TEŠKE RIJEČI - KNJIGA 8 - ŽIVOT-SVJETLO-TAMA
ŽIVOT-SVJETLO-TAMA
ZAJEDNIŠTVO SUPROTNOSTI
Život, svjetlo, tama - sve to zajedno je zastupljeno i sastavni je dio svake pojedinačne tehnike u borilačkim umjetnostima. Prirodno je postaviti pitanja: Kako? Zašto? Što to znači?
Tehnike koje mi vježbamo i uvježbavamo su žive samo onda kada im mi damo život. Živa tehnika postaje i ostaje živa tek kada se sav uroniš u svijet borilačke umjetnosti. Uroniš potpuno, bezrezervno i iskreno. Tehnike koje vježbamo čine naš život bogatijim, pametnijim, sposobnijim, jačim i ispunjenijim. Borilačke tehnike daju nam sasvim novi život.
Tim tehnikama možeš drugima spasiti život, dati život ili oduzeti život. Život je u svemu što radimo u borilačkim umjetnostima, u svakom pokretu, u svakoj misli, u svakom trenutku, u svakom djelu opreme, u svakom naizgled ne-živom predmete i stvari. U svemu postoji energija - energija je život.
Svjetlost je ono što postižemo vježbanjem. Svjetlost uma. Svjetlost tijela. Svjetlost duha i duše. Svjetlost harmonije između te tri svjetlosti, svjetlost harmonije sa okolinom i svemirom. Kao takvi gdje god se pojavimo donosimo sa sobom svjetlost i mir. Donosimo svjetlo u svijet tame. Svjetlo prosvjetljenja proučavanjem i življem borilačke umjetnosti. Sve tehnike imaju tu svjetlost.
Tama. Svaka tehnika u borilačkim umjetnostima također posjeduje i tamu. Prvo doslovno - tehnike tijela i uma koje se izvode u mraku, specijalne tehnike i taktike kretanja i borbe po mraku...zatim svaka naša tehnika može biti smrtonosna- Smrtonosni potencijal tehnika je tama, tamni dio tehnika borilačkih umjetnosti. Tama je uvijek prisutna unutar borilačke umjetnosti i njenih tehnika, ali ju moramo prepoznati, razotkriti i kontrolirati.
Život, svjetlo, tama, sve su to dijelovi vještine i dijelovi osobe koja vježba. Oni su ugrađeni u vježbača borilačkih umjetnosti, ugrađeni rigoroznim treningom i titanskom voljom, ugrađeni u vještinu i u ratnika koji vježba. Svi ti dijelovi moraju biti u pravilnoj harmoniji, da bi se pravilno odražavali prema van i prema unutra. Ako ne postoji harmonija između života, svjetla i tame u borilačkoj vještini i u čovjeku koji ju vježba taj će čovjek izgoriti iznutra, izgoriti u životu ili izgoriti od previše svjetla ili izgoriti u tami.
Bilo kako mu drago, bilo kako bilo od takvih vrsti uništenja ratnik propada i postaje ekstrem, čudovište, budala i mračno biće, sigurno ne postaje borilački umjetnik. Stoga borac-ratnik svojim vježbanjem mora težiti da postane MAJSTOR ŽIVOTA, SVJETLOSTI I TAME.
NIVO IZVJEŽBANOSTI
Nivo izvježbanosti i stalni trening određuje koliko si stvarno sposoban - sposoban za sve životne i borbene izazove. Život na staroj slavi često dovodi do nostalgičnih sjećanja - tipa - Kad sam ja bio mlađi, mlad, mlađa - mogao sam trčati 20 km bez odmora sa rancem na leđima, ili: - Kad sam ja radio sparing ili borbe - udarao sam kao Bruce Lee - ili: Kad sam ja udarao ljudi su padali ko kruške - ili: Kad sam ja prelazio prepreke i išao u planine, najbrže od svih - ili: Ja sam ispucao više metaka nego što je taj u životu vidio - ili: gdje si ti bio kad sam se ja borio - ili ja sam onda kada je trebalo radio čuda...
Joj... naslušao sam se takvih herojskih priča na sve strane, gdje god dođem. Vrlo je to zanimljivo i vjerujem da se to i vama događa - kad netko sazna da vi/ja vježbate neku vještinu odmah se netko iz okupljenog društva počne sjećati svojih nekadašnjih uspjeha i svojih moći iz prošlosti, ali da u stvarnosti ne posjeduje niti jednu od njih - možda je to prije i radilo ali sada im više ne radi pa im je ostao samo jaki jezik.
Većina takvih priča nije istinita. Oni ljudi koji su se stvarno borili bilo gdje od Domovinskog Rata do bilo kakvih drugih borbi - ratnih ili samoobrambenih o tome uopće ne pričaju, ako pričaju - te priće se dijele samo sa srdnim dušama - sa drugim ratnicima. Takve riječi koriste najčešće lijeni ljudi koji misle da ako su nešto nekada prije radili vrhunski - misle da to i dalje mogu raditi iako od te davnine do danas nisu više vježbali, nisu se uvježbavali niti održavali svoje znanje i sposobnosti. Naravno da takvi ne mogu više ništa od svega što melju. Te osobe su pale u zamku podijeljenog uma. Um ima jaka sjećanja ali tijeo je propalo - veza jedinstva uma i tijela je nestala - ostalo je samo sječanje na davna vremena kad smo mi to mogli a sadašnjoj stvarnosti takvi ne mogu ništa od toga što pričaju. No glavno je da nam to vole trljati na nos.
Samo nivo tvoje trenutne - današnje - sadašnje trenutne - ovog trenutka - sada - taj nivo trenutne sposobnosti i znanja određuje koliko si sposoban. Ako si stalno u treningu - stalno si sposoban i sve više i više sposoban, ako nisi stalno u treningu - nisi uopće sposoban a pričat možeš što god hočeš.
TAMA
Ovo što slijedi je možda bilo baš tako ali možda je to samo plod moje bujne mašte. Ne mogu spominjati imena ali mogu opisati događaje. Ovo se dogodilo negdje i jednom u Hrvatskoj.
Bio jednom jedan mladić. Pripadnik elitne jedinice svoje države. U toj jedinici obuka i trening su redovita i normalna pojava, svaki dan se rade i treninzi borilačkih vještina, kondicioni treninzi te specijalna obuka iz raznih područja od gađanja, taktika i tehnika upada, infiltracije, skrivanja i itd...Jednom prilikom taj mladić je morao pucati u samoobrani na dva napadača naoružana automatskim oružjem. Napadači su zapucali prvi na njega i njegovog partnera i to iznenada i sa prvom ubilačkom namjerom. Pogodili su kolegu od mladića o kojem govorim, kolega je odmah ostao van stroja u nesvijesti - na sreću preživio je to....elitni mladić je iz svog pištolja uzvratio vatru i smrtonosno pogodio oba napadača, sa udaljenosti od 7 m, bez da je i jednog trenutka pomislio na nešto drugo osim - da spasi kolegu, sebe i druge ljude koji su se nalazili okolo. Oba napadača su smrtno stradala - TAMA.
Ponekad je kao u gornjem slučaju vrlo moguće da će nas netko svojim postupcima natjerati da ga usmrtimo ma koliko mi to ne željeli. To je tama koja nas uvijek slijedi na našem putu. Kada se dogodi situacija ubi ili budi ubijen - tama iz naše borilačke umjetnosti će preuzeti stvari svoje ruke i mi ćemo sigurno preživjeti ali ona druga strana nažalost neće. To je tama koja je sastavni dio i života i svjetla.
Život je i svjetlo i tama, i življenje i smrt. Kao istinski borilački umjetnici mi se uvijek nadamo, težimo i živimo na način da smo u istinskoj ravnoteži, te da nikada nećemo morati otići u ekstreme svjetla ili tame jer oba jednako donose uništenje. Harmonija između ta dva dovodi do sklada i lijepog života. No nažalost mi ne možemo utjecati na sve one koji žele u nekom trenutku ubiti nas ili nekoga drugoga iz bilo kojeg ludog razloga.
Mladić koji je morao upucati onu dvojcu zlikovaca je bi moj učenik, trenirao je učio jako puno i uporno i bio je i još uvijek je vrhunski borac. Njegova obuka i trening su u najtežem trenutku u njegovom životu jednostavno preuzeli i odradili svoje. On je jednostavno bio u harmoniji sa svim oko sebe i unutar sebe i točno je brzo potegnuo, točno i brzo pogodio dva napadača koji pucaju po njemu i koji su mu tren prije upucali kolegu. U tim trenucima on nije osjećao i strah, ni bijes ni užas, ništa, samo se prepustio i odradio što mora. Tako je treniran i obučavan cijeli život. Nakon akcije, odmah je pružao prvu pomoć, svima i kolegi i napadačima, i zvao pomoć i sve što treba. Sve emocije su došle kasnije - i strah i užas sve ružne činjenice o tome što je učinio...no to je već druga tema. Tama.
Ako je vaš trening ispravan i vaša mudrost i harmonija ispravna i vaša će vještina uvije i svaki ut točno kroz vas u harmoniji odraditi sve što treba. O tome uopće nemojte imati brige.
Jedan drugi čovjek također jednom i negdje u Hrvatskoj je bio iza neprijateljske linije te je tamo otkriven na bliskoj udaljenosti od deset metara od strane neprijatelja, potezanje kao u kaubojskom filmu kad su svi u tom polumraku shvatili tko je tko. Naš čovjek je bio brži precizniji te je uspio pokositi 4 neprijateljska vojnika - pucali su i oni ali su promašili, to je diglo i ostale koji su ga ganjali pa je naš čovjek morao bježati i povlačiti se i uspio je. Živ je i dan danas. O ovom susretu kaže da u trenutku kad je krenulo sa pucanjem nije uopće mislio o ničemu, jednostavno je njegovo tijelo i um djelovao, kasnije kad smo to analizirali rekao je da je sve odradio u skladu sa obukom i treninzima koje je prošao. Nažalost stvarna tama, ali bilo je ili on ili oni.
Tama kroz djelovanje borilačke umjetnosti je vrlo opasna i mora biti kontrolirana, ponekad vam se može dogoditi da se borite i pobijedili ste i samo jedan pokret još - i ode vaš protivnik nebu pod oblake - a nije trebalo - tu se morate moći zaustaviti i stati - ostavit budalu na životu - možda se opameti. Ja sam par puta uspio u tome. Morate znati da mi nismo tu da sudimo i presuđujemo - nekad jednostavno moraš nekoga srediti ali to je stvarno posebna situacija u kojoj se vi nadam se nikada nećete naći.
Kad ste u harmoniji - imate sve pod kontrolom i vas i protivnika i okolinu i situaciju i onda nema potrebe da izazivate vraga.
Harmonija protiv svjetla i tame daje život = Jednom je jedan moj kolega poludio i htio ubiti drugog kolegu, prislonio u je pištolj na glavu te histerično vikao, sad ću te ubiti, ubit ću te ko zeca...i svašta još. Ja sam jednostavno došao sa leđne strane poludjelog i sa strane, tako da me vidi ali da me ne može direktno ugroziti sa tim pištoljem - nismo znali da li je metak u cijevi ili ne. Naveo sam poludjelog da me pogleda izgovarajući njegovo ime, kad me pogledao, jednostavno sam podignuo njegovu ruku u stranu i gore sa moje obje ruke, svašta sam je tu još govorio, svakakve rečenice i pogrdne i ne te sam čovjeku oduzeo oružje iz ruke, bez ikakvih posljedica i oplajenja. Poludjeli mi se nije uopće opirao - uspio sam sasvim skrenuti njegovu pažnju na mene.
Kad sam krenuo u akciju nisam osjećao ništa osim impulsa kreni sad - ostalo je bilo sve u HARMONIJI - sve sam vidio i čuo, vidio sam i oči poludjelog i oči žrtve, i okolnu i ljude okolo mene, njihove položaje, kretnje, izraze lica, ruke, sve, sve sam čuo i jednostavno odradio svoje. Bez ikakve suvišne emocije i straha. To sam mogao učiniti zbog mog vježbanja i proučavanja BU. Bio sam u potpunoj harmoniji te sam tu harmoniju prenio na obojicu i svojom harmonijom prevladao nadolazeću tamu.
TEŠKOĆE NA PUTU - ČEMU TO SLUŽI
Svaki vježbač borilačkih umjetnosti u svom vježbanju nailazi na razne teškoće i muku. Ponekad te teškoće pred njih postavljaju njihovi učitelji a ponekad se one jednostavno događaju. Na treningu što više teškoća netko savlada, muke i napora uloži, boli izdrži to je veća nagrada u svakodnevnom životu. Tada je sve što se dešava u životu lakše. Teškoće iz života koje BU savladava svojim znanjem i umijećem koriste njemu da živo kvalitetnije, sigurnije ali koriste i drugima da uče na tim mukama.
Sva boli, muke i teškoće koje sam preživo i iskusio, sve smrtne opasnosti koje sam izbjegao, sve borbe koje sam imao, borbe u životu koje vodim, sve što mi se u životu dogodilo ružno i lijepo služi vama da vam pomogne da možete po tim mukama bolje, pametnije, sigurnije i zdravije živjeti. Svi ti događaji dovode do ovih tekstova koje vam objavljujem da vam pomognem, pomažući na taj način drugima, pomažem i sam sebi.
Borilački umjetnik izdržava razne teškoće i muke i preživljava i uči i sebe i druge iz toga o boljem načinu, o boljem životu. Borilački umjetnik da vas podsjetim mora težiti da postane sveti čovjek čineći i šireći dobro koliko god može. Istinski borilački umjetnik je svećenik borilačke umjetnosti i svetac i ratnik i liječnik i učitelj i sve što treba.
Naše muke za dobrobit čovječanstva, naš znoj, naša krv, naše suze- sve to za dobrobit čovječanstva, naš život za dobrobit čovječanstva.
To znači da kada vježbamo na treninzima, svaki i najmanji pokret vježbamo istinski, realno, u harmoniji a ne rekreativno. Sve što radiš radi iskreno i pošteno. Ako tako ne vježbaš lako ćeš poginuti. Te stavove prenesi u život i evo ga: Kad si tako vježbao, postao si vrijedno biće. Zato ponekad vaši učitelji žele da vi čistite WC, zato ponekad žele da uđete u vodu u sred zime, da izvodite padove bosi i goli do pasa po snijegu, zato ponekad vas tjeraju da stojite u nekom stavu dok ne padnete sa nogu, zato ponekad morate trčati uzbrdo i nizbrdo i raditi sve druge vježbe bez trunke odmora, zato ponekad morate udarati jedan drugoga po svuda bez straha i boli, zato ponekad morate nabaviti nešto što je skoro nemoguće....sve je to zbog vas da vas izgrađuje te da vam omogućuje pobjedu nad teškoćama. Svaka tako savladana teškoćai muka vas vodi stepenicu više na putu vašeg samorazvoja.
OSNOVNA ŠKOLA
U mojoj nekadašnjoj osnovnoj školi postoje dva profesora koji su jako utjecali na mene i moj put. Moram priznati da ih se uvijek sjećam sa velikim zadovoljstvom.
Prvi je bio moj razrednik od 5. do 8. razreda - gospodin Vladimir Car, prof. On mi je uz to predavao Hrvatski, drugi je prof. iz likovnoga g. Nenad Čehil. G. Car je nažalost pokojni ali g. Čehil je još uvijek živ. Oni su jedina dva profesora koji meni osobno nikada nisu rekli ništa loše i ružno, nikada se nisu prema meni ponijeli ružno - gledajući očima nestašnog učenika - a ja u školi nisam baš bio najuzorniji. Što je najbolje od svega sa velikim razumijevanjem i poticanjem su prihvatili načine mojih literarnih i likovnih izražavanja i radova.
Možete si zamisliti koliko znači malom klincu u toj dobi kad ga profesori pitaju - Gordane, čime se ti baviš - pa im odgovoriš: Borilačke vještine, i kad ti profesor iz likovnoga -koji je sav mišićav kaže: Hm borilačke vještine, i ja sam se time bavio prije, vježbao sam Judo..odlično Gordane samo nastavi...
Ili kad ti ogromni prof. iz Hrvatskog kaže dobro je Gordane - vidi se tvoj specifični stil izražavanja, utjecaj istočnjačke misli.
Dragi moji profesori, bili ste pravi i hvala vam na podršci - i mogu se samo nadati da ći jednog dana slikati tako dobro kao Čehil i pročitati toliko knjiga kao Car. Njihova dobrota i toplina su zauvijek ostali u mom sjećanju. Prije nisam shvaćao druge kad hvale neke svoje profesore, ali sad mi je jasno da nema tako izuzetnih ljudi - makar jedan po školi koji potiču djecu da napreduju ne bi bili ni izuzetne djece a kasnije ni izuzetnih ljudi. Hrvatska je puna izuzetnih od djece do odraslih, djelom su za to zaslužni i naš profesori.
ZAJEDNIŠTVO SUPROTNOSTI
Život, svjetlo, tama - sve to zajedno je zastupljeno i sastavni je dio svake pojedinačne tehnike u borilačkim umjetnostima. Prirodno je postaviti pitanja: Kako? Zašto? Što to znači?
Tehnike koje mi vježbamo i uvježbavamo su žive samo onda kada im mi damo život. Živa tehnika postaje i ostaje živa tek kada se sav uroniš u svijet borilačke umjetnosti. Uroniš potpuno, bezrezervno i iskreno. Tehnike koje vježbamo čine naš život bogatijim, pametnijim, sposobnijim, jačim i ispunjenijim. Borilačke tehnike daju nam sasvim novi život.
Tim tehnikama možeš drugima spasiti život, dati život ili oduzeti život. Život je u svemu što radimo u borilačkim umjetnostima, u svakom pokretu, u svakoj misli, u svakom trenutku, u svakom djelu opreme, u svakom naizgled ne-živom predmete i stvari. U svemu postoji energija - energija je život.
Svjetlost je ono što postižemo vježbanjem. Svjetlost uma. Svjetlost tijela. Svjetlost duha i duše. Svjetlost harmonije između te tri svjetlosti, svjetlost harmonije sa okolinom i svemirom. Kao takvi gdje god se pojavimo donosimo sa sobom svjetlost i mir. Donosimo svjetlo u svijet tame. Svjetlo prosvjetljenja proučavanjem i življem borilačke umjetnosti. Sve tehnike imaju tu svjetlost.
Tama. Svaka tehnika u borilačkim umjetnostima također posjeduje i tamu. Prvo doslovno - tehnike tijela i uma koje se izvode u mraku, specijalne tehnike i taktike kretanja i borbe po mraku...zatim svaka naša tehnika može biti smrtonosna- Smrtonosni potencijal tehnika je tama, tamni dio tehnika borilačkih umjetnosti. Tama je uvijek prisutna unutar borilačke umjetnosti i njenih tehnika, ali ju moramo prepoznati, razotkriti i kontrolirati.
Život, svjetlo, tama, sve su to dijelovi vještine i dijelovi osobe koja vježba. Oni su ugrađeni u vježbača borilačkih umjetnosti, ugrađeni rigoroznim treningom i titanskom voljom, ugrađeni u vještinu i u ratnika koji vježba. Svi ti dijelovi moraju biti u pravilnoj harmoniji, da bi se pravilno odražavali prema van i prema unutra. Ako ne postoji harmonija između života, svjetla i tame u borilačkoj vještini i u čovjeku koji ju vježba taj će čovjek izgoriti iznutra, izgoriti u životu ili izgoriti od previše svjetla ili izgoriti u tami.
Bilo kako mu drago, bilo kako bilo od takvih vrsti uništenja ratnik propada i postaje ekstrem, čudovište, budala i mračno biće, sigurno ne postaje borilački umjetnik. Stoga borac-ratnik svojim vježbanjem mora težiti da postane MAJSTOR ŽIVOTA, SVJETLOSTI I TAME.
NIVO IZVJEŽBANOSTI
Nivo izvježbanosti i stalni trening određuje koliko si stvarno sposoban - sposoban za sve životne i borbene izazove. Život na staroj slavi često dovodi do nostalgičnih sjećanja - tipa - Kad sam ja bio mlađi, mlad, mlađa - mogao sam trčati 20 km bez odmora sa rancem na leđima, ili: - Kad sam ja radio sparing ili borbe - udarao sam kao Bruce Lee - ili: Kad sam ja udarao ljudi su padali ko kruške - ili: Kad sam ja prelazio prepreke i išao u planine, najbrže od svih - ili: Ja sam ispucao više metaka nego što je taj u životu vidio - ili: gdje si ti bio kad sam se ja borio - ili ja sam onda kada je trebalo radio čuda...
Joj... naslušao sam se takvih herojskih priča na sve strane, gdje god dođem. Vrlo je to zanimljivo i vjerujem da se to i vama događa - kad netko sazna da vi/ja vježbate neku vještinu odmah se netko iz okupljenog društva počne sjećati svojih nekadašnjih uspjeha i svojih moći iz prošlosti, ali da u stvarnosti ne posjeduje niti jednu od njih - možda je to prije i radilo ali sada im više ne radi pa im je ostao samo jaki jezik.
Većina takvih priča nije istinita. Oni ljudi koji su se stvarno borili bilo gdje od Domovinskog Rata do bilo kakvih drugih borbi - ratnih ili samoobrambenih o tome uopće ne pričaju, ako pričaju - te priće se dijele samo sa srdnim dušama - sa drugim ratnicima. Takve riječi koriste najčešće lijeni ljudi koji misle da ako su nešto nekada prije radili vrhunski - misle da to i dalje mogu raditi iako od te davnine do danas nisu više vježbali, nisu se uvježbavali niti održavali svoje znanje i sposobnosti. Naravno da takvi ne mogu više ništa od svega što melju. Te osobe su pale u zamku podijeljenog uma. Um ima jaka sjećanja ali tijeo je propalo - veza jedinstva uma i tijela je nestala - ostalo je samo sječanje na davna vremena kad smo mi to mogli a sadašnjoj stvarnosti takvi ne mogu ništa od toga što pričaju. No glavno je da nam to vole trljati na nos.
Samo nivo tvoje trenutne - današnje - sadašnje trenutne - ovog trenutka - sada - taj nivo trenutne sposobnosti i znanja određuje koliko si sposoban. Ako si stalno u treningu - stalno si sposoban i sve više i više sposoban, ako nisi stalno u treningu - nisi uopće sposoban a pričat možeš što god hočeš.
TAMA
Ovo što slijedi je možda bilo baš tako ali možda je to samo plod moje bujne mašte. Ne mogu spominjati imena ali mogu opisati događaje. Ovo se dogodilo negdje i jednom u Hrvatskoj.
Bio jednom jedan mladić. Pripadnik elitne jedinice svoje države. U toj jedinici obuka i trening su redovita i normalna pojava, svaki dan se rade i treninzi borilačkih vještina, kondicioni treninzi te specijalna obuka iz raznih područja od gađanja, taktika i tehnika upada, infiltracije, skrivanja i itd...Jednom prilikom taj mladić je morao pucati u samoobrani na dva napadača naoružana automatskim oružjem. Napadači su zapucali prvi na njega i njegovog partnera i to iznenada i sa prvom ubilačkom namjerom. Pogodili su kolegu od mladića o kojem govorim, kolega je odmah ostao van stroja u nesvijesti - na sreću preživio je to....elitni mladić je iz svog pištolja uzvratio vatru i smrtonosno pogodio oba napadača, sa udaljenosti od 7 m, bez da je i jednog trenutka pomislio na nešto drugo osim - da spasi kolegu, sebe i druge ljude koji su se nalazili okolo. Oba napadača su smrtno stradala - TAMA.
Ponekad je kao u gornjem slučaju vrlo moguće da će nas netko svojim postupcima natjerati da ga usmrtimo ma koliko mi to ne željeli. To je tama koja nas uvijek slijedi na našem putu. Kada se dogodi situacija ubi ili budi ubijen - tama iz naše borilačke umjetnosti će preuzeti stvari svoje ruke i mi ćemo sigurno preživjeti ali ona druga strana nažalost neće. To je tama koja je sastavni dio i života i svjetla.
Život je i svjetlo i tama, i življenje i smrt. Kao istinski borilački umjetnici mi se uvijek nadamo, težimo i živimo na način da smo u istinskoj ravnoteži, te da nikada nećemo morati otići u ekstreme svjetla ili tame jer oba jednako donose uništenje. Harmonija između ta dva dovodi do sklada i lijepog života. No nažalost mi ne možemo utjecati na sve one koji žele u nekom trenutku ubiti nas ili nekoga drugoga iz bilo kojeg ludog razloga.
Mladić koji je morao upucati onu dvojcu zlikovaca je bi moj učenik, trenirao je učio jako puno i uporno i bio je i još uvijek je vrhunski borac. Njegova obuka i trening su u najtežem trenutku u njegovom životu jednostavno preuzeli i odradili svoje. On je jednostavno bio u harmoniji sa svim oko sebe i unutar sebe i točno je brzo potegnuo, točno i brzo pogodio dva napadača koji pucaju po njemu i koji su mu tren prije upucali kolegu. U tim trenucima on nije osjećao i strah, ni bijes ni užas, ništa, samo se prepustio i odradio što mora. Tako je treniran i obučavan cijeli život. Nakon akcije, odmah je pružao prvu pomoć, svima i kolegi i napadačima, i zvao pomoć i sve što treba. Sve emocije su došle kasnije - i strah i užas sve ružne činjenice o tome što je učinio...no to je već druga tema. Tama.
Ako je vaš trening ispravan i vaša mudrost i harmonija ispravna i vaša će vještina uvije i svaki ut točno kroz vas u harmoniji odraditi sve što treba. O tome uopće nemojte imati brige.
Jedan drugi čovjek također jednom i negdje u Hrvatskoj je bio iza neprijateljske linije te je tamo otkriven na bliskoj udaljenosti od deset metara od strane neprijatelja, potezanje kao u kaubojskom filmu kad su svi u tom polumraku shvatili tko je tko. Naš čovjek je bio brži precizniji te je uspio pokositi 4 neprijateljska vojnika - pucali su i oni ali su promašili, to je diglo i ostale koji su ga ganjali pa je naš čovjek morao bježati i povlačiti se i uspio je. Živ je i dan danas. O ovom susretu kaže da u trenutku kad je krenulo sa pucanjem nije uopće mislio o ničemu, jednostavno je njegovo tijelo i um djelovao, kasnije kad smo to analizirali rekao je da je sve odradio u skladu sa obukom i treninzima koje je prošao. Nažalost stvarna tama, ali bilo je ili on ili oni.
Tama kroz djelovanje borilačke umjetnosti je vrlo opasna i mora biti kontrolirana, ponekad vam se može dogoditi da se borite i pobijedili ste i samo jedan pokret još - i ode vaš protivnik nebu pod oblake - a nije trebalo - tu se morate moći zaustaviti i stati - ostavit budalu na životu - možda se opameti. Ja sam par puta uspio u tome. Morate znati da mi nismo tu da sudimo i presuđujemo - nekad jednostavno moraš nekoga srediti ali to je stvarno posebna situacija u kojoj se vi nadam se nikada nećete naći.
Kad ste u harmoniji - imate sve pod kontrolom i vas i protivnika i okolinu i situaciju i onda nema potrebe da izazivate vraga.
Harmonija protiv svjetla i tame daje život = Jednom je jedan moj kolega poludio i htio ubiti drugog kolegu, prislonio u je pištolj na glavu te histerično vikao, sad ću te ubiti, ubit ću te ko zeca...i svašta još. Ja sam jednostavno došao sa leđne strane poludjelog i sa strane, tako da me vidi ali da me ne može direktno ugroziti sa tim pištoljem - nismo znali da li je metak u cijevi ili ne. Naveo sam poludjelog da me pogleda izgovarajući njegovo ime, kad me pogledao, jednostavno sam podignuo njegovu ruku u stranu i gore sa moje obje ruke, svašta sam je tu još govorio, svakakve rečenice i pogrdne i ne te sam čovjeku oduzeo oružje iz ruke, bez ikakvih posljedica i oplajenja. Poludjeli mi se nije uopće opirao - uspio sam sasvim skrenuti njegovu pažnju na mene.
Kad sam krenuo u akciju nisam osjećao ništa osim impulsa kreni sad - ostalo je bilo sve u HARMONIJI - sve sam vidio i čuo, vidio sam i oči poludjelog i oči žrtve, i okolnu i ljude okolo mene, njihove položaje, kretnje, izraze lica, ruke, sve, sve sam čuo i jednostavno odradio svoje. Bez ikakve suvišne emocije i straha. To sam mogao učiniti zbog mog vježbanja i proučavanja BU. Bio sam u potpunoj harmoniji te sam tu harmoniju prenio na obojicu i svojom harmonijom prevladao nadolazeću tamu.
TEŠKOĆE NA PUTU - ČEMU TO SLUŽI
Svaki vježbač borilačkih umjetnosti u svom vježbanju nailazi na razne teškoće i muku. Ponekad te teškoće pred njih postavljaju njihovi učitelji a ponekad se one jednostavno događaju. Na treningu što više teškoća netko savlada, muke i napora uloži, boli izdrži to je veća nagrada u svakodnevnom životu. Tada je sve što se dešava u životu lakše. Teškoće iz života koje BU savladava svojim znanjem i umijećem koriste njemu da živo kvalitetnije, sigurnije ali koriste i drugima da uče na tim mukama.
Sva boli, muke i teškoće koje sam preživo i iskusio, sve smrtne opasnosti koje sam izbjegao, sve borbe koje sam imao, borbe u životu koje vodim, sve što mi se u životu dogodilo ružno i lijepo služi vama da vam pomogne da možete po tim mukama bolje, pametnije, sigurnije i zdravije živjeti. Svi ti događaji dovode do ovih tekstova koje vam objavljujem da vam pomognem, pomažući na taj način drugima, pomažem i sam sebi.
Borilački umjetnik izdržava razne teškoće i muke i preživljava i uči i sebe i druge iz toga o boljem načinu, o boljem životu. Borilački umjetnik da vas podsjetim mora težiti da postane sveti čovjek čineći i šireći dobro koliko god može. Istinski borilački umjetnik je svećenik borilačke umjetnosti i svetac i ratnik i liječnik i učitelj i sve što treba.
Naše muke za dobrobit čovječanstva, naš znoj, naša krv, naše suze- sve to za dobrobit čovječanstva, naš život za dobrobit čovječanstva.
To znači da kada vježbamo na treninzima, svaki i najmanji pokret vježbamo istinski, realno, u harmoniji a ne rekreativno. Sve što radiš radi iskreno i pošteno. Ako tako ne vježbaš lako ćeš poginuti. Te stavove prenesi u život i evo ga: Kad si tako vježbao, postao si vrijedno biće. Zato ponekad vaši učitelji žele da vi čistite WC, zato ponekad žele da uđete u vodu u sred zime, da izvodite padove bosi i goli do pasa po snijegu, zato ponekad vas tjeraju da stojite u nekom stavu dok ne padnete sa nogu, zato ponekad morate trčati uzbrdo i nizbrdo i raditi sve druge vježbe bez trunke odmora, zato ponekad morate udarati jedan drugoga po svuda bez straha i boli, zato ponekad morate nabaviti nešto što je skoro nemoguće....sve je to zbog vas da vas izgrađuje te da vam omogućuje pobjedu nad teškoćama. Svaka tako savladana teškoćai muka vas vodi stepenicu više na putu vašeg samorazvoja.
OSNOVNA ŠKOLA
U mojoj nekadašnjoj osnovnoj školi postoje dva profesora koji su jako utjecali na mene i moj put. Moram priznati da ih se uvijek sjećam sa velikim zadovoljstvom.
Prvi je bio moj razrednik od 5. do 8. razreda - gospodin Vladimir Car, prof. On mi je uz to predavao Hrvatski, drugi je prof. iz likovnoga g. Nenad Čehil. G. Car je nažalost pokojni ali g. Čehil je još uvijek živ. Oni su jedina dva profesora koji meni osobno nikada nisu rekli ništa loše i ružno, nikada se nisu prema meni ponijeli ružno - gledajući očima nestašnog učenika - a ja u školi nisam baš bio najuzorniji. Što je najbolje od svega sa velikim razumijevanjem i poticanjem su prihvatili načine mojih literarnih i likovnih izražavanja i radova.
Možete si zamisliti koliko znači malom klincu u toj dobi kad ga profesori pitaju - Gordane, čime se ti baviš - pa im odgovoriš: Borilačke vještine, i kad ti profesor iz likovnoga -koji je sav mišićav kaže: Hm borilačke vještine, i ja sam se time bavio prije, vježbao sam Judo..odlično Gordane samo nastavi...
Ili kad ti ogromni prof. iz Hrvatskog kaže dobro je Gordane - vidi se tvoj specifični stil izražavanja, utjecaj istočnjačke misli.
Dragi moji profesori, bili ste pravi i hvala vam na podršci - i mogu se samo nadati da ći jednog dana slikati tako dobro kao Čehil i pročitati toliko knjiga kao Car. Njihova dobrota i toplina su zauvijek ostali u mom sjećanju. Prije nisam shvaćao druge kad hvale neke svoje profesore, ali sad mi je jasno da nema tako izuzetnih ljudi - makar jedan po školi koji potiču djecu da napreduju ne bi bili ni izuzetne djece a kasnije ni izuzetnih ljudi. Hrvatska je puna izuzetnih od djece do odraslih, djelom su za to zaslužni i naš profesori.
Primjedbe
Objavi komentar