PITANJA
Pitanja
Ulična mudrost je ona koja postavlja pitanja, odgovore nalaziš u sebi.
Pitanja: Koliko si mudar? Koliko si brz? Koliko si snažan? Koliko si izdržljiv? Koliko si eksplozivan? Koliko je dobra tvoja tehnika? Koliko ti je razumijevanje stvari, pojava i ljudi? Koliko si dobar čovjek? Kolika ti je energija? Koliko je tvoje prosvjetljenje? Kolika je tvoja ljubav?
Sjedni na mirno mjesto, zatvori oči, diši duboko i pravilno, razmatraj ova pitanja, dohvati odgovor, ali znaj da uvijek možeš biti još bolji, zato ne odustaj, kreći se ka savršenstvu bez kraja, nikad ne odustaj.
Uvijek se pitaj: Da li ja to mogu bolje nego do sada! Posebno se to pitaj u vlastitim obiteljskim odnosima.
Da li sam dobar, pravo je pitanje a ne da li dobro izgledam. Izgledaš dobro, da, ali dobar tek moraš postati.
Što je dobro? Meni je dobra litra, dvije tri piva, vina, rakije. Meni prejedanje svaki obrok a najviše navečer, meni varanje žene, varanje žena i cura, meni divlja vožnja, meni nasilje nad drugima, meni uništavanje svega, meni izležavanje po cijele dane. Ako je to tvoje dobro – onda nisi dobar.
Što nije dobro? – pogledaj prošlu misao.
Što mogu učiniti za vas? Kako vam mogu pomoći? To su jako čarobna pitanja koja postavljaju samo moćni ljudi, naravno ako su iskrena.
Što je to? Idemo istražiti, idemo usavršiti, pitanje sa idejom napretka, vrhunsko je pitanje.
Kad želiš nešto pitati, pričekaj pravi trenutak za pitanje, ne srljaj unaprijed, jer odgovor je možda očit i upravo ti se pokazuje.
Ponekad moraš istrčati sa pitanjem, jer ti ništa nije jasno i neće ni biti ako ne pitaš, onda pitaj, kratko i jasno. Uvijek moraš znati što želiš pitati.
Pitanje koje si moraš uvijek postaviti je: „Da li sam pogriješio?“, Ako jesi onda nemoj ignorirati pogrešku, to rade ljige od ljudi, priznaj sam sebi da si pogriješio, drugoj osobi kaži: „Oprosti, pogriješio-pogriješila sam.“
Priznajući pogrešku, ne prebacujući krivnju na drugoga-druge prakticiraš poštenje ulične mudrosti.
Ako si zgriješio i pogriješio prema drugom ljudskom biću, ne namjerno, nezgodnim slučajem, iskreno zatraži oprost, budi plemenit i ispričaj se. Time otvaraš vrata raja.
Ignorirajući drugo ljudsko biće u bilo kom slučaju a pogotovo kad si mu nešto kriv jednako je sa kriminalnom prema čovjeku, to poništava ljudsko dostojanstvo.
No, ne idi ulicom i viči: Oprostite, oprostite pa ovo pa ono. Ne, ako si pogriješio priznaj to sebi i drugima iskreno i odmah radi na ispravljanju pogreške, ali odmah, odmah, to je jedini pravi put.
Ulična mudrost je ona koja postavlja pitanja, odgovore nalaziš u sebi.
Pitanja: Koliko si mudar? Koliko si brz? Koliko si snažan? Koliko si izdržljiv? Koliko si eksplozivan? Koliko je dobra tvoja tehnika? Koliko ti je razumijevanje stvari, pojava i ljudi? Koliko si dobar čovjek? Kolika ti je energija? Koliko je tvoje prosvjetljenje? Kolika je tvoja ljubav?
Sjedni na mirno mjesto, zatvori oči, diši duboko i pravilno, razmatraj ova pitanja, dohvati odgovor, ali znaj da uvijek možeš biti još bolji, zato ne odustaj, kreći se ka savršenstvu bez kraja, nikad ne odustaj.
Uvijek se pitaj: Da li ja to mogu bolje nego do sada! Posebno se to pitaj u vlastitim obiteljskim odnosima.
Da li sam dobar, pravo je pitanje a ne da li dobro izgledam. Izgledaš dobro, da, ali dobar tek moraš postati.
Što je dobro? Meni je dobra litra, dvije tri piva, vina, rakije. Meni prejedanje svaki obrok a najviše navečer, meni varanje žene, varanje žena i cura, meni divlja vožnja, meni nasilje nad drugima, meni uništavanje svega, meni izležavanje po cijele dane. Ako je to tvoje dobro – onda nisi dobar.
Što nije dobro? – pogledaj prošlu misao.
Što mogu učiniti za vas? Kako vam mogu pomoći? To su jako čarobna pitanja koja postavljaju samo moćni ljudi, naravno ako su iskrena.
Što je to? Idemo istražiti, idemo usavršiti, pitanje sa idejom napretka, vrhunsko je pitanje.
Kad želiš nešto pitati, pričekaj pravi trenutak za pitanje, ne srljaj unaprijed, jer odgovor je možda očit i upravo ti se pokazuje.
Ponekad moraš istrčati sa pitanjem, jer ti ništa nije jasno i neće ni biti ako ne pitaš, onda pitaj, kratko i jasno. Uvijek moraš znati što želiš pitati.
Pitanje koje si moraš uvijek postaviti je: „Da li sam pogriješio?“, Ako jesi onda nemoj ignorirati pogrešku, to rade ljige od ljudi, priznaj sam sebi da si pogriješio, drugoj osobi kaži: „Oprosti, pogriješio-pogriješila sam.“
Priznajući pogrešku, ne prebacujući krivnju na drugoga-druge prakticiraš poštenje ulične mudrosti.
Ako si zgriješio i pogriješio prema drugom ljudskom biću, ne namjerno, nezgodnim slučajem, iskreno zatraži oprost, budi plemenit i ispričaj se. Time otvaraš vrata raja.
Ignorirajući drugo ljudsko biće u bilo kom slučaju a pogotovo kad si mu nešto kriv jednako je sa kriminalnom prema čovjeku, to poništava ljudsko dostojanstvo.
No, ne idi ulicom i viči: Oprostite, oprostite pa ovo pa ono. Ne, ako si pogriješio priznaj to sebi i drugima iskreno i odmah radi na ispravljanju pogreške, ali odmah, odmah, to je jedini pravi put.
Primjedbe
Objavi komentar