CROBRAN PREDSTAVLJA - HRVATSKI RATNIK I DUHOVNIK USKOK JANKO ŠAJATOVIĆ -KRABAT 3. DIO

HRT prikazao dokumentarno-igrani film KRABAT!!

Zagreb, 17. lipnja 2016. – Dokumentarno-igrani film o hrvatskoj i srednjoeuropskoj povijesti pod nazivom Krabat zanimljivo je ostvarenje nastalo u Dokumentarnome programu Hrvatske radiotelevizije. Film donosi priču o Janku Šajatoviću Krabatu, žumberačkome uskoku iz 17. stoljeća. U 64 minute filma saznat ćemo kako je Janko Šajatović postao Johann von Schadowitz (čita se Šadovic) te još za života ušao u sage i mitove kao legendarni čarobnjak Krabat.

Autor filma Hrvoje Bučar tim se neobičnim čovjekom počeo baviti slučajno, dok je kao reporter snimao reportažu na Žumberku. „Upoznao sam ljude iz njemačke udruge Krabat koji sa Žumberčanima žele Krabata afirmirati u domovini, a žele i povezati dva kraja – Žumberak i Gornju Lužicu (Oberlausitz). Oni rade na gospodarskome i kulturnome povezivanju te na očuvanju i promicanju kulture Lužičkih Srba, najmalobrojnijega slavenskog naroda koji ima tek 60 000 pripadnika“, ističe Hrvoje Bučar.

Prateći životopis Janka Šajatovića, u filmu saznajemo kako je 1660. postao članom Hrvatske konjaničke garde u službi saskoga kneza, pod imenom Johann von Schadowitz. U sljedećih je dvadeset godina napredovao do osobnoga kneževa savjetnika, a od 1690. godine o njemu se razvijaju legende i mitovi. „Zahvaljujući velikoj naobrazbi i sposobnostima, uspio je preporoditi feud odnosno posjed Gross Saerchen u Gornjoj Lužici u Saskoj.

„Još za njegova života o njemu su počele kružiti legende i priče: da leti kočijom po zraku, da iz zrna pšenice proizvodi vojnike, da se pretvara u gavrana i tako nadzire ljude i zemlju, a on je samo meliorirao, isušivao močvare, obavljao komasaciju i uvodio Lužičanima nepoznate, suvremene agronomske metode. Šajatović-Krabat znao je graditi i mlinove, a mlinovi su oduvijek bili mistični, mlinari su počesto smatrani čarobnjacima“, otkriva nam Hrvoje Bučar te dodaje kako je Šajatović-Krabat već za života proglašen čarobnjakom, ali i gotovo svecem.

Pokopan je u katoličkoj crkvi u gradu Wittichenau, jedinoj katoličkoj crkvi u toj protestantskoj pokrajini, a Nijemci ga i Lužički Srbi poštuju kao junaka, preporoditelja i prosvjetitelja.

Do 20. stoljeća von Schadowitz pada u zaborav, ali iznimnu popularnost stječe nakon objave romana o Krabatu te njegovim nadnaravnim moćima i čarobnjaštvu. U 21. stoljeću u Njemačkoj svjedočimo pravoj krabatizaciji, on postaje i nadahnuće umjetnicima svih izričaja. Svake se godine održava Krabatfest u nekome od lužičkih gradića, Gornja se Lužica promiče kao Krabat-region, škole, turističke i biciklističke staze nazvane su po njemu, napisana je i opera Krabat, jedna pivovara proizvodi pivo Krabat, a čak je i 2008. godine u holivudskoj produkciji snimljen visokobudžetni igrani film Krabat.

U Hrvatskoj je Krabat i dalje gotovo nepoznat. „To je i bio glavni poticaj zašto smo se prihvatili cijeloga projekta koliko se u njegovoj domovini o njemu malo zna. Film danas traje 64 minute, no kad sam spoznao koliko je to opširna tema, koliko o Krabatu ima zanimljivih činjenica, sad mi je žao što nisam predložio i snimio dugometražni film“, ističe Hrvoje Bučar.

Film je napravljen i u njemačkoj inačici s podslovima i bit će prikazan u kolovozu na Krabatfestu u Wittichenauu u okviru kojega će, na okruglome stolu, sudjelovati i Hrvoje Bučar. „Nadamo se da će to biti poticaj da se film prikaže i na njemačkoj televiziji“, dodaje Bučar.

Scenarij i režiju potpisuje Hrvoje Bučar uz suscenaristicu Mirjanu Novak Perjanec. Direktor je fotografije Damir Bednjanec