CROBRAN SAGA

U jednom malom gradiću u Hrvatskoj počeli su se događati čudni događaji. Smrt i nestanak stanovnika na neobjašnjive načine. Strah je zavladao gradićem, nitko više poslije mraka nije izlazio van. Gradić je bio pust i tužan, sablastan i opasan. Kad nema normalnih ljudi na ulicama - nenormalni vladaju. Tako je odjednom počeo cvjetati kriminal, šverc droga i sto čuda. Sada su netragom nestajali i normalni pošteni radišni ljudi ali i i krimosi svih profila. Ako bi koje tijelo i bilo nađeno - policija je bila u velikom čudu - tijela su bila izgrižena, raskomadana ili su neka imala samo dvije male ranice na vrati i puno modrica od jakih batina.

Naravno ljudi tog grada su već znali a poneki su i vidjeli i preživjeli susrete sa bićima noći - znali su da su se u njihovom gradu pojavili vukodlaci i vampiri - jer jedino takvi demoni na taj način ubijaju svoje žrtve. Pokušavali su ljudi sve poznate trikove da se obrane ali nisu djelovali ti svi trikovi osim srebrnih metaka i glogovih kolaca ali treba uhvatiti demona da bi ga se upucalo a oni su brzi, veliki i jaki...uhvatiti ih nemoguća misija.

Polako je gradić počeo nestajati - stanovnici iseljavati kad se jednog dana dogodilo čudo. U njihov grad doseljavanja novi stanovnik sa cijelom obitelji. Taj novi stanovnik nije bio izgledom po ničemu poseban, osim po očima koje kad su te pogledala, koljena su tu klecala od strahopoštovanja. Tek u susreti sa tim očima vidio si da imaš ispred sebe vrlo-vrlo i onda još malo vrlo posebnu osobu.

Taj čovjek zvao se Eli, imao je troje djece, dva sina i jednu kćer, i suprugu naravno. Po zanimanju bio je urar i odmah po dolasku otvorio je urarsku radnju - popravci i prodaja satova, izrada ključeva, brušenje noževa, popravak brava i lokota, glavni posao su mu ipak bili satovi. Izrađivao je i svoj brend satova - Krob. To su bili vrhunski satovi na navijanje i koštali su jako puno.

Stanovnici tog gradića su mu pokušali objasniti da je grad opasan, da tu vladaju demoni i kriminalci već i po danu. Ali Eli nije mario za ta upozorenja.

Jedne večeri šetao je Eli tim gradićem, pušeći svoju omiljenu lulu, kad je začuo poziv upomoć, i vidio neke sjene kao brzo jure u uličici pokraj.

Ono što se tada dogodilo kao i sve ostalo još uvijek nije jasno demonima iz mraka. Brzinom nevidljivom za ljudsko oko - Eli je pojurio i uletio u uličicu odakle je čuo poziv u pomoć. Ugledao je dva vampira kako se nabacuju se nekom ženom, dodaju ju jedna drugom kao loptu, i taman kad ju je vampir htio ugristi - ostao je taj isti vampir zauvijek ukočen u svojoj vlastitoj ali ovaj put stvarnoj smrti. Brzinom munje urar Eli je udario kroz vampira probivši ga kao kopljem - izvadio mu crno srce i zgnječio ga u prah sve u jednom potezu. >Žrtva je pala na tlo ništa ne shvaćajući, a drugi vampir se pokrenuo u napad brzo izraslim kandžama i zubima ali je bio zaustavljen jednim jedinim udarcem dlanom u crno vampirsko srce koje je od siline udarca eksplodiralo unutar vampira a zatim i on sam kao lubenica.

Vampir s krova koji je sve to gledao u strahu je poletio natrag u svoju jazbinu da obavijesti druge vampire o ovom događaju.

Urar Eli, obrisao je ruke maramicom, uzeo onesviještenu ženu i odnio ju doktoru. Imala je sreće, osim malo modrica, preživjet će.

Vampiri nisu dugo čekali sakupili su se svi njih dvadeset i krenuli u potragu za ubojicom vampira...a on - urar Eli ih je čekao. Dvadest moćnih vampira razletjelo se gradom, tražeći ga, i kako su se razdvojili padali su jedna po jedan od strašnih energetskih udaraca majstora Elia.

Na kraju noći ostala su samo dva vampira i majstor Eli--stoje jedni nasuprot drugom, vampiri ga napokon ugledaju - običan mali čovjek i u čudu pitaju - tko si ti ubojico vampira - a Eli odogovara- nitko, ja sam urar tu iz ulice Hrastova. Vampiri povikaše - lažeš- i krenuše u svoj posljednji napad ---brzina urara Elija bila je brzina munje i gorma, a vampiri to nisu mogli pratiti, pali su pogođenu udarcima dlanova u njihova srca i na mjestu se rasprsnuli kao i svi ostali. Vukodlaci koji su gledali ovu borbu napustili su ovaj kraj jer su uvidjeli da neće preživjeti susret sa strašnim čovjekom koji ubija vampire kao od šale.

Kako je svanuli jutro, tijela su im se počela pržiti na suncu i postajati pepeo, a ljudi tog gradića izlaziti van iz svojih kuća. Svu su htjeli slaviti urara Elija - ali on im to nije dozvolio, rekao je samo - sutra otvaram školu za borilačke vještine. Moje vještine zovu se Crobran i vidim da će vam svima dobro doći.

Kad su sutradan u Crobran školu došli prvi polaznici - na zidu škole bio je veliki natpis - Nema demona jačeg od Crobran Majstora! - ohrabrenje baš kakvo im je trebalo - i od tada u tom gradiću vlada mir, sloga i sve probleme rješavaju ljudi pomoću Crobran vještina vrlo lako, brzo i spretno.