nema vlastite suprotnosti - nema ništa što ona isključuje ili čemu stoji nasuprot. To je živuća praznina, jer svi oblici proizlaze iz nje i tko god shvaća prazninu ispunjava se ljubavlju za sve živo.
Postići savršenstvo u borilačkim vještinama znači potiskivanje onoga što onemogućava - pravo značenje - stvarni život. Istovremeno to podrazumijeva neograničeno širenje i doista ne smije se dopustiti da se naglašava poboljšavanje jednog elementa vještine koji se uključuje u cjelinu, već valja raditi na razvoju cjeline u koju ulaze i u kojoj se ujedinjavaju svi posebni elementi vještine.
Evo vam i primjer od jednog jedanaest godišnjeg dječaka iz Zagreba...
On kao svo drugi klinci njegovih godina iznad svega cijeni mišićnu snagu - lud je za Smack Down borcima-Hulkom i sl...ali vježba i unutarnju snagu i vjeruje u nju.
....i da bi ih izbjegao probleme u školi, te da ne ispadnem kriv za ono što nisam uradio kako često biva pustim ja da me klinac sruši na tlo, te mi gnječi nogu sa svojim obim koljenima, dere se na mene i hoće mi dokazat kako je on jači od mene i sve to tako...no ja sam usmjerio svoju energiju u nogu i uopće ne osjećam težinu od te budale, nego glumim da me boli i držim lice pokrivenim i smijem se ispod ruku...tada nailazi učiteljica i naravno kažnjava budalu koja me napala - a da sam se branio i udario ga ja bih nastradao...bio nasilan i taj koji tučem djecu.
Naučio si me preusmjeravati moju energiju i energiju drugih tako da mi stvarni ništa ne mogu... više nemam potrebu da ikoga udarim u školi zbog toga jer me napada ...jednostavno preusmjeravam njihove napade i njihovu energiju, jednostavno usmjerim svoju energiju tamo gdje treba i ja sam potpuno zaštićen i oni i ništa ne mogu...
Jednom me jedan stariji dječak htio gurnuti da padnem niz stepenice...usmjerio sam energiju dolje i postao težak..odbio se od mene kao od zida i zinuo u čudu a ja ode dalje...
Kako si me naučio ....koncentriram se na KI pod satom i postanem potpuno miran, nitko me ne opominje, a ja bolje vidim, bolje čujem, bolje shvaćam nastavu i svime hvale kako sam miran...nitko ne shvaća da u stvari vježbam svoju energiju...
...usmjerim svoju energiju u kukove o trgnem...odletio je od mene kao lopta...zahvaljujući Ki vježbi ja sam uvijek miran i otpušten, veseo i sretan, zaštićen i jak.
Masaaki Hatsumi - Bujinkan soke - Ninjutsu Japan
Neprijatelj koji je protiv zakona prirode izgubit će i prije nego što je započeo borbu. Prvi je prioritet pobijediti bez započete borbe.
Za srce borilačkog umjetnika najvažnije je da ima Wa, što je prsten, simbolizira harmoniju ali ujedno i nulu.
Meni je osobno KI energija i koncentracija na KI točke donijela i donosi mnoge koristi u svakodnevnom životu od izlječenja od strašnih opeklina do uspješno svladavanja straha, do uspjeha u teškim i opasnim aktivnostima, ali da ne bi to bila samo moja iskustva evo donosim vam i iskustva velikih majstora borilačkih umjetnosti i majstora života
Majstor Koichi Tohei opisuje svoje iskustvo iz II svjetskog rata: U veljači 1944. bio je poslan na bojište u Kinu. Na putu do grada Hankou-a njegova je jedinica bila napadnuta. To je bilo njegovo prvo vatreno krštenje, nije znao odakle sve dolaze metci, po njegovim riječima bilo ga je jako strah unatoč svim vježbama zazena i budizma i njegovih misli da je spreman za smrt. Stidio se svoga straha. Tom prilikom imao je sreće jer ih je iz zasjede izvukla druga jedinica. Dalje ću prienjeti direktno njegove riječi:
Tada sam shvatio razliku između svakodnevnog života i stvarne borbe. Tako sam sjeo u zazen i dugo ostao u meditaciji. Sve vrijeme sam mislio da ako je univerzum svjestan, neće dopustiti da vježbam u prazno. Počeo sam sa vježbom zato što moram nešto postići u svom životu. To još nisam učinio i zato još nje vrijeme da umrem. Ako moram umrijeti prije toga, tada ni univerzum nje svjestan i ja neću imati nikakve veze sa takvim univerzumom.. Bit će mi drago napustiti ga. Prepustit ću univerzumu odluku hoću li živjeti ili umrijeti. Ova odluka mi je donijela olakšanje i opuštenost. Poslije toga metci me više nisu brinuli.
Govorio bih svojim ljudima kad god bi išli u opasno područje - Ne brinite, slabi metci kao što su ovi ne mogu nas povrijediti. Nitko iz moje jedinice nije bio ni povrijeđen niti je poginuo do kraja rata. Shvatio sam - ako se potpuno opustite, to će vas ispuniti KI-jem pa će vas čak i metci izbjegavati.
Kad god bih u opasno područje na bojištu ušao sa zategnutim trbuhom i uloženom snagom u njega.osjećao sam se nelagodno i brzo bih se zamorio. S druge strane, ako bih potpuno zaboravio na donji trbuh, oduzeo bih se od straha. Napokon sam otkrio da je umjesto toga neophodno da se čovjek usredotoči svijest na tan-den, dan-jon, haru, energetski centar ispod pupka.
Poslije toga i sa usredotočenjem na tan-den osjećao sam se lako i opušteno kad god i gdje god sam ušao u bitku i mogao sam se snalaziti u datim okolnostima.
Po povratku kući doznao sam da su mnogi ljudi koji su bili samnom u ratu oboljeli fizički i mentalno, te da su mnogi umrijeli vrlo brzo nakon rata mada su tijekom rata bili zdravi i neozlijeđeni. Čim sam došao kući odmah sam počeo raditi na zemlji bez ikakvih perioda odmora - rekao sam sam sebi: - Mogao podnijeti teške uvjete rata, spavanje na zemlji, a samo zato što nisam zanemario KI. Ako sada omlitavim bit ću u nevolji. I uopće se nikada nisam razbolio. Moji ratni drugovi su dopustili da im oslabi KI, zato su umirali.
.....moj prvi susret sa učiteljem Ueshibom - napadni rekao mi je, slijedeće čega se sjećam je da sam ležao na tlu, nisam znao ni kako me bacio, misli sam da m+ije ni dodirnuo.... nakon dužeg vježbanja kod učitelja Ueshibe shvatio sam da on prvo vodi um protivnika a onda tijelo i da zato ne nalazi otpor u protivniku.
Sensei Mitsugi Saotome
...Početak putovanja prema probuđenoj svijesti....prije jednog vrlo sudbonosnog dana - 7. travnja 1964. moj najveći osobni problem bio je dominantna antipatija prema samome sebi. Gledajući sada na svoju narav kada sam bio mlad, moram priznati to je ponekad i bilo zasluženo. Bio sam neprestano svadljiv, agresivan i volio se takmičiti sa svime i u svemu. Tako sam se ponašao od djetinjstva, bio sam pun ožiljaka od raznih tučnjava. Bio sam izvor problema i zabrinutosti i za svoje roditelje i za svoje učitelja. Uvijek sam tražio izazove i avanturu.
Moja glavna svrha učenja Aikidoa je bila više da nastavim svoje usavršavanje u ratničkim vještinama nego da tražim poboljšanje karaktera i prosvjetljenje. Svakako iznad svega htio sam da postanem vrlo snažan. Iz takvih razloga sam trenirao po 6 do 9 sati na dan.
Ovo je svjedočanstvo o učinkovitosti Aikido treniranja u poboljšavanju ljudskih bića, jer me moje treniranje počelo mijenjati unatoč mojoj agresivnoj namjeri....kako sam nastavio sa treninzima, moje zadovoljstvo sa samim sobom se povećalo do t točke da nisma mogao odlučiti da li živjeti ili umrijeti. Nastaviti sebe razvijati učinilo mi se tada potpuno nemoguće. U jednom periodu sam zbog tih muka potpuno izgubio apetit, znao sam samo da bih se nekako smirio dugo sjediti i seiza položaju i raditi vježbe disanja i koncentracije na tan-den.-tako sam se pokušavao smiriti i spasiti cijeli tjedan, do kraja tog tjedna bio sam u stanju velike iscrpljenosti. Zvuk mog vlastitog disanja, koji je odjekivao u ogromnoj praznini , postao je stvarnost mog postojanja. Kako sam sjedi u seizi i vježbao shin kokyu vjžbu u sitnim satima jutra, 7. travnja 1964. čuo sam kako sat otkucava četiri sata ujutro. Duboke zvukove zvona sam osjećao kao da odjekuju unutar mene. Zvuk je vibrirao vrlo bolno u mome tijelu, putujući kroz moj vrat i eksplodirajući u glavi. Počeo sam se silovito tresti i postalo je jako mračno - sve mračno. Sva je snaga izašla iz moga tijela. Moji su bokovi postali vrući i imao sam osjećaj da se vatra penje iz moje kralješnice sve do vrha moje glave. Onda mi se učinilo da je vatra prošla vrh moje glave i proširila se u sobu u kojoj sam se nalazio. Činilo mi se da je zrak načinjen od zlatnog svijetla ili od kiše zlatne magle. U tom momentu osjećao sam se kao da umirem. Pao sam naprijed na lice i potpuno izgubio svijest.
Ne znam koliko sam dugo ležao bez svijesti - neki zvukovi su mi vratili svjesnost, lagano poput kapi, kao što čisti izvor curi na površinu iz velike dubine... ne znam kako da nazovem ovo iskustvo...ali što god se meni tada dogodilo stvorilo je duboku promjenu u mome umu. Moje tijelo se osjećalo laganim i moj duh veselim. Moji prijašnji osjećaji patnje i nekontrolirane ratobornosti su me napustili. Osjećao sam silu života kako teče poput struje između mene i moje okoline kao da dijelimo jedan univerzalni izvor energije. Kako je vrijeme prolazilo otkrio sam da je ova promjena trajna i da mi je promijenila karakter. Moji osjećaji mržnje i zavisti prema drugima su nestali, umjesto njih osjećao sam radost, optimizam, otvorenost i zahvalnost za život.
U svome treningu izgubio sam potrebu usporedbe sa drugima... na treningu sutra dan nakon tog iskustva moje tehnike su bile glatke, bez naprezanja..činilo mi se kao da se si kreću usporenu....
Morihei Ueshiba - osnivač Aikido umjetnosti
Jedinstvo je jednostavno to - jedinstvo. Sve stvari koje su stvorene povezane su i međusobno ovisne. Izvan vremena i prostora one zajedno odjekuju u u valovima duha i tako potvrđuju postojanje jednih i drugih. Aikido mora održavati ova živući božanski princip svemira. Mora biti izvan sfere ideologije i filozofije. Aikido je put direktne realizacije univerzalnoga duha kroz stvarno vježbanje. On je cjelina tijela i duha zajedno. Uzorci Aikida postoje duboko unutar naše podsvijesti - oni su uzorci božanskih odraza života. Nažalost mnogi ljudi se protive svemu što je nalik religijskom iskustvu. Ali kada bi ljudi prepoznali - saznali bi da je svijet prosvjetljenja unutar svih nas. Naša životna snaga, osnova naše ljudskosti pristupačna je svakome.
... u nekim slučajevima sam mogao vidjeti i predosjetiti bljeskove, pravce metaka i pucnjeve iz pušaka u mene prije nego što su ustvari vojnici pucali. To mi je omogućilo da efikasno izbjegnem putanje tih metaka...prije nego što je napao vidio sam sve njegove namjere...
Bruce Lee
Za one koji ne znaju, Bruce Lee je bio jako filozofski nastrojen spram svoje vještine i života općenito, te je neprekidno proučavao i vježbao vlastitu duhovnost.
Jeet Kune Do se ne smije svoditi na tehniku borbe, već je to visoko razvijen osobni tjelesni i duševni sistem. Ne radi se o razvijanju onoga što je već razvijeno, već o spašavanju onoga što je zanemareno. To je već u nama i sa nama i nikada nije bilo izgubljeno osi u loš primjeni. Jeet Kune Do nije tehnologija borbe, već duševno sagledavanje i vježba.
Nikad ne možete postati majstor fizičkog znanja - tehničkog znanja ukoliko ne uklonite sve duševne prepreke pa iste u stanju svoj um držati u stanju praznine (fluidnosti) očišćen čak i od tehnike koju ste usvojili.
Bacite sav svoj trening iza sebe, um neka vam bude nesvjestan svoga djelovanja, istisnute svoj ja i postići čete savršenstvo umjetnosti Jet Kune Do-a.
Želiti je dodatak, Želiti da se ne želi je također dodatak. Da budete bez dodataka, znači biti oslobođen istovremeno od oba stanja, pozitivnog i negativnog. To znači istodobno i da i ne, što je intelektualno apsurdno. No nije apsurdno u Zenu.
Čovjek i njegova okolina su eliminirani. Tada odjednom ni čovjek ni njegova okolina nisu eliminirani. Idite dalje.
Učenje tehnike odgovara intelektualnom poimanju filozofije Zena, a u Zenu kao i u Jet Kune Do-u intelektualno shvaćanje ne obuhvaća cjelinu. Oboje traži postizanje krajnje realnosti koja je praznina ili posvemašnjost. Ovo posljednje nadmašuje sve oblike relativnosti.
Praznina je ono što se nalazi u sredini, između ovoga i onoga. Praznina je sveobuhvatna, nema vlastite suprotnosti - nema ništa što ona isključuje ili čemu stoji nasuprot. To je živuća praznina, jer svi oblici proizlaze iz nje i tko god shvaća prazninu ispunjava se ljubavlju za sve živo.
Postići savršenstvo u borilačkim vještinama znači potiskivanje onoga što onemogućava - pravo značenje - stvarni život. Istovremeno to podrazumijeva neograničeno širenje i doista ne smije se dopustiti da se naglašava poboljšavanje jednog elementa vještine koji se uključuje u cjelinu, već valja raditi na razvoju cjeline u koju ulaze i u kojoj se ujedinjavaju svi posebni elementi vještine.
Evo vam i primjer od jednog jedanaest godišnjeg dječaka iz Zagreba...
On kao svo drugi klinci njegovih godina iznad svega cijeni mišićnu snagu - lud je za Smack Down borcima-Hulkom i sl...ali vježba i unutarnju snagu i vjeruje u nju.
....i da bi ih izbjegao probleme u školi, te da ne ispadnem kriv za ono što nisam uradio kako često biva pustim ja da me klinac sruši na tlo, te mi gnječi nogu sa svojim obim koljenima, dere se na mene i hoće mi dokazat kako je on jači od mene i sve to tako...no ja sam usmjerio svoju energiju u nogu i uopće ne osjećam težinu od te budale, nego glumim da me boli i držim lice pokrivenim i smijem se ispod ruku...tada nailazi učiteljica i naravno kažnjava budalu koja me napala - a da sam se branio i udario ga ja bih nastradao...bio nasilan i taj koji tučem djecu.
Naučio si me preusmjeravati moju energiju i energiju drugih tako da mi stvarni ništa ne mogu... više nemam potrebu da ikoga udarim u školi zbog toga jer me napada ...jednostavno preusmjeravam njihove napade i njihovu energiju, jednostavno usmjerim svoju energiju tamo gdje treba i ja sam potpuno zaštićen i oni i ništa ne mogu...
Jednom me jedan stariji dječak htio gurnuti da padnem niz stepenice...usmjerio sam energiju dolje i postao težak..odbio se od mene kao od zida i zinuo u čudu a ja ode dalje...
Kako si me naučio ....koncentriram se na KI pod satom i postanem potpuno miran, nitko me ne opominje, a ja bolje vidim, bolje čujem, bolje shvaćam nastavu i svime hvale kako sam miran...nitko ne shvaća da u stvari vježbam svoju energiju...
...usmjerim svoju energiju u kukove o trgnem...odletio je od mene kao lopta...zahvaljujući Ki vježbi ja sam uvijek miran i otpušten, veseo i sretan, zaštićen i jak.
Masaaki Hatsumi - Bujinkan soke - Ninjutsu Japan
Neprijatelj koji je protiv zakona prirode izgubit će i prije nego što je započeo borbu. Prvi je prioritet pobijediti bez započete borbe.
Za srce borilačkog umjetnika najvažnije je da ima Wa, što je prsten, simbolizira harmoniju ali ujedno i nulu.
Primjedbe
Objavi komentar