CROBRAN ZIMSKA PRIČA:

Jednog dana šećem jednim gradom i sretnem nekog starijeg čovjeka...kaže on: Vi ste onaj Crobran Gordan i Crobran vještine! Odgovaram: da ja sam taj. Kaže on: Mogu li vam nešto ispričati?: Kažem ja: Samo izvolite.

I počne čovjek govoriti: 
Znate dok sam bio mlađi oko 10 godina počeo sam vježbati borilačke vještine. U mom gradu imali smo Tae Kwon Do klub i bilo nam je super..vježbali smo i zabavljali se i bili odlična ekipa - mi sa treninga, ali ja sam htio više..i uvijek sam kupovao knjige iz raznih borilačkih vještina, učio to i uvježbavao.

Uživao sam u mirisu nove borilačke knjige, one su bile moje skriveno blago, moje tajne. Znate i poslije treninga, znao sam redovito otići ili sam ili sa još jednim takvim prijateljem na obalu naše rijeke i tamo dodatno vježbati, vježbati sa nunčakama, sa palicama, raditi udarce i akrobacije.

Najupečatljivije mi je bilo slijedeće i to smo redovito radili godinama: U sred jake zime, navečer, poslije treninga, snijeg do koljena, rijeka zaleđena do polovice, velika rijeka, sve puca od hladnoće a prijatelj i ja vježbamo, nunčakama, udarci kad pogriješiš pa se opališ po laktovima i prstima bole ko vrag, al mi samo stisnemo zube i vježbamo dalje, toliko smo se znali zanijeti da smo morali skinuti i jakne i kape..koliko smo se ugrijali...pola sata, sat takvog vježbanja i bježimo kući a ponekad smo znali vikendima pogotovo subotama poslijepodne - borit se do mrklog mraka po snijegu, drvenim mačevima i jurišima po brdima. Eto samo toliko od mene i ode čovjek dalje svojim putem.

Crobran klub traži ovakvu i sličnu djecu da nastave misterioznim putevima ovakvih starih majstora! Vidimo se na treningu